Razgovarali smo sa njima, kao i sa drugima, i sada čekamo, kaže Zoran Antić, dok se Dragan Nikolić otvoreno protivi saradnji sa ekspertima
Farsa zvana „sklapanje Vlade Srbije“, nedavno je dobila novi zaplet. Iako je to malo ko očekivao, uz pomoć socijalista u igru su vraćeni Ujedinjeni regioni Srbije (URS), kao šraf bez koga se ne može. Ovakav beogradski zaplet zakomplikovao je stvari i na lokalu.
Kada je Vranjem prostrujala vest da se lično Dragomir Tomić zalaže za formiranje vlade u kojoj će biti i URS, samo su se neupućeni iznenadili. Ajde što bi bez njih „Simpo“ morao da vraća kredite, ni po jada, nego što je politička bliskost Tomića i URS-a bila više nego vidljiva u prethodnom periodu. Ma koliko se lično ne podnosi sa Dinkićem, Tomić je ipak uspeo da onomad od njega mazne onolike pare za kuršumlijski ŠIK, pa su se zajedno slikali, srećni i veseli.
TOMIĆ I DRUGARI
Valja se podsetiti da je URS i prošli put, u vlasti formiranoj 2008. godine, bio potpuni višak, i da je u vladajuću koaliciju ušao preko Beograda, na mala vrata. DS je tada u Vranju imao 16, SPS ojačan NS-om 20 odbornika, što je činilo komotnu vladajuću većinu. Uroš Trajković i njegovi dobili su tada Skijalište, Dom zdravlja, Apoteku, Biblioteku i mesto u Gradskom veću, a imali su samo pet odbornika. Sada je situacija slična, jer URS opet nikome ne treba, ali će morati „po sili zakona“ da uđe u vlast, samo ovoga puta sa 11 mandata. Sledstveno tome, rastu i apetiti eksperata, što za posledicu ima smanjenje mesta koja će pripasti ostalim koalicionim partnerima. U takvoj situaciji, URS ni za koga nije poželjan partner, samo što su to jedni spremni da javno kažu, a drugi bi to malo da sakriju.
Odnos SPS-a prema URS ide od laganog odbijanja do čak prezira. Ali, sam Zoran Antić, šef vranjskih socijalista, još ne želi da otvara karte.
– Ne vredi sad pričati o tome šta će biti sa URS. Videćemo. Razgovarali smo sa njima, kao i sa drugima, i sada čekamo. Oni imaju pravo na svoje planove, imaju pravo da traže sve što misle da im pripada, a šta će od toga biti, stvar je trenutne procene – zakopčan je Antić.
Njegovi mogući koalicioni partneri imaju donekle slične stavove, samo ih svako iznosi na svoja način.
Šef vranjskih demokrata Goran Stefanović kaže da je razgovarano o tome ko sve može ući u lokalnu vlast, pa i o URS-u, ali samo sa stanovišta ko koliko može da pomogne gradu.
– URS je dobio ne težini zbližavanjem sa SPS-om. Ukoliko uđu u vladu ima smisla da i ovde budu deo vlasti. Uvećali su izborni rezultat, ovako ili onako, i sada se nameću kao određeni faktor. To nije imperativ, ali ima mesta razgovoru – pomirljiv je Stefanović, mada svestan da i SPS i DS u mogućoj koaliciji gube po parče moći ukoliko dobiju još jednog partnera, ovoga puta URS.
Sa druge strane, šef Okružnog odbora SNS Dragan Nikolić ima odrešitiji stav po pitanju ulaska URS-a u moguću vlast SPS-SNS.
– Dva partnera su sasvim dovoljna. Za trećim ne postoji ni matematička potreba, ni politička volja. Mogu oni da se guraju, ali je pitanje i da li mogu da se uguraju. Ako naša koalicija bez URS ima oko 40 odbornika, koji je smisao da i oni uđu? Pa neko mora da bude i opozicija – kaže Nikolić.
ZLOČIN I KAZNA
– Oni su kupili pet do šest odbornika posle prošlih izbora, i to svi znaju. Ako uđu u vlast, i tako budu nagrađeni za prestup koji su učinili, onda će na narednim izborima svi da kupuju. Zato se oni sada moraju kazniti ostavljanjem u opoziciju, da bude jasno da kupovina glasova nije način na koji se ovde može raditi – kaže jedan od dobrih poznavalaca lokalne političke scene, naravno anoniman, jer ko bi javno optužio nekoga za krađu u situaciju kada svi nadležni organi po tom pitanju ništa ne preduzimaju?
Lider Jedinstvene Srbije Dejan Manić nekadašnji je kadar URS-a, tada još G17 plus, i sa strankom se razišao u prilično lošim odnosima. E sad, kako bi mogla teći buduća saradnja.
– Normalno. Ja politiku ne shvatam kao ličnu stvar, nego kao profesiju. Ja nisam ni imao ličnih problema sa liderima URS-a, zadržao sam sa njima dobre odnose, ili makar korektne, čestitao sam im na izbornom rezultatu, i u normalnoj smo komunikaciji – tvrdi Manić.
(KOMPLETAN TESKT PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)