Plačivučko i plačivučići



Albanci su, zamislite, izabacili Srbe iz vlasti u Bujanovcu, malne je zaplakao još uvek aktuelni predsednik Srbije aleksandar Vučić.

Nastavljajući svoj nastup u stilu Kalimera, Vučić je objasnio da Albanci, dobitnici izbora, neće u vlast Srbe, gubitnike izbora, iako Srba u Bujanovcu imaa čak 42 odsto.



Vučić kao i inače zaobilazi istinu, ali, nesvesno otvara i drugo pitanje –  čemu građanski izbori ako ćemo se brojati po nacionalnoj osnovi?

Nisu to, Vožde, Albanci, nego oni građani koji su te rasturili na izborima u Bujanovcu.



Ti sad, tako do nogu potučen, plačeš i tražiš kolač i za sebe, krijući se naravno iza nacionalnih floskula – mi smo Srbi i mi moramo da budemo vlast.

A kakav gazda, takvi i radnici.

SNS u Surdulici, istina za malo, potučen je do nogu na lokalnim izborima, i jedini su odbor SNS-a u čitavoj zemlji koji je izgubio od socijalista.

Čudo da nisu i oni tražili da uđu u vlast, jer je čovek koji ih bije ko volove u kupusu gde ih nađe, Novica Tončev, po nacionalnosti Bugarin.

Pa kako sad to da Srbi u Surdulici većinski glasaju za njega, i kako to da Vučić ne naređuje da se prekroji izborna volja građana i da SNS dođe na vlast?

Još je smešnije saopštenje naprednjaka, u kome se Tončev naziva bednikom, koji ne zna ništa drugo nego da laže, vara i obmanjuje.

Najsmešnije je, naravno, to što je SNS ocenio da je Tončev jedini i pravi gubitnik izbora.

A kako je to Tončev izgubio izbore? Tako što ih je dobio!

Ali, ko to može da udene u debele uši Bobana Cepke i gubitničke ekipe oko njega?

Tončev ih je pobedio, ne jednom nego dva puta, uprkos tome što su menjali direktore da dan pred izbore, besomučno zapošljavali, dovodili četiri ministra…

I ništa im nije pomoglo, ponovo na kolenima.

A da je reč o istoj matrici pokazuju i saopštenja vranjskog SNS-a na zadatu temu.

Tončev je za vranjske naprednjake kabadahija, parazit društva, lezilebović, fukara i probisvet.

Ovakva džiberizacija javnog prostora ovde jednostavno nikad nije viđena.

Ulica, koja je ušla u sve pore društva, sada ulazi i u jezik, koji se, zahvaljujući SNS-u, spušta na uličarstvo, pijano mumlanje i imitaciju opajdara kada ih niko ne gleda.

Sraman je to način, ali istovremeno i tužan i opominjući.

Eto, nekakva para udruženja novinara li, čega li, pišu saopštenja i traže pravdu za Informer, pri tome napadajući sud zbog odluke da ta „novina“ ne sme više da piše o Đilasu.

U nekoj normalnoj zemlji, i za to bi otišli na sud, ali, Srbija nije normalna, nego Vučićeva zemlja.

Zemlja u kojoj naprednjaci kreću u meso svakoga ko im nije po volji, a naročito u živo tkivo onih koji su bolji od njih.

Izbori su pokazali da je to „bolje od njih“ zapravo većinska Srbija, i da će naprednjaci i njihov poglavar Vučić tek sa tim da imaju problema.

Ali, bez obzira na sve, ovde se vidi zrno ludila koje Srbija u budućnosti mora da odvede u propast.

Naime, za SNS, samog Vučića a i sve njegove nezamislivo je da izgube, ne samo izbore, nego bilo šta.

Oni su kao neka obavezna vlast koja se ne dovodiu u pitanje, i čim nije tako, ne samo da plaču, nego viju na sav glas.

Ponašanje policije na protestima pokazuje da se vlast neće zadovoljiti vređanjem i vijenjem, nego da je spremna da se brani do poslednjeg Srbina.

A kako ćemo mi Srbi sa takvom politikom, zaista ostaje nejasno.

Ili, vranjski rečeno, crno pa čuči.

SSB

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar