Vranjske ETNO MUKE: Stradanje jednog TULBETA



,

Vest o sređivanju naselja Tulbe prvi put se u Vranju čula sredinom prošle godine.



Vlasti su, po svemu sudeći, zamislile da nekadašnji centar orijentalnog Vranja dobije moderniji izgled u vidu etno kompleksa.

Time bi prostor oko nekadašnjeg bazena “Delfin”, Belog mosta, manastira Svetog Nikole i crkve Svete Petke bio sređen na nov, moderan način, i mogao da se upiše u znamenitosti grada.



Na sednici Gradskog veća održanoj u martu prošle godine doneta je odluka o pokretanju postupka za izradu ovog projekta, ali nekoliko meseci kasnije gotovo da nema ni reči o planiranom etno kompleksu.

Prema rečima Jelene Marković, glavne gradske urbanistkinje, konkurs koji je na portalu javnih nabavki objavljen u septembru 2018. godine, poništen je.

Kako je naglasila, po propozicijama konkursa nije se javio dovoljan broj učesnika, pa je u toku priprema dokumentacije za obnavljanje konkursa, koje se očekuje polovinom februara.

Od samog starta ideja o modernizaciji dela grada koji je poznat po dragocenim spomenicima kulture naišla je na oprečna mišljenja građana Vranja.

Većina se slaže da je jako teško doći do bilo kakvog rešenja a da se ne naruši duh starog grada.

Mišljenja su i da je puno bitnijih stvari na koje treba obratiti pažnju u Tulbetu, poput asfaltiranja ulice Otona Župančića ili sličnog.

Upravo to je ulica koja je najkraći put od Belog mosta do manastira – ili bi trebalo da bude da nije silnog blata.

Ovakvog mišljenja je i žitelj Tulbeta, koji je insistirao na anonimnosti. On danas igra šah u prostorijama pri nekadašnjem bazenu i pamti ga kao jedno od najpopularnijih mesta za okupljanje Vranjanaca.

Danas je “Delfin”, bez preterivanja, ruglo i izvor moguće zaraze koje podseća na sve osim na popularno mesto za opuštanje kao nekada.

Obrastao u korov i plastiku, nekadašnje mesto za rekreaciju i uživanje danas je crna tačka Tulbeta.

Smatram da ovo đubre u koritu reke i kanalizacione cevi iznad površine nisu nimalo reprezentativne, ni za žitelje ali ni za turiste koji često svrate da obiđu ove svetinje i Beli most – kaže komšija starog simbola Vranja.

Ni taj simbol Vranja, Beli most, nije u najboljem stanju.

Išarani prizor koji zatičemo malo govori o njegovoj legendi, a mnogo više o mentalitetu današnjih Vranjanaca.

Prilaz samom mostu je loš, gotovo da nema betona uopšte, a 30 metara nizvodno, u koritu reke, kanalizaciona je cev iznad površine zemlje!

Most je 2006. godine rekonstruisan, u saradnji Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Niša i vranjske Direkcije za izgradnju.

Ono što se desetak godina kasnije vidi je slika koju bismo najradije sakrili od turista.

Zagorka Bogdanov, slučajna prolaznica, upravo smatra da je ponovno renoviranje mosta i sređivanje korita reke mnogo bitnije od bilo kojih projekata.

Ovaj most je svedok starog Vranja, stoji tu više od 150 godina i preživeo je i nadživeo sve i svašta, a pogledajte na šta sad liči. Sramota – kaže ona.

Kako god, ovaj zapostavljeni lavirint ulica i uličica u Tulbetu čeka na svoju sanaciju i neko bolje doba, a žitelji Tulbeta prizor od koga neće skretati pogled i neće se stideti.

A. V.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar