VRANJSKO PORODILIŠTE: Između ŠAMARA i prizivanja sebi



Protiv četiri ginekologa iz vranjskog porodilišta vodi se postupak pred Osnovnim sudom zbog nesavesnog pružanja lekarske pomoći, a zaprećena zatvorska kazna za ovo delo može biti od tri meseca do tri godine.



U poslednjih pet godina, podneta je još jedna krivična prijava protiv ginekologa iz ZC Vranje za isto krivično delo ali je, kako nam je rečeno u Osnovnom javnom tužilaštvu, odbačena kao neosnovana.

Uzimanje mita, naplaćivanje medikamenata koji po zakonu treba da budu besplatni i akušersko nasilje su najveći problemi u vranjskom porodilištu, pokazuje anketa u kojoj je učestvovalo 68 žena a koja je rađena u okviru Škole digitalnog novinarstva Fondacije “Slavko Ćuruvija”.



Istovremeno, načelnica ginekologije u Vranju Gordana Đorđević tvrdi da nije upoznata sa takvim slučajevima, ali da se seća slučajeva da same porodilje često nanose fizičke povrede medicinskom osoblju.

“ONE HOĆE DA NE TRPE”

Većina anketiranih žena navela je da je u toku porođaja doživela verbalno nasilje, a jedna od njih je navela da je lekar u toku porođaja šamarao.

Načelnica ginekologije vrnjske Bolnice Gordana Đorđević kaže da se tako nešto dešavalo pre možda 30 ili 50 godina, ali da sada to nije tako.

One neće da napnu tog trenutka i onda može da se drmnu malo, da se isprskaju vodom i tako. Nije šamaranje nego je čisto to rađeno da se prizovu sebi, jer se one pogube, a taj je trenutak presudan. Tog trenutka, ako uguše svoje dete, ko će posle da bude kriv? – pita Đorđević.

Ona tvrdi da medicinsko osoblje na porođaju trpi povrede od strane porodilja, i da je jednoj doktorki žena u toku porođaja slomila rebro, tako što ju je udarila nogom a da je druga porodilja nedavno lekara ujela za ruku.

Mi to ne objavljujemo kao što one rade. One hoće da se porode, da dođu, dobiju dete i da ne trpe ništa. Mi maksimalno pokušavamo da obezbolimo porođaj da što manje budu u porođajnoj sali, ali ne znam šta ove mlađe generacije očekuju – kaže načelnica.

Komentarišući podatak iz ankete da se medicinsko osoblje na porođaju ne predstavlja porodiljama imenom i strukom, i ne upoznaje ih sa intervencijama u toku porođaja, Đorđević objašnjava da one na prijemu potpisuju saglasnost za sve zahvate koji će im biti rađeni tokom boravka na odeljenju.

U razgovoru za InfoVranjske, Jovana Ružičić, direktorka Centra za mame koji se bavi pravima majki i porodilja kaže da su ta prava ista kao i kod ostalih pacijenata.

Imaju pravo na informisanu odluku, pravo na objašnjenje procedure, na punu informisanost o sopstvenom zdravstvenom stanju i za bilo šta da se uradi njihovom telu potrebna je verbalna dozvola. Dok prava pacijenata dobro funckionišu u drugim sferama, čini mi se da su porodilje specifična grupa za koje kao da zakoni ne važe objašnjava Ružičić.

EPIDURAL ZA ODABRANE

Prema podacima ZC Vranje, od 5.888 prirodnih porođaja u poslednjih pet godina, samo 43 rađeno je sa epiduralnom anestezijom, na koju inače porodilje imaju pravo.

Podsećanja radi, Đorđević je 2019. za Južne vesti rekla da će epidural koji je do tada korišćen sporadično, biti dostupan i besplatan za sve porodilje.

Sada, međutim kaže da epidurala i anesteziologa nema, a da su u poslednje dve godine samo dve ili tri žene dobile epiduralnu anesteziju.

Što se mene tiče, volim da vodim porođaj u epiduralu. Mnogo lepše sarađujem sa ženom koja manje trpi bol. Imamo problem sa malim brojem anesteziologa, pogotovo sad oko kovida. Kad ima, uvek se radi epidural. Bez plaćanja, normalno da je besplatan – navodi Đorđević i dodaje da ne zna zašto bi neko plaćao epiduralnu anesteziju i porođaj i da, ako ima takvih sluajeva, oni su svakako u domenu policije, a ne zdravstva.

Prema podacima iz ankete, porođaj bez komplikacija imalo je 61 odsto žena, 9 odsto je doživelo komplikacije na porođaju a skoro 30 odsto navodi da je uzrok komplikacija bio medicinski nemar.

PTSP

Jovana Ružičić iz Centra za mame kaže da porodilje retko prijavljuju negativna iskustva jer su tada fokusirane na bebu, i da je to mentalna prepreka koja ih sprečava da se za svoja prava izbore.

Mislim da naša svest o jednom dostojanstvenom porođaju još uvek nije na nivou na kom bi trebala da bude, pa se zato tako nešto ne dešava toliko u praksi – kaže Ružičić.

Centar za mame se bavi lošim tretmanom žena i tim povodom su imale sastanak sa ministrom zdravlja dr Zlatiborom Lončarom na kome su dobile obećanje da će poraditi na boljoj komunikaciji sa porodiljama i da će neljudsko ponašanje biti sankcionisano.

Takođe, da će biti moguće prisustvo jedne bliske osobe po izboru porodilje što u vranjskom porodilištu nije moguće zbog – kako oni navode – prostornog problema.

Do danas, kako tvrdi Ružičić, od brojnih obećanja Ministarstva zdravlja nije se ostvarilo apsolutno ništa, iako je za promene koje su tražile potrebna isključivo dobra volja.

Mi smo kroz naše istraživanje predstavili glas majki, a ono što moramo da čujemo jeste glas medicinskog osoblja: da li rade normalne smene, šta oni vide da može bolje i jedino tako nešto suštinski može da se promeni – kaže Ružičić.

Istovremeno, i klinička psihološkinja Slađana Đorđević navodi da je važna saradnja medicinskog osoblja i porodilje, jer je ženi dok se porađa potrebna kako medicinska, tako i psihološka podrška.

Ukoliko je žena svoj porođaj doživela kao traumatsko iskustvo u kojem je nedostajala podrška i osećaj sigurnosti, u kojem se osećala bespomoćno i porođaj je imao komplikacije koje ona nije mogla da isprati, onda govorimo o post traumatskom stresnom poremećaju (PTSP). Kroz razumevanje i podršku porodice, prijatelja ili psihoterapeuta, žena može da ’’izraste’’ iz ovog iskustva i da ono vremenom prestane da remeti njenu svakodnevicu – objašnjava Đorđević.

Postporođajni PTSP karakterišu prisilno vraćanje slika ili utisaka sa porođaja, panični napadi, osećaj otuđenosti od sebe i bebe, navodi ona i ističe da je ženi tada potrebna adekvatna podrška.

S druge strane, Jovana Ružičić kaže da se svaka žena pamti porođaj čitavog života i da može da prepriča svoje iskustvo iz porodilišta i trideset godina kasnije, te da je stoga potrebno izboriti se za dostajanstven porođaj.

Sve dok se mi ne promenimo odnosno dok mi ne krenemo da se borimo za naša prava, iskustva će i dalje da budu takva – zaključuje ona.

Negativna iskustva sa porođaja žene mogu da prijave Kancelariji za zaštitu prava pacijenta na adresi Kralja Milana 1, prvi sprat, kancelarija broj 37 radnim danom od 12,00 do 14, 00 h ili na telefon 017/402 – 390 . Centar za mame pokreće SOS besplatnu psihološku liniju koja će biti dostupna krajem jeseni.

Dejana Cvetković

SKAKANJE PO STOMAKU

Imena lekara i delovi priča izuzeti su zbog zaštite identiteta žena koje su učestvovale u anketi.

– Posle carskog, bez igde ikoga, drskim tonom mi je rečeno da sledeći put tražim drugog doktora, i da me on neće poroditi nikako. Jer doktoru nisu date pare, koje je on očekivao. Jako bedno i jadno, i ponižavajuce za jednu novopečenu mamu koja ne zna gde se nalazi, i kojoj je dete doneto tek nakon 4. dana da ga vidi!

– Skakanje na stomaku, ne znam gde je to normalno ali u Vranju jeste.

– Nisam dobila ni pomoć posle carskog reza da ustanem, niti da se prebacim sa operacionog stola na krevet, odmah nakon buđenja iz anestezije.
– Moje iskustvo je pozitivno. Doktorka i babice su mi objasnile proceduru, disala sam kako treba. Najvažnije je biti stabilna tokom porođaja i slušati savete. To je moje mišljenje.

– Na održavanju trudnoće sam ležala nedelju dana. Morala sam da dam doktorki 20 evra da bih dobila tokulizu jer sam krvarila i bilo je ,,nije ti ništa”, a ja u 24 nedelji trudnoće.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.