Darko, heroj iz Merilenda



O ovome se prethodnih dana pisalo u Srbiji. Najveće medijske kuće bavile su se, barem što se mene lično tiče, podvigom jednog Vranjanca. A on, u potrazi za boljim životom i parama koje pošteno radeći u Srbiji svakako neće dobiti, radi i ćuti u tuđini, hiljadama kilometara udaljen od rodnog grada.

I spasava ljudske živote! U tamo nekoj Americi. Iza sedam brda i sedam dolina, i preko okeana.



Ali, što bi on to radio? Zato što je pre svega čovek, pa tek onda građanin sa pravima i obavezama u okviru neke zajednice. Makar ona bila i američka, bez obzira šta ovaj nebeski narod misli o njihovoj zemlji. To sad nije važno.

I zato što ima roditelje koji su ga naučili pravim vrednostima, onim kojih se većina nas tako bahato odriče i bega od njih ko đavo od krsta.



Ovaj gospodin je samo radio svoj posao. Mada, zapravo – i nije!

Darko Stanković je zasposlen kao barmen u restoranu u državi Merilend, na severoistoku SAD. I, kao što možete zaključiti, njemu je, između ostalog, u opisu posla spremanje koktela. Ali, on nema obavezu da pomaže gostima koji se guše komadićima hrane. Ipak, kad je lice jednog od njih počelo da menja boju i postalo jasno da može doći do najgoreg, Darko je brzo reagovao i izveo „hajmlihov zahvat“ (koji je dobio ime po Henriju Hajmlihu, američkom lekaru, a upotrebljava se za izbacivanje hrane ili drugih sitnih predmeta iz grla pritiscima rukama ispod grudnog koša unesrećenog).

Stanković je rekao da je zahvat naučio radeći kao spasilac u Srbiji, ali da mu je ovo bilo prvi put kako bi ga zaista upotrebio da nekom spasi život. Baš kao i doktor Hajmlih da bi spasio život žene u svom staračkom domu, iako ju je pre toga demonstrirao nebrojeno puta.

Gost je Darku nakon nekoliko dana poslao i pismo zahvalnosti i ček na 5.000 dolara. U pismu je napisao da je srećan što će još jedan Božić provesti sa porodicom.

„Darko, znam da ovo nije neophodno. Znam da nije jer ste reagovali tako smireno i stručno. Ali ne bih imao božićnu večeru sa svojom porodicom da niste delali. Hvala vam.“

Ovaj Vranjanac će poklon podeliti sa kolegama i donirati u humanitarne svrhe da pomogne deci. Dakle, odlučio se na ovaj potez iako je prešao pola sveta da bi zaradio pare o kojima u Vranju i Srbiji može samo da mašta.

Suvlasnica restorana je navela da se u njenom restoranu dogodilo čudo i da svi treba da čuju za njega. A, opet, pazite sad, nekim našim sugrađanima je očigledno zasmetalo ovo herojsko delo. Svojim komentarima na lokalnim portalima jasno su stavili do znanja da ih ova tema ne zanima i da je sve to „nebitno“.

Njima bih samo kratko poručio – vi ste nebitni.

A, Vama, Darko, još jednom svaka čast!

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar