Vlast bogu plaća solarno



U moru ambicioznih izjava i mini ekspozea lokalnih ministara proteklih dana, rečenica nove većnice za kulturu, obrazovanje, informisanje i verske zajednice mi je najveći „hit“.

„Radiću posebno na jačanju saradnje između eparhije vranjske i lokalne samouprave“, reče.



Ubezbožilo me, valjda, njeno insistiranje da se rečenica objavi.

Iskreno, izbacio sam je iz teksta, smatrajući to posve nebitnim, pa i krajnje neumesnim za reći po pastvu, grad, vlast, nju samu i na kraju krajeva po gradsku kasu kad bi znala da zapomaže (nešto niže će biti jasno i zbog čega).



Kada je pre objavljivanja dobila tekst na tzv. autorizaciju, videla je da tog dela njene izjave nema.

I insistirala da „obavezno ide“.

Shvatio sam da je ta rečenica bitnija od svega.

Ne sumnjam da je naša većnica radoholna, odlučna, ambiciozna, vidim da je krenula energično u sprovođenje svojih ideja u delo.

Pozdravljam i želim mnogo uspeha.

Naslućujem da je i pobožna, u vezi sa čim nemam nikakav problem.

Pozdravljam, iako ne saučestvujem.

Međutim, ne razumem nešto drugo i nameće mi se više pitanja.

Šta će lokalnoj samoupravi nekakva specijalna saradnja sa eparhijom?

Na kakvu se saradnju misli?

Ko će tu s kim da sarađuje i na čemu?

Otkad u Srbiji Crkva i država (ili njeni samoupravni delovi) sarađuju?

Koliko mi je poznato, Srbija je sekularna država.

U članu 44. Ustava piše da su verske zajednice ravnopravne i odvojene od države.

Dakle, saradnja se svodi na to da svako radi svoj posao i niko nikog ne dira.

Sve jasno.

Onda sam čuo da je domicilna vlast dobrovoljno, bez da iko od novinara to pita, izvolela obznaniti pučanstvu da je odmah nakon Duhova, gradske slave, prebacila eparhiji 284.000 dinara.

Kad podelimo, dve tisuće tri stotine evrića.

O čemu se radi?

Džeparac za Pahomija?

I to priopćenje vlasti uopšte nije zvučalo samosažaljevajuće.

Naprotiv.

Stekao se utisak da je plaćeno sa bogoskrušenošću mentalno pokorene pastve.

Što je još važnije, plaćeno je solarno.

U prevodu pare na sunce i to brzinom (sunčeve) svetlosti.

Doduše, nije rečeno šta je time plaćeno.

Na kraju, imam ja nekoliko pitanja.

Zna li vlast koliko (holding) eparhija zarađuje?

Ne zna.

Pa, ne zna niko, samo retki pojedinci u njoj.

U članu 242 Ustava SPC piše od čega sve eparhije imaju prihode.

Episkopi vole da kažu da je to prihod „u slavu boga“.

Stižu od crkvenih i manastirskih dobara, hramova, fondacija, zadužbina, crkvenih taksi, bla, bla, bla…

Dugačak spisak.

Pride, legne lovica i od prodaje meda, vina, rakije, voskarstva, crkvenih relikvija…

Ima još.

Mnooooogo para.

Koristi episkopija vranjska i državna budžetska sredstva iz ministarstava vera, kulture, ekologije, itd, itd.

Još su samo falile pare lokalne samouprave.

A gradska kasa, reče mejdžor neki dan, „dramatično“ prazna.

Imam još tri pitanja.

Ko je bog u čiju se slavu plaća?

Da li se ovde radi isključivo o finansijskoj saradnji?

I, posle svega rečenog, ko kome treba da plati?

Amin.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar