Bubamara iz Srbije



Vrtim daljinski čekajući neki program i naletim na fudbal: Srbija-Slovenija. Pažnju mi privuče ravan ton komentatora ,koji se promenio samo kad je tiho zajecao:“Uh,gol“. Sačekam drugo poluvreme i ne mogu da verujem-ne znam ko je gori,fudbaleri ili komentator.

Odmah mi padne na pamet istinita primedba najbolje odbojkašice Evrope Jovane Brakočević da je fudbal u Srbiji najgori sport, ali da od njega niko ne može da dodje do izražaja. Zaista me fudbal odavno ne interesuje, niti sam njegov poznavalac, ali mislim da se fudbalska reprezentacije Srbije u Mariboru toliko „izrazila“ sramotnom igrom, da će, kada prodje njihovo valjanje u blatu od onih koji su ih do juče uzdizali, bar jedno vreme ustupiti prostor uspešnijim sportovima.



Što se tiče komentatora, rezigniran golom koji su Slovenci dali sa 40 metara , u drugom poluvremenu je sveo samog sebe u spikera koji je samo nabrajao imena fudbalera, bez ikakvog komentarisanja. Još kad Vidić nije iskoristio penal, potpuno je zanemeo i o toj situaciji nije izustio ni jednu reč. Na kraju utakmice, potpuno slomljen, isključio je mikrofon, pa smo imali minut-dva sliku bez tona.

S druge strane, Slovenci, koji u devetnaest utakmica sa reprezentacijama iz bivše Jugoslavije nisu pobedili nijednu, juče su se nameračili na Srbe i bez mnogo problema uknjižili pobedu koja im, takmičarski gledano, nije ni bila potrebna. Ali oni su na terenu radili posao,možda najbolje što su mogli.



Čitavu ovu stvar uopšte ne gledam s fudbalskog, nego sa opšteg društvenog aspekta. Jučerašnja mariborska fudbalska bruka jeste neka vrsta lakmusa ukupne slike Srbije.Bezvoljnost i bezidejnost fudbalera, povremni pokušaji da na brzinu ipak šutnu loptu u gol i konačno njihova ravnodušnost zbog ishoda, sve je to slika i prilika ne samo u fudbalu,nego u čitavom drustvu, koje je zapalo u apatiju, bez mnogo ideja i energije kako da se izbatrga iz močvare.

Možda će sada nastati provetravanje Fudbalskog saveza Srbije, moguće su ostavke trenera, selektora, fudbalera, ali je meni posle svega ostao gorak osechaj u stomaku:šta che biti sa svima nama ako ostanemo tako pasivni, tako ravnodušni i bezidejni kao što je sinoć bilo onih jedanaestoro koji su bez cilja trčali za obožavanom bubamarom?

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar