E, MOJE VRANjE



U jednoj od mojih „akcija“ (odlazak u Beograd zbog promocije mog prvenca), rado sam prihvatila poziv dragog mi kolege i otišla na promociju njegove knjige.

    Sve je išlo uobičajnim tokom: malo o knjizi govori urednik, malo recezent knjige, malo autor, dok neprestano škljocaju foto aparati kako bi zabeležili svaki segment autorove važne večeri.



    Nakon podrobnog izlaganja knjige i nekoliko pitanja koja su postavljena iz publike, usledio je koktelčić koji su, moram da priznam, pojedinci sa nestrpljenjem dočekali.

    Ustajem i prilazim štandu sa autorovim knjigama, kupujem jednu, a potom odlazim po potpis. Kolega sa neizbežnim osmehom, pun elana, potpisuje knjigu dok neprekidno govori kako mu je neizmerno drago što me vidi, kako očekuje moju kritiku nakon što pročitam knjigu, bla, bla, bla…



    Iza mene već neko čeka za potpis kolutajući očima i ja mu se pogledom izvinjavam, zahvaljujem kolegi i odlazim po svoju mineralnu vodu, kad me utom neko potapša po ramenu.

    „Neko želi da te upozna“, šapuće mi prijateljica.

    „A jel? Ko?“

    „Jedan novinar. Kaže da si mu jako interesantna.“

    „Aha. A u kom kontekstu?“, pitam.

    „Fascinira ga činjenica da si iz Vranja a izdala si ovde knjigu, to što si podigla kredit i sve sama finansirala i što ne potežeš ni veze ni vezice već se sama boriš“, informiše me, kad eto ti i dotičnog gospodina novinara.

    Nakon uobičajnog upoznavanja i čavrljanja o mom prvencu, pita on mene: „Šta ima novo u Vranju?“

    Zatiče me pitanjem, menjam izraz lica i počinjem da razmišljam šta STVARNO ima novo u Vranju.

    „Je li Majo, šta ima novo u Vranju?“, novinar ponavlja pitanje i dodaje: „Osim paljevine automobila.“

    Ćutim, ne odgovaram, razmišljam… Sada je očigledno prva asocijacija na Vranje paljevina automobila.

    „Zapaljeno je i pozorište“, konstatuje kao da ja to već ne znam. „Šta je sa kulturom?“, pita.

    Da, šta je sa kulturom u Vranju? U sebi se i sama pitam. Ćutim, razmišljam… Šta reći? E, moje Vranje, nekada prepoznatljivo po folkloru, muzici, kulturi, po Bori Stankoviću, Justinu Popoviću, Jovanu Hadživasiljeviću, a danas po automobilima koji lete u nebo. E, moje Vranje, zar smo stvarno dotle došli?

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar