Roze, boja jeseni



Dok sam razmišljala o današnjoj kolumni neprestano sam u glavi imala dve stvari: kako da ne odustanete posle prve tri rečenice sa mišlju «evo je još jedna smaračica, pa od kad je roze vino?» i kako da ovo ne ostane samo mrtvo slovo na papiru.

Sama sam iščitala hiljade stručnih, prežvakanih tekstova o vinu i nijedan od njih nije služio osnovnoj svrsi. Nijedan me nije naveo da poželim vino. Oni udaljavaju svakog istinskog zaljubljenika koji nije profesionalac, a one koji žele to da budu obeshrabruju nepoznatim terminima. Reših da o vinu za vas pišem lako razumljivim jezikom, bez stručne terminologije i suvišnog razmetanja znanjem, i nadam se da sam to i uspela u prethoih nekoliko tekstova.



Poslednjih 20 godina sam direktno ili posredno upletena u vinski svet. Vino se toliko uvuklo u sve pore mog života da mi je danas nekako neprimetno postalo način života. U mnogome ga ulepšalo, bezmalo zakomplikovalo, ali svakako dodatno oplemenilo.

Za ovaj put, bez velike taktike, idem na pijacu po ribu i meso, povrće i sveže cveće. Poneću ceger, znate onaj pleteni. Volim kad iz njega vire struk luka i šareno cveće. Svratiću u najbližu prodavnicu, vinoteku i kupiti bocu vina.



Rešila sam da ovaj jesenji dan obojim u roze, za vas one nežnije, ili pak u ružicu za vas koji volite malo više ukusa u ustima.

Bojom izaziva vizuelno zadovoljstvo, vuče na radost.  Mirisom vraća u proleće. A ukusom greje dušu i telo. Može da isprati sve što ste naumili danas da kuvate, ručate… nema greške. Treba ga ohladiti, recimo na 11 stepeni C, to je taman ona temperatura koja kada u ruku uzmete flašu izaziva prijatnu jezu.

Otvoriti je tokom pripreme ručka, to je zabava. Da se preživi vrelina šporeta i šerpi, a potakne kulinarska kreativnost. Na etiketi često nećete naći jasnu deklaraciju, pa ćete ih danas razlikovati po boji. Roze je svetlije roze boje. Ružica svetlije crvene. Princip je sličan, razliku prave nijanse. A raspoloženje popravljaju podjednako.

Čisto da se zna, samo pravi muškarci piju roze i ružicu!

P.S. Roze vino se dobija od crnog grožđa, ali po tehnologiji za bela vina. Naime, kada uberete grožđe, odvojite bobice od peteljke. Bobice izgnječite da se oslobodi sok koji je, videćete, bezbojan. Boja kod crvenih i roze vina potiče iz kožice grožđa, to su tzv. antocijani-bojene materije. Intenzitet obojenosti vina zavisi od vremena koje sok i kožica izmuljani provedu zajedno. Bojene materije se ekstrahuju iz kožice u sok. Kod roze vina to vreme-maceracija, traje kratko, po par sati posle čega se sok u kome ima dovoljno bojenih materija da je već porozio cedi i odvaja od kožice i potom šalje na fermentaciju posle koje postaje roze vino.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar