Kao i uvek, novogodišnja slavlja su manje opasna od onoga što sledi u poslednjoj nedelji pred novu godinu, odnosno od raznih koktela i proslava od kojih se nije lako oporaviti. Ove godine uspeo sam da ne odem gotovo nikuda i da se izolujem od velikih veselja koja ne samo što dugo traju, već i nose sa sobom probleme, pre svega, medicinske prirode. Oporavak je uvek težak i problem i jeste u tome što sa godinama to nije lako podneti.
I zbog zamora i zbog onoga što sledi uspeo sam da u potpunosti ove godine ostanem na malom uzorku proslava.
Prijatelji mi kukaju kako im nije bilo lako posledniih desetak dana prošle 2011. godine i da su novu godinu dočekali kao olakšanje. To može biti olakšanja samo fizički, dok u onome što sledi predstavlja potpunu neizvesnost i strah kod većine građana.
Zbog čega je to tako?
Pa zbog toga što su nam ostali problemi nasleđeni ne samo iz prethodne godine, već i iz prethodnih decenija koje nećemo rešiti ni u godini izbora i trke za vlast.
Privredna nelikvidnost, nekonkurentnost, nezaposlenost, Kosovo, Evropa, i ima li još neki nerešeni problem pa da ova godina postane i veća ludnica od prethodnih?
Izborna kampanja će kažu i sami političari biti jedna od najprljavijih do sada, a neki najavljuju i da će trajati najduže u istoriji srpskog parlamentarizma.
Već ulicama koračaju potpuno politički omađijani građani koji razmišljaju ko im je kriv za sve neuspehe u životu i ne možemo ih kriviti.
Pojavljuje se niz mesija koji nude različitie vidove političkog spasa iz stanja u kome se nalazimo i kao da to već nismo odavno videli.
Šta je ovde novo?
Novo je da to traje već dvadedsetak godina i da je čak i sve potpuno isto kao i na prvim izborima mi to nismo u stanju od mnoštva informacija da prepoznamo.
Iznurenost građana je najveći uspeh svih VLADA do sada. Sećam se kako je čak i ona Vlada koja je imala najveću inflaciju u istoriji čovečanstva proklamovala borbu protiv korupcije i kriminala. Ulicama se valjala nafta u devizama.
Danas je ipak drugačije i jedino se primećuje utisak besperspektivnosti i to naročito kod mladih ljudi što predstavlja tempiranu socijalnu bombu.
Kako da onda dočekam ovu godinu nego da sam doček prespavam.