Česte su teze o tome koliko nas košta put u Eu, odnosno da li je to za Srbiju isplativa investicija? Vidimo da su aktetri te priče gotovo uvek oni koji školuju decu na Zapadu ili su se obogatili u vreme velike pljačke naroda u vreme ratova i hiperinflacije. Oni nas ubeđuju da je evropski
put prevara, beznadežno gubljenje vremena i kada im ponestane novca tada se sete da su Srbi i patriote.
Mučno ih je slušati tollike godine i ubeđivati da ovakav rasplet nije sudbina, tj. kao što oni kažu napad „novog svetskog poretka“. Sve je to bilo unapred viđeno, planirano illi smišljeno. Sami smo krojili ove prilike koje živimo.
Umesto fa se lepo razdružimo sa bivšim republikama mi danas govorimo o pomirenju i prevazilaženju trauma iz ratnih dana.
Oni koji su i tada pronalazilli veštice i izdajnike, a lepo su se obogatili od patriotizma i voljenja njega i žene mu, danas punih džepova i otvorenih računa u stranim bankama ubeđuju nas da je potrebno odreći se bilo kakvih integracija i priča o EU, jer je to po njiima izdaja nacionalnih interesa i izdaja Kosova i Metohije.
Koliko je samo bilo mešetarenja sa novcima i duplim platama na Kosovu I koliko je to tolerisano samo zbog pripadnosti nekim „patriotskim“ političkim partijama a da niko nije postavio pitanje zašto su npr. tendere dobijali isključivo pripadnici jedne političke partije koja se sada bavi borbom za cenzus. Tužna sudbina, ali makar je tu lova.
Niko ne postavlja pitanje kolika je šteta naneta upravo opstrukcijom promena i ometanjem procesa integracija, odnosno koliko Srbija gubi neprisustvovanjem u telima koja odlučuju i odsustvovanjem iz pretpristupnih fondova koja nisu za pdbacivanje u trenucima svetske ekonomske agonije.
Dakle, postavlja se pitanje šta je zapravo patriotizam?
Da li je to beskorisno ponavljanje besmislenih fraza o evropskoj netrpeljivosti prema Srbiji ili je to upravo insistiranje na integracijama i pokušaj promena u okoštalim odnosima i nasleđenim slikama o nama i njima.
To je još jedan dokaz da se bogate patriote najbolje snalaze u izolovanoj i od sveta odbačenoj Srbiji. Pa u takvim okolnostima bogatstvo su i stekli razarajući sve institucije i nadu u to da se može živeti normalno.
Sada kada se polako stvari normalizuju oni se ne snalaze u takvim okolnostima i naravno da je projekat nova izolacija. Zbog toga su i predstavnici nekih političkih stranaka slavili zaoštravanje odnosa Srbije i EU. Odnosi sa tako velikim organuizacijama predstavljaju proces, a ne opredeljenje protiv po svaku cenu.
Nadajmo se da će se naša politika racionalizovati i da će „izolatori“ radi utilitarizma ostati bez nekog većeg uticaja.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.