Prošlo je vreme od letnjih manifestacija, dobro smo se izđipali, pojeli i popili, bilo je i leba i igara. Valjda je sada vreme da radimo na nečemu… Aferim! Primetih da je nekolicina ljudi uspela da ponovi rečenicu da se Vranjska gradska pesma nalazi na listi kulturnog nasleđa UNESCO-a. Znate kako to kod nas funkcioniše… Kad ljudi počnu da ponavnjaju jednu te istu rečenicu ko papagaji, to znači da nešto tu nije kako trbea. A meni odmah proradi želja i volja da to proverim.
Lista nematerijalnog kurtunog nasleđa UNESCO-a (Lists of Intangible Cultural Heritage) sadrži 281 elemenat upisan u listu do 2013. godine. Lista je sastavljena na osnovu konvecnije o zaštiti nematerijalnih dobara UNESCO-a iz 2003 godine koju je Republika Srbija ratifikovala 2010. godine. Mada su pojedini elementi na listu uneti i dve godine ranije, lista je počela zvanično da postoji od 2003. Najviše elemenata ima Narodna Republika Kina – 38. Od evropskih zemalja „mrtva trka“ vlada između Kraljevine Štpanije i Republike Hrvatske sa 14 elementata. Ukupno upisanih elemenata iz Republike Srbije je 0 (slovima: NULA). Samim tim i „Vranjska gradska pesma“ spada u zbir koji čini ovu nulu.
Na osnovu gore pomenute konvencije, pri Etnografskom muzeju u Beogradu 2012 osnovan je Centar za nematerijalno kulturno nasleđe Srbije. Centar je odmah počeo sa vođenjem registra nematerijalnog kulturnog nasleđa Republike Srbije. Taj Registar sadrži oko 27 elemenata upisanih na Listu nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije. „Vranjska gradska pesma“ upisana u registar nacionalnog kulturnog nasleđa pod brojem 26, a kao predlagači upisa navedeni su Grad Vranje u saradnji sa KUD „Sevdah“. Na toj listi su još i krsna slava, izrada pirotskog kačkavalja, pirotsko ćilimarstvo, pevanje uz gusle, groktalice i slično.
Dakle, nacionalnin Registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Republike Srbije pravi se po definiciji kulturnog nasleđa koju je UNESCO definisao u Konvenciji. Ali, ti elemeni nisu na listi svetskog kulturnog nasleđa UNESCO-a. Očigledno mora još mnogo vode Moravom da proteče dok bar jedan element iz Srbije ne bude na toj listi. Svaka čast Hrvatskoj, a skidamo kapu i Makedoniji, Rumuniji i Albaniji.
PS: Primetih pitanje jednog kolege o „okupaciji Jugoslavije“ od strane Crvene Armije. Neko je bežao sa časova… Po moskovskom dogovoru Staljina i Tita od 29. septembra 1944, tovariš generalisimus se obratio Vrhovnom štabu NOVJ sa molbom da da pristanak za PRIVREMENI ulazak trupa Crvene armije na jugoslovensku teritoriju, koje će posle obavljenog zadatka biti povučene iz Jugoslavije. Time je Staljin saveznicima stavio do znanja da ne priznaje NKOJ (nego Vladu u Londonu), ali da NOVOJ priznaje kao regularnu vojsku Jugoslavije. Iz perspektive 1948. godine, ovo je Titov najbolji diplomatski manevar – Sovjeta nije bilo na teritoriji Jugoslavije, kao što ih je bilo u ostalim zemljama centralne i istočne Evrope.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.