Izdali su me strpljenje i osećanje za meru i ukus, tako da o nečemu moram da progovorim, uz rizik da budem i nepristojan.
Jer, to što se u Vranju događa poslednjih godina, to nema nigde!
Jubileji, godišnjice, svečanosti, promocije, press konferencije… svejedno.
Poslednjoj takvoj slici našeg primitivizma prisustvovao sam u ponedeljak u sali Doma Vojske, prilikom otvaranja one divne izložbe o posledicama NATO agresije 1999. godine.
Scena naopako ružna: general Stopa za govornicom.
Ispred njega na metar i po kamere i snimatelji.
IZA LEĐA snimatelja bili su gosti – zamenik gradonačelnika, bivši gradonačelnik, javne ličnosti među kojima je i episkom Pahomije, pripadnici Vojske Srbije, kulturni poslenici…
Svi oni GLEDALI SU U ZADNJICE nevaspitanih snimatelja!
Onih istih medijskih stvaralaca kojima je, između ostalog, posao da kamerom sankcionišu naše ponašanje i da tako edukuju TV auditorij.
Zašto snimatelji nisu bili tamo gde im je mesto: iza publike ili sa strane, tamo gde neće narušiti dostojanstvo posetilaca.
Jer, svaki takav događaj nije privatna stvar (takovina) snimatelja, već javni čin u funkciji javnog interesa.
Zašto se to tako događa i odakle tolika količina nevaspitanja i primitivizma?
PRVI je razlog u neprofesionalnom odnosu snimatelja prema poslu – jer im je, valjda, teško da ponesu potrebnu opremu za teren u koju spada i mikrofonski kabl potrebne dužine.
A DRUGI, što organizatori ovakvih događaja u Vranju, trpe i povlađuju nevaspitane i neprofesionalne snimatelje.
I, dokle tako?
Biću iskren: od snimatelja ne očekujem da do prve slične prilike, pobede ličnu sujetu i sa kamerom stanu tamo gde im je mesto.
Neka zato pripadnici Vojske Srbije, kojima je poštovanje pravila službe, vrhovno načelo u poslu, u Domu vojske, gde ima toliko događaja, u prvoj sledećoj prilici, disciplinuju TV snimatelje.
Moramo se složiti u jednom: bahatost, primitivizam i nevaspitanje moraju imati rok trajanja.
R. Irić
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.