Već nekoliko godina u nazad, leto bi počelo isto:“Ej, mogli bismo ovog leta nešto kul da radimo?“ ili “ ‘Ajde samo da otopli i da odemo na ‘roadtrip’ po Srbiji!“ i slično. Da, puni smo avanturistickog duha… Ali samo toga, na žalost. Uvek je problem bio novac. Nema ga nigde. Ako ga ja imam, nema ga Krivi ili Stefi. Iako nam je padalo na pamet da nešto radimo i zaradimo, umesto toga leto bismo provodili u nasumičnom napijanju, klošarenju po gradu dok bi preko dana igrali basket. Kupanje na poznatom zrenjaninskom kupalištu „Peskari“ bi nam bio bonus dan u nedelji.
Jednog dana, iz čiste dosade, palo nam je na pamet da odemo za Novi Sad gde bismo jeli, pili, proveli se, a da pritom ne potrošimo ni dinara. Parola nam je bila minimalan trošak – maximalna zabava! Opremili smo se dobrim raspoloženjem i vedrim duhom i zaputili se u drugi grad. Čini mi se da nismo dugo stopirali. Nakon što smo stigli, našli smo se sa drugaricom koja nas je ugostila ručkom. Prošetali se do sledeće drugarice na sok i posle vratili nazad kod Svilarke. Mrak je počeo da pada, tako da smo morali krenuti nazad za Zrenjanin. Na putu do stop mesta naleteli smo na žene pored puta koje su predano radile svoj posao. Imali smo pomalo neprijatnu situaciju jer su nam prišle i zapretile da ih ne fotografišemo jer u suprotnom imaćemo problema. Iskreno, nisam ih ni primetio dok nam nisu prišle.
Dok smo čekali prevoz, pojavila se devojka koja je takođe išla za Zrenjanin. Izgledala je pomalo bolešljivo, bledog lica i krhke građe. Sećam se da je nosila nož bez drške…ili obrnuto. Znam da smo se čudno pogledali kad nam je pokazala. Sve nas je pokupio jedan momak, ali nas je ostavio kod Žabaljske raskrsnice daleko od grada. Tu smo već bili u problemu. Pao je mrak, vetar je duvao, a mi smo bili lako obučeni. Kamion je stao, devojka je ušla i bilo je mesta za jos jednu osobu, ali nismo hteli da se razdvajamo.
Nakon sat vremena stopiranja, postalo je ledeno. Uopšte nas nije čudilo što nam niko ne staje. Ko bi još stao trojici idiota u sred noći na sred puta? I još da dodam da je Stefi izgledao kao najgora narkomančina, onako visok, mršav i upasan do brade. On je bio i najslabija karika. Odjednom, bukvalno se bacio na haubu kola koja su stajala na semaforu i zamolio coveka da nas poveze. Pre nego što je išta razumeo, vozač se isprepadao. Ne mogu zamisliti šta je bilo u njegovoj glavi, ali nas je povezao. Nakon toga, sve češće smo poceli da stopiramo iz zabave i da prepričavamo doživljaje.
Od tog stopiranja prošlo je dosta vremena. Dosta smo dobili na iskustvu, postali smo stoperski znalci na relaciji Beograd-Zrenjanin-Novi Sad. Imali smo i par izleta do nekih sela, ali to je p***in dim!, izvinite što psujem. Počeli smo da razmišljamo malo šire. Mogli bismo ovog leta stopirati do Crne Gore. Vrteli su se tu neki planovi, ali ništa konkretno. Jednom prilikom, dok sam pričao sa Natašom, koja je u to vreme bila u Finskoj na razmeni studenata, dala mi je predlog da dođemo avionom za Turku, ostanemo par dana, napijemo se svako veče, smuvamo najbolje devojke (nasmejah se sad od ovih reči) i posle krenemo stopom nazad za Zrenjanin. Avio-karta iz Budimpešte za Turku može da se nađe za 20evra, što je odlično, i to je bio jedan od glavnih razloga zašto sam pristao na tu ideju. Krivi je odmah pristao.
Zacrtali smo termin i sad je falilo samo da nađem neki posao kako bih imao koji dinar. Na moje veliko iznenađenje, par dana kasnije, LS me je nazvao i pitao da li hocu da radim sa njim u „Delhemu“. Dve nedelje kasnije, radio sam na pakovanju praškastih otrova. Posao je bio ‘savršen’. Uglavnom sam kasnio na posao – moglo mi se. Fabrika je bila pred zatvaranjem. Imali smo tri produktivna sata od osam sati koliko nam je radno vreme. U trećoj smeni sam uglavnom spavao pet sati na nekoj klupi. Vredno sam radio dva meseca, svakodnevno udisao otrovna isparenja i slušao kolegu Kovača koji je uvek imao neku zabavnu priču da podeli sa mnom. U međuvremenu, javili su mi da ću imati intervju za posao na prekookeanskom brodu u Budimpešti za koji sam se prijavio nekoliko meseci ranije.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.