Novi predmeti u osnovnim školama



Zato što mislim da je preko potrebno, da je, mislim, apsolutno neophodno, zato što mislim da je to osnov za druge, složenije stvari, ja bih u Novoj godini, u srpske osnovne škole uveo dva nova predmeta:

  1. „Odgovor na pitanje“: Kada te pitam gde je neka ulica, nemoj da mi pričaš šta si ti u toj ulici radio kad si bio mlad, kako se nekad zvala, da li je tu bila firma u kojoj je neki tvoj rođak radio ceo radni vek, koliko te žiga u krstima, kako te rođeni brat prevario za kompletno nasledstvo i sad uživa u Nemačkoj dok ti tu crkošeš prezren i odbačen od društva iako si 3.286 godina radio u fabrici zakivaka „Perica Stanojević Golja“, nego mi, molim te, reci gde je jebena ulica. Kada, hvala lepo, odlučiš da me stvarno uputiš, nemoj da koristiš izraze kao što je: „Idi niz ulicu“, zato što je ulica ravna i to što je u tvojoj ili kolektivnoj glavi tvog mesta to „niz“, a na drugu stranu „uz“, ne znači ništa, a najmanje u kom pravcu da idem, levo ili desno. Još je gore ako mi kažeš: „Sad zakosiš niza stranu“, zato što tvoj grad nije kocka i nema strane, „zakositi“ je verovatno pojam iz poljoprivrede, ako nešto ima stranu niz to se ne može nikako „zakositi“, ni to ne znači ništa. Nemoj da mi kažeš: „Idi do bivše vunovlačare/starog sajmišta/“Jugobanke“ pa levo“, zato što to više nije vunovlačara, sajmište je očigledno premešteno na mesto gde je „novo sajmište“, a „Jugobanka“ odavno ne postoji, ni to ne znači ništa. Nemoj da mi kažeš da skrenem „polulevo“, zato što to ne postoji, levo je pojam koji se ne može deliti po razlomcima, pa ako ne postoji „dve osmine desnog“, onda ne može ni „polulevo“. I tako dalje.

Deca će učiti da na više jezika kažu: „Idite u ovom pravcu i na trećoj raskrsnici skrenite levo, zatim na drugoj desno i sa desne strane ćete naći to što tražite“. Bila bi to prva generacija u kojoj stranci i namernici neće gubiti sate i sate vremena lutajući i slušajući zaludne ljude.



  1. „Minulo postojanje i moje mesto u društvu“: To što si Srbin, što ti je tata Srbin i majka Srpkinja i što ste Srbi unazad do pičke materine uopšte ne znači da nisi primitivan, nemoralan i neuk, šta više, povećava verovatnoću da jesi, statistički gledano, u odnosu na, na primer, Dance. Još manje znači da imaš pravo da mi pričaš šta je zapravo suština istorije Srbije. To što držiš neku radnju ili kafić već trideset godina, znači samo da već trideset godina držiš radnju ili kafić, ne i da si neki mnogo sposoban, dobar, pošten ili bilo kakav čovek. Zapravo je pravo čudo da ti je posao preživeo i gotovo je potpuno izvesno da si za to vreme više puta bio prisiljen da kradeš na porezu, a verovatno to radio i samo zbog profita i to nije sposobnost, nego krađa, i to krađa od mene kao poreskog obveznika. To što živiš tu gde živiš već četrdeset godina, stvarno ne čini neko značajno iskustvo i neću zbog toga pažljivo slušati šta ti imaš da kažeš o politici i tvrdnja: „Ne znaš ti sine šta se ovde radi“, je oksimoron jer nisam odatle i ne vidim razloga da znam šta se tu radi. To što imaš teču u Čikagu i bio si kod njega, pa ti je on rekao: „Ne znaš ti, sinovac, kako je surova Amerika“, stvarno ne znači da imaš pravo da mi tumačiš međunarodnu politiku sa akcentom na neokolonijalizam i transverzalu Vašington-Vatikan-Tel Aviv. Nemoj mi govoriti da ti radiš neki posao već trideset godina i da ima da se radi tako kako se radi, zato što to što već trideset godina, na primer, maltretiraš ljude za šalterom, znači da trideset godina uporno radiš nešto loše i time se nije hvaliti, to treba kriti, a i da si nešto valjao, verovatno bi našao bolji posao. Uopšte, nemoj mi se hvaliti time što imaš decu, mnogi ih imaju, da nikad nisi imao krivičnu prijavu, to je normalno, da uredno plaćaš kartu u autobusu ceo život, većina nas to isto radi i ne tražimo ordenje, da si vozač već dvadeset godina (pa šta?)…  I tako dalje.

Deca će učiti da se međunarodna politika nalazi na Fakultetu političkih nauka i još nekim, kao i  u knjigama, da se njom imaju pravo baviti javno samo osvedočeno ugledni profesori predmetnog gradiva i iskusne diplomate, te da ništa drugo nije dovoljna kvalifikacija za držanje lekcija o tome. Bila bi to prva generacija Srba u kojoj će varioci podučavati varenje, a stručnjaci za međunarodnu politiku međunarodnu politiku. Pa tako po raznim profesijama i poljima ekspertize tipa: fudbal, monetarna politika i ekonomija uopšte, nacionalni interesi, istorija, religija…

Po svemu sudeći, pa i po činjenici da ovaj drugi predmet ne bi položio ni jedan upravni odbor javnog preduzeća u Srbiji, sledeća godina neće biti srećnija od ove. To ne znači da vam svima ne želim sreću. Naprotiv. Trebaće nam.



Srećno u 2011.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar