Zvanična žena, zvanična švalerka i druga interesovanja



Prošlo je mnogo godina od kako sam pisala na portalu jednog lokalnog radija o tome kakvih sam se sve čuda nagledala u palanačkom životu, gde je biti udata žena statusni simbol i nasušna potreba. 

O tome zašto je bitno nositi burmu drugom prilikom, najpre da vam objasnim šta se sve izdešavalo i kako ja završih u Info Vranjskim (kao neka kletva čoveče).



 Elem, urednik tog radija sada više ne radi tamo, pa me do besvesti smara da napišem koji redak za ovaj portal koji uređuje, kaže vole ljudi da čitaju o sexu, tračevima i mom životu.

Da vam kažem pravo nije neki frajer, ali ne mogu svi da budu lepi, ima nešto i u šarmu, a i  ja volim da raspredam sa svetom o svojim mukama, pa tako rekoh DA!



Pogledam ja portal i ne verujem. Čoveče pa moj je život pored muža, švalera u najavi, dvoje dece, svekrve i njenog dečka, zahtevnog psa, dosadne mačke  i gomile obaveza mirno more u odnosu na šta nam sada liči gradska politička elita.

Ja sam se bre ranije muvala sa jednim političarem, koji je bio fin čovek, iako ja to tada nisam kapirala, u odnosu na ovo što je dupeta uvalilo u fotelje.

Doduše, ima nekih koji su samo fotelje zamenili, ali ti nebitni me nikada nisu zanimali.

Što se tiče tog političara sve se svelo na razmenu lascivnih poruka, poštovala sam njegovu želju da ostane odan ženi i deci, eno ga sada u opoziciji povremeno kreše moju maserku.

Ajde, možda se nekad vrati u vlast pa podigne kriterijume.

Seckam povrće za salatu, dok se musaka u rerni krčka i razmišljam, ko su ovi ljudi koji sebe političarima nazivaju.

Ja sam bre snob, ja ni kuče bez pedigrea ne čuvam, a kamo li da glasam za nekog ko nema nikakav što bi ovi napucani menadžeri rekli „background“.

No dobro, zajahali su oni nas po našem izboru i postavili mi pravi izazov da krenem u istraživanje.

Zapalim cigaru, uvalim dokonoj svekrvi salatu i krenem u pretragu društvenih mreža. Čoveče, pa oni su bre i u virtuelnom svetu nekako nebitni i smotani.

Palim drugu cigaru i telefoniram preteči svih informacionih tehnologija mojoj frizerki. Kao nevešto priupitah za jednog od glavnih (dopala mi se njegova kravata).

Kad je ona krenula da priča nije mi bilo dobro. On dakle ima zvaničnu ženu, zvaničnu ljubavnicu, koju je vidi klišea zaposlio kao sekretaricu, ali i stalno muva mesarku iz kasapnice gde frizerkina keva pazari svakog jutra.

Auuuu, umalo mi izgore musaka!

Gledam fotku na instagramu, gde nevinog i ozbiljnog pogleda čvrsto  za ručicu drži ženu kao prizetko testament  i razmišljam o tome kako je fakat najveći afrodizijak neka funkcija, žene se bre pale na te nazovi moćne tipove koji mogu sestru od tetke da im zaposle u „Geoks“.

Ručak je gotov, svekrva posvećeno secka salatu, ja i dalje razmišljam o tome kako ježivot čudo, a politika vijagra za neprimećene i neostvarene muškarce.

Nije ni čudo što hrle u stranke i tamo se uvlače kome stignu da bi se uglavili na neku funkciju, jer onda im se otvaraju vidici i pružaju mogućnosti da obogate svoj društveni  život.

Dok čekam da se muž i deca pojave, krajičkom oka gledam u TV ekran, dnevnik lokalne televizije je u toku. …

Gledam ih i ponovo telefoniram frizerki. Zakazujem ful tretman, ima tu još mnogo toga da se istraži.

Bivšoj ljubavi, koji je  sada u ulozi povremenog „prijatelja“ moje maserke, posle godinu dana komunikacijske apstinencije šaljem SMS i pitam se da li mu je broj u funkciji….

„Da li možeš da veruješ da taj i taj ima pored žene i brojne šeme“?   Za minuta stiže odgovor (opoziciona dokonost na delu) „Znam, ali ne zameram, može mu se. Ti kako si“.

Čitam i kažem na glas „odlično sam, kako sam mogla biti“.

Vaša vranjska Domaćica

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar