Predlog za Vulina



Proslavili smo, pardon, obeležili smo 4. decembar – Međunarodni dan migranata. Stišala se ta međunarodna halabuka, pa sada čovek može na miru, trezveno da se okrene i pogleda oko sebe.

 



Eto, drugar nam Aca Vulin, ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, malo-malo, pa na krilima brige za migrante, doleti na jug Srbije.

 



Tek, ponekada svrati negde usput ako treba otvoriti neku trafiku, inače njegov autobus jednom nedeljno obavezno saobraća na redovnoj liniji Nemanjina 11 – Centar za prihvat migranata u Preševu.

 

Evropa je davno prepoznala problem nekoliko miliona onih nesrećnika iz Sirije, Avganistana, Iraka, Pakistana. Na tom putu do obećane zemlje i raja, Brisel ovim nesrećnicima pravi performanse sa nekakvom sićom u evrima . Preševo je jedan od njih.

 

Srbija, naša vlast, sve institucije, građani… Svi smo pokazali dovoljan stepen brige za ove savremene nomade. Šta više, drugima smo, ukupno gledano, služili za primer.

 

Čast migrantima, ali ja ovoga puta za ministra Vulina imam jedan predlog. Da prvom prilikom, na povratku iz Preševa, svrati na nekoliko minuta u bujanovačko selo Rakovac i potraži četvoročlanu porodicu Jelene Mitrović.

Bilo bi korisno i za njega i za poneke tu u okruženju.

 

Jelka Mitrović (36), samohrana majka, već deset godina, sa tri maloletna deteta živi u Rakovcu kod Bujanovca. Njen muž, sakupljač sekundarnih sirovina, nastradao je pre deset godina u saobraćajnoj nesreći. Od tada Jelka brine o tri devojčice, đacima – Milici (12), Emiliji (10) i Anđeli (8).

 

Njih četiri žive u dve tuđe sobe od 20 kvadrata, bez vode i kupatila, bez jednog ara zemlje, kučeta i mačeta. Od države dobijaju 16.000 socijalne pomoći i jedan obrok dnevno iz narodne kuhinje.

 

A koliko Srbija danas ima Mitrovića? Koliko je njih u zabitima koji žive daleko od očiju i ušiju, daleko od civilizacije? Koliko je njih koji žive bez telefona, bez  lekova, koji jedu samo kada imaju i šta imaju?

 

Srbija dakle ima svoje „migrante“, čiji broj nije manji od broja ovih kojima je Srbija na ruti. Istina, ovi naši se zovu mučenici, božjaci, prosjaci, često beskućnici.

 

Njihova Zapadna Evropa, njihove Nemačka, Švajcarska, Švedska, Norveška,  na srpskom jeziku se zovu džak brašna, malo ulja, soli, šećera, pirinča…

 

Ovi naši migranti nemaju kuda i nemaju gde.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar