Nema menze bez zakona



U zlatnim godinama bivše Jugoslavije, Ugostiteljsko preduzeće Vranje raspolagalo je objektom poznatijim kao „studentska menza“.

Za one mlađe, koji ne pamte lokaciju, smešten je u najužem gradskom jezgru, preko puta Vatrogasnog doma u Vranju, sada urasao u korov, prekriven žbunjem i šumom kao da se nalazi u nekakvoj džungli, a ne u najurbanijem delu grada.



To je nekada, recimo sedamdesetih, osamdesetih, bio respektabilan ugostiteljski objekat sa tri stotine mesta koji je, osim za potrebe obrazovanja, svoj značaj imao i u organizovanju slavlja, svadbi, banketa, raznih proslava i šta ti sve ne.

Jedno vreme, u nesretnim devedesetim pa i kasnije sa propadanjem države i lokalne zajednice, postao je narodna kuhinja.



Iako smo tada, kao, prvi put imali neke studente.

U svakom slučaju bio je aktivan.

Ta zgradica sada je potpuno zapuštena.

Prođem često pored nje, vidim uvećavaju se gomilice fekalija, urinira se uzduž i popreko, vrzmaju se tamo nekakvi sumnjivi tipovi, možda se neko i ugnezdio unutra.

Poneki lokalni prostak se zavuče i auomobilom u dvorište među ona govna, pa tamo diše za vrat nekoj jadnoj devojci koja zna ili ne zna šta je snašlo među svim onim „miomirisima“.

A nadležne „bole“ što je nekada čuvena studentska menza prepuštena takvima i zubu vremena.

K’o da je ne znam koliko teško da neko dođe i to očisti, dezinfikuje i da se postave dve sijalice.

I onako je UP Vranje propalo, to je verovatno ta neka filozofija nepreduzimanja bilo čega.

Mi Vranjanci, međutim, ne smemo zaboraviti da su se na ovom i sličnim primerima u lokalnom ugostiteljstvu, mnogi ljudi bogatili, a da nisu nikada kažnjeni.

Čujem da se ovih dana pozicioniraju u vladajućoj stranci, valjda se nadajući da će im politička vlast, kao i mnogo puta u prošlosti, pomoći da izbegnu gvozdenu pesnicu sudske vlasti.

Ne bi bilo prvi put.

Zatvorili su državna na konto uspeha svojih privatnih preduzeća, pa mogu i da plate.

Novčanik na kome stoje sve je deblji.

Dok krupan, organizovani kriminal ovih i njima sličnih doživljava svoje zlatno doba u Vranju, naša draga milicija hapsi kokošare i četrdesetak stabljika marihuane po Poljanici.

Ilegalni karavani droge, oružja, migranata, prostitutki, ukradenih automobila, nafte, duvana prolaze.

Ima i za miliciju, i za vlast, i za direktore kojima je vek prošao po prištinskim menzama. 

Šta će njima menza u Vranju?!

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar