Nedavno, dok sam čitao «U potrazi za čudesnim» P. D. Uspenskog, pažnju mi je privukao odlomak o položaju Sunčevog sistema u odnosu na našu galaksiju – Mlečni put. U drevnom, ne tako poznatom sistemu, koji je opisan u knjizi, zastupa se mišljenje da što je jedan sistem udaljeniji od centra celine, to je njegov položaj gori, odnosno nepovoljniji. Zastao sam malo sa čitanjem i prepustio se razmišljanju o implikacijama takve teze na položaj Vranja u odnosu na državu Srbiju.
Vranje je na periferiji te su, samim tim, svi aspekti, bilo duhovne, bilo materijalne prirode, u mnogome u nepovoljnijem položaju od mesta ili gradova koji su bliži centru. Vranje – slepo crevo, setio sam se nekog naslova u novinama devedesetih godina prošlog veka, a povodom prolaska gasovoda…
U komparaciji sa živim organizmom, iako su takve ideje napuštene u nauci, prvo što mi dolazi kao misao je da kada organizam propada, najčešće prvo propada periferija, centar ostaje za kraj. Kada siromaštvo pogodi jednu zemlju, prvo pogodi periferne delove, kada se gradi autoput, do periferije – Vranja, izgradiće se, možda, tek na kraju vremena. Kada se interveniše iz centra, posledice, bilo koje vrste, stižu sa najvećim zakašnjenjem. Analogija je dugačka. Vranje je na mikro nivou, nivou Srbije, na jako lošem mestu. Priče političara iz centra kako je Vranje strateško i važno mesto, jer je pogranično, su samo priče, floskule, prazne reči koje ne znače ništa, u funkciji zamajavanja i obmanjivanja ljudi, davanja lažne ideje da su mnogo važni za državu. Što je veća udaljenost od Beograda, veće su i obmane. Matematički rečeno, funkcija direktne proporcionalnosti.Tako, Vranje spokojno spava sa iluzijom o svojoj važnosti i nadom da će biti bolje. Možda hoće, a možda i neće. Ne znam. Ali, centar i periferija su samo relati, jedno bez drugog ne može da postoji. Bez centra nema periferije i Vice versa. Uostalom, takva je kosmička igra. Ko je shvati, iznad svega je.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.