Čestitke i praznovanja



Jedna od dve čestitke koje sam tokom ovih praznika dobila putem pošte bila je iz Laponije, od Švedjanina koji tamo živi i koji je jednostavno napisao:Srećna ti Nova 2012. godina. Tako se nekad pisalo, doduše uz malo manje štedljivosti na rečima, ali na čestitkama se radilo, trebalo ih je izabrati, kupiti, smisliti poruku za svakog kome ih šalješ i konačno, odeš u poštu da ih otpremiš.

Sada čestitke najčešće primamo (ne računajući fiksni telefon), preko mejla i mobilnog telefona. Oni koji šalju mejlom, obično se potrude da pronadju ili, redje, sami naprave prigodne fotografije, uz koje prikače prigodne tekstove. Ove godine za novogodišnje poruke su izvučene mudrosti i stihovi Duška Radovića i Mike Antića, pa sam s raznih adresa dobila nekoliko istovetnih „najlepših želja“.



Za Božić, već nekoliko godina, preko mobilnih telefona nastaje pravo nadmetanje čestitanja u stihovima. Kao da takve pošiljaoce spopadaju muze, pa napišu, na primer, „Nek hristovo sveto drvo,podari ti sreću prvo“, pritisnu „send“ i-ostanu u miru božjem.

Ko nije umeo sam da smisli stih, mogao je da ih skine sa Interneta (a to su naravno mnogi i radili) na kome ima više sajtova sa SMS božićnim čestitkama. Malo sam se zainteresovala i bila sam zapanjena tolikim „nadahnućem“ stihoklepaca, koji kao motiv koriste ono što se zove najradosnijim praznikom.



Ako ste hteli čestitku da pošaljete već za Badnji dan, mogli ste da napišete „Noćas sanjaj divan san,,mirom slavi Badnji dan”, a za sam dan Božića imali ste na raspolaganju malu antologiju stihova i celih pesmica namenjenih Hristovog rodjenju. Ako ste romantični, možete da napišete “Na nebu sjajni mijesec se zlati, Božji blagoslov neka Vas prati!” (obavezno sa znakom uzvika), ako želite nešto da poručite, nije loša ova poruka “ Nije Božic puni stol , ni novi kaput , ni nova bol, Božić je sreća od sreće veća”, a ako baš ipak hoćete da poruka bude ličnije prirode, preporučujem “Toplina u srcu neka ti sja, SRETAN BOŽIĆ (obavezno velika slova)od srca želim ti ja”.

Sva ta papazjanija, koja govori koliko o našem otudjenju, toliko o odnosu prema veri i religiji, upotpunjena je ovih dana slikama vašarske prodaje badnjaka i žita po trotoarima i na svakom mogućem mestu gde su prodavci mogli da stanu. Znam da je to prilika bar za malu zaradu, ali zar na badnjacima moraju da budu prikovani veliki drveni krstovi, a „žitni aranžmani“ ukrašavani raznobojnim mašnicama i ikonama? A sve je začinjeno petardama, što jačim to boljim, baš u vreme Hristovog rodjenja.

A tek lomljenje česnice u Beogradu ispred terazijske česme! To se, obično, a bilo je tako i ove godine, pretvori u otimanje česnice. Jedan dnevnik je ovako opisao tu scenu : „ Kada su organizatori, koji su bili okruženi ogradom, policijom i redarskom službom, krenuli da lome pogaču, nastao je opšti metež. Nekoliko desetina sugrađana uspelo je da preskoči ogradu, ali je policija pravovremenom intervencijom sprečila teži incident”. Medjutim, isti list je zaključio da sve to “nije moglo da pokvari božićni duh koji je vladao na terazijama.”.

Nikakve veze sve to nema sa božićnim duhom ni Božićem, koji je nekada, pa i u vreme socijalizma, bio lep, miran porodični praznik, sa skromnom trpezom i ličnim čestitkama.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar