Posle li da me psuješ



BAROMETAR



Ali, pijaca nije samo mesto na kome se trguje već i svojevrsni politički barometer.

Vranjsku pijacu lako ćete pronaći na mapi grada –locirana je nedaleko od samog centra. Mada, da se ne lažemo, koristiti mapu u Vranju potpuna je nepotrepština. Na koju god lokaciju želeli da odete objašnjenje prolaznika svelo bi se na: ,,Do kraja ulice pa levo/desno i onda samo pravo“. Gde god da si –blizu si cilja.



Pijaca je duša ovog grada, ogledalo naših karaktera, socijalna slika i ringišpil emocija koje se šire od pupka ka ostatku utrobe. Ona je mnogo više od uređenog prostora na kome prodavci izlažu svoju robu a ostali kupuju šta im je potrebno. ,,Punom parom“ vranjska pijaca radi samo subotom, uglavnom je prisutno samo starijeg sveta, a mladima je oprošteno iz već pomenutih razloga. Srce pijace spajaju krajevi dveju paralelnih ulica na kojima se takođe iznosi roba. Preko puta pozorišta ,,Bora Stanković“( ili onoga što je nakon požara od njega ostalo) nalazi se opština, a  tu je i početak pijace. Kada načinite korak ka tom šarenilu kao da ste u nekoj novoj stvarnosti u kojoj vas najednom saleće veliki broj glasova sa raznih strana (kao da je neko dirigentskom palicom dao znak): ,,Ovde, ovde“ , ,,Sveže voće, priđi“ , ,,Akcija, samo sto dinara“ , ,,Izvol’te komšija“ . Ovo komšija je obavezno, tako svi deluju prisnije i otvorenije. Vranjanci se, kako kažu, ne ,, zaleću“ odmah na početku,  prvi krug je rezervisan za razgledanje i informisanje o cenama.

,,Ako, ako, prođi si po pijac pa vidi ima li pojeftino“,  kaže jedna nasmejana gospođa pogledom ne tako sigurnim da će se kupac vratiti kod nje.

Duž te ulice ne postoje tezge već je sva roba izložena na betonu, na kartonima, po kutijama ili nekim improvizovanim tezgama u zavisnosti od mogućnosti. Baka Milica ove subote pojavila se samo sa jednom korpom punom zelenih jabuka. Ono što je imala to je i iznela. Ponuda je kao i svakog vikenda raznolika, može se naći sezonskog voća i povrća ali je cena znatno skuplja. Iz ugla nemog posmatrača imam jedan mali savet – ne pitajte trgovca da li je roba sveža! Svi do jednog kao da se uvrede, a onda kao papagaji ponavljaju da je roba neprskana, sveža, sinoć, jutros ubrana…i tako dalje, i tako dalje.

,,Ja li da ti prodam pa posle da me psuješ, će dođeš ti sledeću subotu opet“ , naglašava gospodin srebranste kose.

I istna je, oni zadovoljni svake naredne subote dolaze na isto mesto, i to je za prodavce najveća nagrada.Već od ranog jutra kupaca je mnogo, u periodu kada časovnik otkuca 10 sati ima ih najviše. Ambijent dobije novu dimenziju, ljudi se razgalame a trgovina više nije ono što je primarno. Na ovom mestu se prvo sazna da li su legle plate ili penzije i kako stoji evro tog dana. Osim obavezne polittike, teme se kreću od toga ko je umro do toga ko se porodio. Tako mali grad a svake subote  jedni se venčali, drugi se razveli, onaj brkati iz Donjeg Vranja se odselio, a Sima dao otkaz jer mu je svega preko glave…Ulica nije mnogo široka dok je naroda puno, načiniš tri koraka, pa malo zastaneš, i sve tako.Oni koji krenu sa razgovorom obično stanu nasred ulice pa, obrađujući teme od učeničkih dana do penzije,zakrče ,,saobraćaj“. Ponekad to neko nervozno prokomentariše ali ostali se uglavnom ćutke provuku znajući da na drugom ćošku i njih čeka neko poznato lice.

Kraj ove ulice vodi do samog srca pijace, ograđenog prostora sa tezgama, gde situacija nije mnogo drugačija osim što su uslovi prodaje malo bolji. Tezge su tik jedna pored druge, lepotu i raznolikost proizvoda mogu razumeti samo ljubitelji pijaca. Jedan deo odvojen je za mlečne proizvode. Naročitu pažnju privlači gospođa Radica iz sela Kupinince. Oko njene tezge najviše je kupaca, užurbano dodaje svakome po kesu kravljeg sira i svežeg mleka. Zna da je skupo, a nemaština je skoro pa opipljiva – iz tog razloga ne uzima novac od mušterija.,,Kad imaju, doneće“, priča Radica.

Nedaleko odatle dopiru glasovi dok se miris roštilja i dima širi iz nekoliko kafanica koje su poređane po ivici pijace:
,,Pošto krompir?“

,,60“

,,Ih 60, onaj onamo dava za 40“

,,Pa ja li džabe da ti ga dam? Aj po 50 ako uznes tri kila!“

Kada se izađe iz pijace, odmah pored mosta, prodaje se cveće. Muževi misle da je deset saksija sasvim dovoljno, međutim domaćicama to ne bi pokrilo ni pola terase. Obično je to mesto na kome se razmeni i po neki recept.

BRUSVALTER

U ulici paralelnoj onoj prvoj nema hrane, mahom su tu odevni predmeti, plastično posuđe i ostale stvari za domaćinstvo.E tu mogu da se kupe tri para čarapa za 100 dinara, super secko, BRUSVALTER za 150 i još mnogo toga…

,,Original najke, majke mi“, dovikuje prodavac svakom novom prolazniku provirujući iza cerade.

Kako vreme prolazi, opadaju cene, ali je i kvalitet preostalih proizvoda daleko slabiji. Ono što ostane posle pijačnog dana zasigurno je tema za neku novu priču. Neko bi rekao – pijaca ko pijaca, Vranjanci bi rekli nešto mnogo više.

  Emilija Erdeljanović

(autorka je studentkinja novinarstva)

 

 

 

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar