Za pet godina samo četiri presude za SEKSUALNO NASILJE



U dva javna tužilaštva u Vranju, Osnovnom i Višem, u poslednjih pet godina podnete su 23 krivične prijave zbog dela silovanje, devet krivičnih prijava zbog dela obljuba nad detetom i dve krivične prijave za delo obljuba nad nemoćnim licem, kaže se u infomaciji iz ovih institucija.



Uz to, tužilaštva su primila 21 krivičnu prijavu zbog dela nedozvoljene polne radnje, a od 2017., kada je uvedeno novo krivično delo, polno uznemiranje, do januara ove godine podneto je devet krivičnih prijava.

Iz Višeg suda iznose da je u periodu od 2015. do januara ove godine za silovanje pravosnažno osuđena jedna osoba, za krivično delo obljuba nad nemoćnim licem pravosnažno je osuđena jedna osoba, a za krivično delo obljuba nad detetom pravosnažno su osuđene dve osobe.



Prema podacima Zdravstvenog centra u Vranju od 2016. do januara ove godine u Službi za ginekologiju i akušerstvo bilo je 14 pregleda po nalogu MUP-a ili tužilaštva za silovanja i jedno za uznemiravanje.

Broj lekarskih pregleda dečaka i muškaraca povodom silovanja u Službi za urologiju i Službi za opštu hirurgiju u istom periodu nije bilo.

U periodu od 2015. do januara 2021. u Prihvatilištu za žrtve nasilja u porodici smešteno je 12 korisnica koje su identifikovane kao žrtve seksualnog nasilja.

Žrtve seksualnog nasilja najređe odlučuju da prijave ovo krivično delo.

Iz Autonomnog ženskog centra objašnjavaju da se često dešava da se žene ohrabre i odluče da prijave nasilje tek nakon izvesnog perioda kada dobiju stručnu pomoć, međutim tada je seksualno nasilje teže dokazati jer se i dalje kao najrelevantini dokaz smatraju medicinski izveštaji koje je potrebno uraditi neposredno ili u kratkom periodu nakon prijave nasilja policiji ili tužilaštvu.

Danijela Trajković, Viša tužiteljka u Vranju objašnjava kako izgleda postupak dokazivanja u slučaju kada se seksualno nasilje prijavi nakon izvesnog perioda i apeluje na žrtve da nasilje i pored stigme koja postoji u našem društvu blagovremeno prijave.

Što se kasnije prijavi teže je i za tužioce i za žrtvu. Tužiocu predstavlja problem u postupku dokazivanja i ostavlja veliki prostor i mogućnosti na adekvatnu odbranu potencijalnog izvršioca. Mnogo je lakše za dokazivanje kad se tog dana ili narednog dana prijavi zbog uzimanja bioloških tragova kako sa žrtve, tako sa njene garderobe i garderobe potencijalnog izvršitelja – objašnjava naša sagovornica.

Ako žrtva prijavi silovanje nakon izvesnog perioda potrebno je obaviti detaljan i što precizniji razgovor sa njom da bi se dobili svi potrebni podaci koji će se koristiti u postupku dokazivanja.

Trajković ističe da je bitan svaki detalj jer ono što je možda za žrtvu nebitno možda bi za slučaj bilo važno.

Bitno je da žrtva ne pere garderobu u kojoj je bila, da je sačuva u neku papirnu kesu po pravilu da se ne bi kontaminirali biološki tragovi pošto su jako osetljivi. Takođe je bitno da što manje lica dolazi u kontakt sa tom garderobom – ističe Trajković i dodaje da su takođe bitni svedoci, i da se posredno dokazivanje može uraditi pomoću pribavljana listinga odnosno odlazno – dolaznih poziva, baznih stanica, veštačenja sadržaja telefona, ako su žrtva i izvršioc imali kontakte i drugim metodama. Takođe se radi psihijatrijsko veštačenje žrtve.

Takođe se radi i psihijatrijsko veštačenje žrtve.

Dijana Malbaša pravnica iz Autonomnog ženskog centra koji se bavi specijalističkom podrškom ženama sa iskustvom nasilja objašnjava da svaka osoba koja je preživela nasilje treba odluku o prijavi nasilja i ulaska u sudski proces da donese dobrovoljno i nakon što je dobila sve potrebne informacije šta ta prijava podrazumeva i kako izgleda postupak.

– Ukoliko žrtva nije spremna da učestvuje u postupku, ako nije dobila stručnu pomoć, postoji verovatnoća da će u toku postupka odustati od davanja izjave i da neće biti u stanju da postupak iznese do kraja – objašnjava naša sagovornica.

Tanja Ignjatović psihološkinja iz AŽC-a dodaje da ne treba izgubiti iz vida činjenicu da se žrtvama ne veruje, da se sumnjiče da su nečim “doprinele”, da su odgovorne za to što im se desilo, da lažu, zloupotrebljavaju.

– Jako je teško prolaziti kroz institucionalne procedure ako nema podrške u porodici i privatnom okruženju. Niko ne želi da se izloži ponovnom povređivanju, da detalji događaja i ličnih podataka dođu do javnosti, da ga to obeleži – kaže naša sagovornica.

Malbaša ističe da je nephodna kvalitetna obuka stručnjaka koji rade na slučajevima seksualnog nasilja o tome na koji način će razgovarati sa žrtvom, na koji način će se postavljati pitanja, kako bi se izbegla sekundarna viktimizacija.

– Takođe korišćenje podrške u Službama za podršku i pomoć svedocima i oštećenima koje postoje u sudovima i tužilaštvima, a koje treba da pruže informacije oštećenim licima o postupku, da ih pripreme za svedočenje. Korišćenje zakonskih mogućnosti, kao što je status posebno osetljivog svedoka, koji omogućava da se žrtva ispituje odvojeno od ostalih učesnika u postupku, da se ne susreće sa učiniocem dela, da joj se postavi advokat po službenoj dužnosti – navodi Malbaša.

Tužiteljka Trajković objašnjava da je potrebno izvršiti promenu Zakona o krivičnom postupku i ograničiti broj puta koliko žrtva može biti maksimalno saslušana.

Kao što imamo kod maloletnih lica, kada su oštećena ne mogu više od dva puta da budu saslušavana za određena krivična dela protiv polnih sloboda. Da bismo izbegli situaciju da se tokom postupka žrtva više puta saslušava u policiji i tužilaštvu, pa potom kroz sudski postupak, a ako se ukine odluka i odbrana ponovo zahteva ili drugostepeni organ naloži ponovno saslušanje žrtve imamo situaciju da ona bude više puta instutucionlano viktimizirana kaže Trajković.

Trajković podseća da je uloga koju imaju nevladine organizacije velika jer oni uglavnom preuzimaju tu edukaciju žrtava više nego institucije, a kako ona navodi razlog tome je verovatno nepoverenja žrtava u institucije.

– Tu bi trebalo da ključnu ulogu imaju Centri za socijalni rad mada se oni više uključe kad su maloletna lica a malo ređe se uključuju kad su u pitanju punoletna lica – objašnjava Trajković.

Viša tužiteljka na kraju podseća da postoji tim pri tužilaštvu koji žrtvama pruža pravnu pomoć upoznaje ih sa njihovim pravima, sa procedurom koja se odvija pred sudom, koji priprema žrtvu da učestvuje u postupku, ali navodi da retko ko zatraži tu vrstu pomoći.

Dejana Cvetković

Ovaj tekst je emitovan uz pomoć i podršku European Endowment for Democracy (EED). Donator ne snosi odgovornost za mišljenja i stavove iznete u ovom tekstu.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar