Dačićev carski rez



Ministar unutrašnjih poslova i šef SPS-a Ivica Dačić carskim rezom je vaskrsao dogovor Čerčila, Staljina i Ruzvelta s Jalte o podeli Balkana. Zvuči kao muzika za uši prosečnog Srbina koga dobar deo ovdašnje političke elite već decenijama ubeđuje da Nemaci ili Aamerikanci ujutro ustaju sa mišlju kako da naškode srpskim istorijskim interesima a veći deo dana provode naborana čela, smišljajući nove prepreke za Srbiju. Ispade da zauzimamo takoreći centralno mesto u globalnim razmišljanjima svetskih sila.

Ali, vredi pogledati kako stvari zaista stoje u sadašnjosti i kako su stajale u prošlosti. O Jalti, kao i o svim drugim važnim istotrijskim događajima, postoji pozamašna dokumentacija. Podela o kojoj govori Dačić je, kako se vidi iz te dokumentacije, zamišljena na sledeći način: Madjarska i Albanija bi bile pod potpunim uticajem sovjeta, Rumunija  90 odsto, Bugarska 75 odsto. Jugoslavija bi bila podeljena izmedju sovjeta i Zapada po principu pola – pola, a Grčka bi bila pod utiucajem Zapada 90 odsto.



Staljin je tada bio moćan i lukav pa je u praksi stvari rešio drugačije, naravno u svoju korist. Madjarska, Rumunija, Buigarska i Albanija su potpale pod potpun utuicaj sovjeta, Jugoslavija je postala vanblokovska zemlja sa podeljenim uticajem, a Grčka je potpala pod uticaj Zapada. Tako je trajalo sve do pada Berlinskog zida, kada se odnos snaga dramatično promenio.

Nakon burnih devedesetih došlo se do sledećeg poretka: Rumunija, Bugarska, Mađarska i Albanija su članice NATO a sve zemlje nastale raspadom bivše Jugoslavije, izuzev Srbije, ubrzano grabe ka NATO. Kada se sve sabere i oduzme, jedina država u regionu koja se, makad kada je reč o zvaničnim stavovima političara, nije u potpunosti otrgla ruskom uticaju je Srbija. Naravno, u promenjenim okolnostima Rusija nije bivši Sovjetski Savez, ali ipak baštini mesto vodeće sile nekada moćnog istočnog bloka.



E sad, da se vratimo na Dačićevu ideju o carskom rezu na Balkanu u duhu sporazuma sa Jalte. Da li je zaista moguće očekivati bilo kakvu novu podelu na Balkanu u situaciji kada je Zapad već praktično završio posao u regionu, poslavši ideje poput one sa Jalte u istoriju. To znači da nova podela može da usledi samo u nekim novim političkim i geostrateškom okolnostima koje podrazumevajuj pojavu neke nove sile koja bi bila ravnopravan partrer NATO-u.

Od toga, naravno, nema ništa, bar ne u narednih nekoliko decenija. Dačić, siguran sam, zna i detalje vezane za Jaltu i podelu uticaja koja je trenutno na snazi. Ali, njemu i nije bio cilj da govori u skladu sa činjenicama. On je samo želeo da poruči biračima da Srbija, ovakva kakva jeste, još može da balansira između Istoka i Zapada i da im ulije nadu u moguću pomoć bratskih zemalja Rusije i Kine.

A dok birači žive u nadi, možda će nastaviti da glasaju za stranke kioje im obećavaju da će dobiti sve ratove koje je Srbija izgubila od 1990. godine, odnosno od nesrećne procene da pad Berlinskog zida neće bitno uticati na odnose snaga u Evropi i regionu. Dačić svakako nije izuzetak, on samo sledi utabane model podilaženja mitskim predstavama o Srbiji koji ovdašnja politička elita pažljivo neguje već decenijama, skrivajući se iza volje naroda.

 

 

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar