„Ne dovodi nas u nevolje ono što znamo, nego ono što sigurno znamo, a što jednostavno nije tačno“, rekao je Mark Tven.
Da li smo sigurni da poznajemo sadašnje čelnike grada Vranja, rukovodstvo koje smo kao građani mi izabrali?
Da li su stvarno edukovani, posvećeni narodu, veri, gradu, da li su kulturno izdignuti od nas običnih smrtnika, ili, sve je samo privid?
Da li ste ih pre sadašnjih pozicija sretali na književnim večerima, u pozorištu, na nekoj izložbi, koncertu, sportskoj manifestaciji i sličnim dogadjajima, po parkovima, igralištima, bazenima?
Ćutite, ne možete da se setite?
Da li ste ih videli u publici na tematskim predstavama koje su ih opisivale i pisane su za njih: „Seme I, II..“, promociji njihove karakterologije: „Neću tatka da izneverim“?
Ćutite, blokira vas sećanje?
Pa kako su onda potomci donjovranjskih doseljenika iz okolnih brda, iz kala mahala bujanovačkih i trgoviških, zajahali i ne puštaju dizgine?
Gde je odgovor zašto se Vranje u XXI veku ne razvija već vraća „retrogradno unazad“?
Odgovor je donjovrnjski mentalitet i prividnost.
Prividnost kao odbrana od promena, kao metod za očuvanje tradicije, „donjovranjske tradicije“.
Prošlost, tradicija u donjovranjskom mentalitetu je van-istorijska, van-vremenska.
Nesposoban da uđe u ovu prošlost, a da zaustavi napredak, mentalitet je osuđen na rđavu savest koja ga progoni kroz porodicu, rod, pleme.
Svaka akcija, svaka subjektivna delatnost, kao preobražaj, osuđena je na odbijanje, osuđena je na stvaranje privida.
Zato imamo jedva sklepano Pozorište, nezavršenu ulicu Bore Stankovića, koja se već raspada, sklepani Hirurški blok, nedoklepani Gradski park, prividan vrtic u naselju Raska, „presušene“ a nenakvašene gradske fontane, zamračenje privrede pri ekonomskim ekspertima i mrak u gradu.
Ugasili smo ga za sva vremena.
Dakle, privid politike kao kočnica preobražaja.
Da li je „Donjovranjčanima“ dobro, da li je njihov mentalitet dobio priznanje, da li su srećni povećanim kvadratima stambenog prostora po Vranju, Nišu, Beogradu i grčkom primorju, enormnim bankovnim računima, voznim parkom, eksluzivnim letovalištima?
Nikako!
Izneverili su sebe, rod, pleme, izneverili svoju rđavu savest koja ih progoni.
Žulja ih taj novi svet, nametnut, svet izvan predgrađa, izvan mentaliteta.
Jer, samo idealno prost svet je idealno siguran svet.
Zatvoren u samog sebe i poznat sebi, on je predviđen unapred.
To je svet pustinjskog mirovanja u donjevranjskom blatu, prašini u ništavilu.
I, zato sav svoj trud i energiju, svu političku prividnost treba usmeriti u još dublje posvećeno stvaranje od Vranja pustinje.
Do pobede, predaja nije opcija.
Nemi posmatrač
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.
И боље да се „посматрач“, држао свог самододељеног имена “ неми посматрач“, јер ништа глупље није одваљено одааавно… Свако даље бављење и разрада овог писанија би било губљење времена и спуштање на ниво размишљања дотичног „немог“, који вероватно води порекло од првог врањанца који се населио подно Пљачковице још ономад…..поздрав и све најбоље Врањанци!!!
Tekst da bude uvršten u školsko gradivo, da nam se nikad više ne ponovi ovakva greška. Da dođoši sa belom uniformom glume građane na najprimitivniji način, bahati, prosti, pohlepni i licemerni.
Ne vezano za tekst, ali su stvarno „posebna“ klasa ljudi i po načinu života i po ponašanju i po razmišljanju. Bez uvrede.
Nas narod kaze “ Odvedes magare u Carigrad, ali magare ostaje magare“
Nažalost nije kriva trenutna vladajuća struktura već politički sistem koji godinama funkcioniše na ovakav način. Prvo se industralizacijom grada 60ih i 70ih izazvala erupcija lokalne migracije i masivno naseljavanje iz bližeg, a ne retko i šireg seoskog okruženja. Tad to nije imalo nekog značajnog političkig uticaja,jer je radnička klasa bila na zadovoljavajućem ekonomskom nivou,a i politika se nije gradila na fenomenu „liberalnog i demokratskog“ učešća mase. Međutim, propadanjem i urušavanjem tog sistema 90ih, silna industrijska armija je počela da leluja okolo i traži novi centar uhlebljenja. Za nekog je to bilo ulazak u vode privatizacije a neko se upustio u politiku. Te prve generacije naturšlik političara bili su zadovoljni sitnim zalogom ( kuriri,portiri,činovnici i sl niži stalež administracije), ali svaka naredna generacija koja je proistekla od takvog integralnog kova političkih kadrova počeli su da zauzimaju ozbiljnija mesta ( što kadrovskim napredovanjem što trgovinom diploma). I izgradnja takvog sistema je zarila dubok koren u ovdašnjem političkom delovanju, gde se sa centralne pozicije hijerarhijski gradi armija slepih poslušnika i podanika, za po stepen gori na svakom nivou, ne bi li se pozicija čuvala. Za bilo kakve korenite promene u ovom društvu sem sistema mora se najpre promeniti svest i nadređenih i podređenih da ako želimo da nam društvo iole ozdravi moramo pomalo imati etičke i moralne principe koji će nama, a i svakom posle nas, biti smernice za stvaranje ambijenta zdravog društva
Čast mi je što živim u Donje Vranje, čast mi je što živim sa ljudima koji su složni u veselju radosti a i u tugu i muku, čast mi je što smo iz radničke porodice i što smo uspeli i što nosimo bele i druge uniforme i u Vranju i u Nišu i u Beogradu i svuda gde radimo radimo časno i pošteno, čast mi je što nismo narkomani i pijandure, čast mi je što nedamo da nas neko dira, čast mi je što ne delimo ljude na šopove brđane moravce već volimo druge i pomažemo svima, čast mi je što smo obnovili crkvu Svetog Marka a u nekim naseljima ne mogu da kupe litar farbu da ofarbaju klupe već traže grad da im to plati.Lepo je biti Donjovranjac i Vranjanac.Budimo ljudi to je najbitnije a ne kao ovaj POSMATRAČ što za sebe ništa nije uradio osim da drži kašiče u usta po ceo dan pa mu je kriva ova vlast i predhodna vlast i buduća vlast će mu bude kriva jer će kafa da poskupi pa neće moći ni kašiče da drži u usta
Da Luna „posebna klasa“ klasa od roditelja radnika nismo imali love da kupujemo diplome nego smo morali na državne škole nisu naši roditelji mogli da nam kupe auto stan da otvore firme (pogotovu moj otac jer je umro kad sam imao 13 godina) pa smo morali da radimo na građevini i ostale teške poslove da bi se školovali a sad sve to imam.Mi nikad nismo čekali da nam daa država nešto već smo gledali da uradimo nešto dobro za sebe za svoje porodice pa i za našu majku Srbiju i ne gledaj mnogo u politiku i vlast politika i vlade menjaće se na svakim izborima a mi obični smrtnici moramo da živimo kako znamo i umemo.Pozdrav Luna
Najjaci su mi ovi sto glume nekakve prave vranjance,ko da su iz zemlju izrasli oni i njihovi preci..pa i oni su dosljaci,neko se doselio ore neko kasnije ali samo sto su im turci karali babe,majke…pa sad ni sami ne znaju ko su…po okolna sela turci su slabo zalazili…cist primer su Vlajinci,pogledajte im face-prave turske
Sasko i na nas ni je CAST sto toliko volis rod, pleme i vrstu i sto toliko istices vrednost i postenje kao i Istoricar, ali, kako se kaze „ko o cemu, kurva o postenju“ cast ni je sto vas tekst pogodio sopovi iz Donje Vranje.
Stvarno su teške seljačine donjovranci.
Ma najjači smo i bićemo narednih 30 godina a onda dolazi naš podmladak.Pozdrav s’ ljubavlju iz Donje Vranje
Hej, Nemi Posmatraču, razumem želju i nelagodu.
Razumem hejt (Sloveni!).
Nisi jasan sa naslanjanjem na Konstantinovica. Nema potrebe da kasapis delo.
Sva sreća pa ste vi ostali iz ostalih naselja mnogo bolji od donjovranjaca.Vidim da su ovi iz češelj što bacaju djubre od terase na drveće bolji.Vidim da su bolji i ovi sa rudine što su sami proširili dvorište do ulice,pa nemaju trotoare.A vidim i da su ovi stari vranjanci bolji,jer su prodali one rupčage od kuca koje uzgled nisu oni pravili investitoru,pa sad moraju da trpe to što im je zgrada na metar od prozora.