Šamaranje realnosti



Rešenje za Kosovo koje priželjkuju Albanci nije primenjivo u praksi, kao što nije ni ono koje stoji u Ustavu Srbije, reče minister unutrašnjih poslova, prvi potpredsednik Vlade Srbije i lider Socijalistuičke partije Srbije Ivica Dačić. U davno prošla vremena, u kojima se podrazumevalo da izjave predstavnika vlasti imaju ozbiljnost i težinu, neminovno bi usledio zaključak da se Srbija priprema da promeni Ustav.

Jer, ako neko sa gomilom zvučnih titula kaže da neko bitno rešenje iz Ustava nije primenjivo, logično je pretpostaviti da to ne čini tek onako, iz sporta, nego zato što se u političkom vrhu priprema neka nužna promena. Tako biva u ozbiljnijim državama, ali u našem slučaju teško da se može govoriti o konzistentnom i smišljenom nastupu predstavnika političkog vrha.



Dan nakon što se odredio prema poziciji Kosova u Ustavu, oštro je napao međunarodnu zajednicu. Rekao je da je praktično obesmislila sve sporazume potpisane sa Srbijom, uključujući i Kumanovski. “Ovo ne vodi ničemu, samo novom egzodusu Srba sa Kosova“, naveo je ministar, stavljajući tako do znanja da Srbi na Kosovu mogu ostati samo pod uslovima koje oni zahtevaju.

Dačićeva dva nastupa u dva dana prava su slika konfuzije u koju je potonula srpska politička elite. Uprošteno rečeno, svi su svesni realnosti i to javno priznaju, ali se nikako ne odriču već ciljeva za koje i sami kažu da verovatno nisu dostižni. To je možda neka politička veština, ali ja priznajem da ne mogu da proniknem u njene dubine.



Komentarišući ponašanje predstavnika međunarodne zajednice prema Srbiji I Srbima na Kosovu, Dačić je doslovno rekao: “Ponekad vam dođe da im opalite šamar jer vas prave ludima”. Sedi, recimo, tako Dačić a preko puta njega Piter Fejt. Fejt kaže da na severu Kosova ima kriminalaca a Dačić, budući da mu je uvredio inteligenciju, ustane i svojski ga odalami.

Možete li to da zamislite? Naravno da ne možete, sigurno se neće dogoditi, a i ne bi trebalo da se dogodi. On samo spušta ozubiljne stvari na nivo kafane, računajući da bi neko od birača mogao da pusti suzu zvog hude sudbine koja je srpsko rukovodstvo bacila pred nesnošljive međunarodne predstavnike. Ali, pominjanje egzodusa je već nešto drugo. Zvuči kao poziv čije eventualne posledice snositi sami građani.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar