I posle piromanskog pohoda u kome je 2. jula 2012. vranjsko pozorište spepelosano do temelja, i pored deklarativne brige, a suštinske ravnodušnosti političke i građanske volje da se zdanje gradskog teatra obnovi, pozorišni život u Vranju ne posustaje.
„Viđio sam ljude u Mletkama, đe na konop skaču i igraju“ – kaže Njegoš kroz impresije vojvode Draška iz Venecije.
Upravo to rade naši pozorištnici – ono što je Drašku, ali i celoj srpskoj kulturnoj javnosti izgledalo neverovatno, oni uprkos svemu ostvaruju, i to ne bilo kako, nego putem referentnih scenskih ostvarenja.
I ne samo to – vranjsko pozorište, iako bez svog domicilnog zdanja, ima ne svetlu, nego blistavu budućnost.
To se ogleda u mladim vranjskim studentima pozorišne umetnosti, koji su se za ovaj hleb sa devet kora opredelili i posle ognjene katastrofe; to su oni, koji će sutra svoj talenat i znanje nesebično dati vranjskoj pozorišnoj publici, i nastaviti da pronose slavu vranjskog pozorišta.
Nogu je povukao Mihajlo Stojković, čiju smo glumačku diplomsku predstavu nedavno imali zadovoljstvo da vidimo.
Slede ga Jug Djorđević na režiji, Anuška Antić i Nikolija Zdravković na produkciji, Vasilija Antonijević i Aleksandra Jovanović na dramaturgiji, Danilo Mihajlović na glumi…
Dakle, u spoju sa već prekaljenim vranjskim pozorištnicima, skoro ceo jedan teatar oličen u generaciji koja dolazi.
Ali, aman, stvorite im najzad mesto gde će biti žiža kulturnog i javnog života ovoga grada, da pronose njegovo ime širom sveta!
Da se potvrdi fenomen vranjskog teatra, koji se posle dva pokušaja ubistva, paljenjem i trovanjem, ponovo rodio kao feniks iz pepela.
G. M. A.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.