Iako je većini naših sugrađana omogućeno da putem interneta izmire dugovanja za potrošenu električnu energiju, vodu, smeđe, boks-pakete i tome slično, sudeći po redovima u bankama i pošti čini se da smo sigurniji kada dobijemo račun i uredno ga smestimo u fasciklu.
Kada treba da budemo isplaćeni, stojimo u redu ispred šaltera, zaobilazeći bankomat.
Stiče se utisak da pojedine upravo to stajanje i čekanje čini srećnim.
Pre neki dan sam tako stajala u pošti više od pola sata.
Vrata zatvorena, ljudi obučeni kao da je zima, preznojeni i zajapureni.
Pojedinci su vidno nervozni i neprekidno gledaju u sat, žure se valjda.
Ima i nasmejanih koji međusobno razgovaraju o zimnici, lekovima, lekarima, snajama, sinovima, unucima.
Mlađi kuckaju poruke ili su na fejsu.
To što nema vazduha i što se nenormalno preznojavamo ne menja situaciju.
Valjda treba isplanirati dan za čekanje u redu.
I ja izvadih iz torbe mobilni, valjda da i meni brže prođe vreme.
Iz te nazovi „idile“ u stvarnost nas vrati povišeni glas šalterske radnice: “Ovde mogu da čekaju samo oni koji plaćaju račune, vi koji čekate socijalnu pomoć, dođite popodne, sutra ili u četvrtak“.
Jel?
A, zašto?
Zašto Romkinja sa detetom ne može da podigne socijalnu pomoć danas pre podne?
Gde to piše?
Zašto ja mogu da platim račun za telefon, a ona ne može da podigne novac i kupi mleko za dete koje drži u naručju?
Čemu taj ton?
Romkinja i dalje stoji, neće da ode.
Šalterska radnica biva još nervoznija, ali Romkinja i dalje čeka.
Ćuti i stoji.
Ljudi počeše da se meškolje, radnica iza šaltera joj isplati novac i „progunđa“nešto sebi u bradu.
Niko nije napustio prostoriju.
Pažnju mi privukoše mladić i devojka, nasmejani, puni života.
Oni imaju svoj svet, i to je to.
Ne smeta im gužva, pretopla prostorija, to što je neko nervozan, ili žuri.
Izmamiše mi osmeh.
Ljubav.
Ima li ičeg lepšeg.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.