Petlja kod motela



Sećate se kada se pre nekoliko godina povelo kolce na petlji kod Motela Vranje po završetku postavljanja toliko dugo čekane rasvete -petnaestak bandera sa žutim sijalicama.

U tom trenutku, to je bio jedan od ulaza u Vranje (Vranje-sever), a postojao je i onaj drugi kod Palestine (Vranje-jug). 



Oba slabo uređena, ali u funkciji.

Koliko je sad ova petlja u funkciji i koliko je prometna?



A, nekad smo tamo na nadvožnjaku stajali i gledali koji automobili prolaze i koji će motor da projuri pored našeg grada prema Grčkoj.

Zasigurno znam da negde u fioci Carinske uprave (ili Carinarnice Niš), postoji nacrt i predlog da se u Vranju, baš u Motelu i oko njega, otvori Carinarnica Vranje, jer već postoji 80 odsto infrastrukture: restoran, sobe, kabine, bar, parking plac, mesto za dobar  kamionski terminal, za kancelarije i prateće službe. 

Oni koji su vodili kolo  ili pak njihovi prethodnici i naslednici su ovu ideju jedno tri-četiri puta potrošili.

Kako?

Pa, uvek bi prvo, naravno iz svojih redova, birali budućeg direktora moguće carinarnice, pa sa tim predlogom  politički išli „gore“ i  bili odbijeni, kao neozbiljni i neodgovorni. 

A dotle su se ad-hok rešavali privredni problemi.

Otvaranje Slobodne zone, gde joj mesto nije, davanje zemljišta privrednim subjektima daleko od glavnih saobaraćajnica, na gradskom obodu, uz preuzimanje obavaza za izgradnju infrastrukture i puteva.

Eto zadatka budućiim vlastima da sve mora da krene od baze, i da dobije ekonomsku  opravdanost, kao i široku podršku.

Zatim ide projekat, predlog, lobiranje, priprema terena za sprovođenje ovakvih ideja. Mogućnost pronalaženja partnera u poslu itd.

Vranjski, tj. Pčinjski okrug, ima već sad 7-8 carinskih ispostava: Strezimirovci, Ribarci, Prohor, Vranje, Bujanovac, granični prelaz Preševo, Končulj, moguć prelaz kod Trgovišta, sve sa onim Terminalom u Preševu otvorenim kako bi se devedesetih  pomoglo Zavarivaču, na čijem se i zemljištu nalazi. 

Vranje je najveći grad na jugu države blizu graničnih prelaza i trebalo bi da ima što više uprava raznih ministarstava i sekretarijata.

 Ako, pak, s druge strane izbrišemo  granice, opet je Vranje po svom strateškom i privrednom mestu grad kome svakako pripada tako nešto.

A što se tiče Motela i njegove infrastrukture, ionako  bi grad trebalo da ga uzme  na ime duga od propalog Ugostiteljstva, a ne što pre prodati objekat. 

A gde ćete bolje mesto za carinarnicu nego kod Motela, kao i za terminal, put vam na jug, put vam na sever da se uključite na evropski autoput.

A moram da napomenem da su već neke početne ideje dali pre nekog vremena načelnici Pčinjskog i Jablaničkog okruga, Slaviša Bulatović i Božidar Stojiljković, u domenu carinjenja, tj. potrebe privrede, kako vranjske tako i leskovačke, ali se ta inicijativa zagubila i negde nestala.

Trebalo bi sakupiti tim stručnih i sposobnih ljudi: preduzetnika, biznismena, direktora firmi, intelektualaca, gradskih funkcionera i možda izgurati do kraja jednu ovakvu ideju, imajući u vidu mogući otpor Carinske uprave.

Zamislite samo koliko radnih mesta bi se otvorilo, koliko mladih ljudi bi ostalo u Vranju i koliko bi se stručnih i obrazovanih možda vratilo u Vranje.

Jug Srbije to zaslužuje.

Od negde mora da se krene.

Ja predlažem da to bude Motel Vranje.

Treba imati petlju.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar