Cena radničke knjižice na berzi u Vranju dostigla je neverovatnih 10.000 evra. Ovo je mala priča o tome.
Osoba U.C. iz Vranja je državni činovnik sa licencom, čovek iz senke, kome posao ne dozvoljava da se u javnosti eksponira. Odavno poseduje zvanje lopurde i krvopije – zakolje, popije krv, a žrtvu ostavlja drugima za nauk. Zbog njega i bratije na srpskim prostorima će vaskrsnuti neki novi Nušić. On i njegova institucija su državne haračlije. Status nedodirljivih stekli su u vreme Slobodana Miloševića. Svaki Cobijev problem sa parama rešavala je ova služba. Tada se otrgla kontroli pa je i danas nedodirljiva.
Osoba O.T. je takodje naš moćan čovek. Radi u velikoj privatnoj kompaniji, čiji je centar van Srbije. Na to uticajno i dobro plaćeno mesto gazdi se preporučio dugogodišnjom uspešnom karijerom.
Elem, osoba O.T. otišla je kod osobe UC da završi važan privatni posao. Radnja je otprilike išla ovako:
OSOBA O.T: Evo, ja po dogovoru.
OSOBA U.C: Dobro mi doš’o. Samo, podseti me o čemu ono…
OSOBA O.T: Ćerka je završila studije, na redu je posao.
OSOBA U.C: A, da, razgovarali smo.
OSOBA O.C: Govori dva jezika.
OSOBA U.C: Ne sumnjam.
OSOBA O.T: Nego, šta mi je činiti?
OSOBA U.C: Pitanje ti je na mestu. Koliko si doneo?
OSOBA O.T: (Počeška se po glavi, a na um mu pade činjenica da u novčaniku ima crni fond od 1.000 evra). Nije sporno. Tu su pare.
OSOBA U.C: Ti znaš da je sve poskupelo. To mesto u ovoj službi za tvoju ćerku košta 10.000! Evra!
OSOBA O.T: OK, burazeru. Idem po lovu (onda skoči kao oparen, izlete na vrata, pa u hodniku osobi U.C složi sve na kup – i majku i šajku i seme i pleme). Nikada se nije vratio.
Zašto u ovom tekstu nema imena i prezimena, naziva firmi? Pa naravno da nema. Razgovaralo se u četiri oka. Ko će sutra na sudu da se suprotstavi ovom dželatu i njegovom advokatu.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.