Neimar sistema



U Surdulici sam bio samo jedanput i to pre deset godina. Priča se da je lokalni šerif u toj opštini Novica Tončev, za koga mi upućeni rekoše da je brat Ivice Tončeva, savetnika Dačićevog. Sasvim slučajno, razgovarao sam sa kolegom koji se pohvali da je jednom prilikom ostvario kontakt sa Novicom. Iz znatiželje upitah kakav mu je utisak o Novici?

Reče mi da „žari i pali“ u Surdulici, da „na vezi“ drži funkcionere više političkih stranaka, da za njegovu „Tončev gradnju“ nema zime, da ga voze u Audiju, da u neformalnim situacijama nosi patike Najk er maks, šuškavu trenerku… Zaista idiličan portret. Od dobro upućenih, uz izgovor imena Novice Tončeva, čuo sam epitet da je „mračan tip“-ma šta god to značilo.



U slobodno vreme bavim se istraživanjem frenomena korupcije, sukoba interesa, kršenja procedure javnih nabavki, zloupotreba javnih finansija… i tako mi na pamet pade „Tončev gradnja“. Na čemu ova neimarska imperija temelji svoj profit? Pitanje je legitimno bez obzira što u prvi mah asocira na teorije zavere, međupartijske obračune, etiketiranje, spinovanje, blaćenje… Pitanje je utoliko više legitimno, ako je poznato da je vlasnik preduzeća javni funkcioner i burazer javnog funkcionera.

Samo ove dve činjenice naš narod asociraju na ono „partija nas održala zato njojzi hvala“ i „ko će kome ako neće svoj svome“. Ali žestok sam kritičar napadanja, pisanja i polemisanja bez činjenica. Još žešći sam kritičar manipulisanja činjenicama. Zato krenimo redom…



Prema zvaničnom finansijskom izveštaju APR-a „Tončev gradnja“ je u 2010. godini imala prihode od 478,4 miliona, 2009. godine 602,5 miliona, a 2008. godine 577 miliona dinara. To su zaista impresivni prihodi koji samo mogu da ilustruju neimarske poduhtave prvog čoveka Surdulice. Prema odredbama Zakona o agenciji za borbu protiv korupcije Novica Tončev je bio u obavezi da formalno povuče paralelu između javne i privatne funkcije. Kako? Glupo i vrlo jednostavno.

On je bio u obavezi da prenese upravljačka prava u „Tončev gradnji“ sa sebe na drugo lice i to do kraja jaunara 2010. godine. Po ovom pitanju imperativno pravo države je tragikomično. To je samo formalna obaveza, a koja suštinski nije garanicija da javni funkioner neće uticati na politiku svog preduzeća. Ali šta je tu je. I najlošija pravna norma proizvodi pravno dejstvo i deluje erga omnes (prema sivma).

U registru APR-a stoji da je Novica Tončev zakonsku obavezu izvršio donošenjem odluke od 1.11.2010. godine. Ali ova zabeležba je zavanično registrovana tek 27.5.2011. godine. Dakle, jedanaest meseci je bilo neophodno da Tončev izvrši svoju zakonsku obavezu. S druge strane, šest meseci bilo mu je neophodno da da tu promenu registruje u APR-u. Prema tome, verovatno ni on sam ne zna od kada ga zamenjuje izvesni Dejan Petković. Da li od novembra prošle godine ili od maja ove godine?!

A šta se dešavalo u međuvremenu, dok je Novica potražio i registrovao adekvatnu zamenu?

Prema raspoloživoj dokumentaciji iz 2010. godine firma prvog čoveka Surdilice učestvovala je i pobeđivala na desetine tendera! Da, da, da… na desetine višemilionskih tendera i sve su to platile „državne jasle“. Ministarstvo odbrane, Ministarstvo zdravlja, Poreska uprava, Studentski centar Niš,

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar