Ljudi sa dva srca



HLEB I SO



Ispred ulaza u zgradu opštine neke ufircane glave, u odelima, sve po PS-u. Pojedine snajke su se odlučile za eleganciju, pa samo tesno, ne i kratko, hladnjikavo je napolju. Kamere i foto-aparati su repetirani, tu je i predsednik opštine Vlada Zaharijev. Tik uz sama vrata, odeveni u narodnu nošnju bosilegradskog kraja, mladić i devojka čekaju goste. U rukama drže hleb i so, da se i u vazduhu oseti gostoprimljivost južnjaka. Na sve se misli. Saobraćajac na toj raskrsnici reguliše kretnje pešaka i vozila. Uskoro će, veli, da zatvori ulicu. Njome će svakog časa proći svita zvaničnika.

Evo, napokon, toliko čekanog gosta. I pratnja je tu. Nekoliko automobila parkira se ispred ulaza u opštinu, sve uz policijsku pratnju. Iz jednog izađe Gerdžikov, a za njim i ljudi u crnom – momci iz obezbeđenja. Pola tuceta elegantnih „gorila“ za čas okruži bugarskog premijera. Nakon toplog pozdrava sa Zaharijevim, pravo do onog mladog dvojca na ulazu, moraju se bugarski prijatelji ponuditi hlebom i solju. Sedmoj sili dozvoliše samo nekoliko minuta za slikanje, a onda tutanj preko vrata. Naredne obaveze su nam tek u 13 časova, sleće nam Dačić, preslišavamo se sa kolegom. Vreme do dolaska PPV-a provodimo u bašti hotela prekoputa opštine.



I bi jedan. Idemo da dočekamo Ivicu. Prolazimo mostom i već primećujemo gimnazijalce i gimnazijalke, svi uniformisani, u bordo sakoima, omladinci i sa kravatama. Primetismo, idući dalje, decu kako iscrtavaju i boje zid jedne od starijih kuća, sa motivima Međunarodnog Velikdenskog festivala, koji traje od 13. do 18. aprila. Posle čitavih 50 minuta od predviđenog dolaska srpskog ministra spoljnih poslova, eto i njega. Prvo se ukaza svetao lik Ivičin, ali ne Dačića, već Tončeva, državnog sekretara u Ministarstvu spoljnih poslova. Izađe, za njim, iz kola i šef mu. Opet, kao i u slučaju Gerdžikova, ljudi u crnom su tu. Izljubiše se i izgrliše Zaharijev, Gerdžikov i Dačić ko najrođeniji, pa krenuše kroz masu egzaltiranih građana i špalir gimanzijalaca u sakoima. Tamo, ispred škole, već čeka direktor Anton Tončev. Upoznaše se, pruža Dačić ruku Antonu, i usledi opaska ministra: „Ovde su svi Tončevi“, aludirajući i na braću Novicu i Ivicu.

I ovde usledi gošćenje, „uhlebiše“ se ispred ulaza u gimnaziju, pa uz razmenu prigodnih poklona i obraćanje direktora Antona, krenuše u školu na novu rundu razgovora. Opet nismo puno manevrisali, nekoliko bliceva aparatom i već smo van svečane sale. Nakon izvesnog vremena izađe i Vlada Zaharijev, te odmah koristimo priliku da nam kaže nekoliko reči o festivalu i očekivanjima od razgovora sa srpskim i bugarskim zvaničnicima. Međunarodni Uskršnji festival postoji, priča, već 24 godine, kao i da je ovo jedan od dva Veligdenska festivala, onaj drugi održava se u poslednjoj nedelji jula.

„Na ovom fetivalu je maksimalan broj dece 750, i to iz Makedonije, Bugarske, Srbije, BiH, Rumunije, Francuske, Grčke, Moldavije i drugih zemalja. Deca se takmiče u kategoriji pet do 13 godina, imamo i izbor za najlepše jaje. Nekoliko dana Bosilegrad je otvoren za sve zainteresovane, dolaze nam ljudi iz Vranja, Ćustendila, Niša, Sofije i regiona. Ovo je jedan praznik, puno školsko dvorište, svi decu dočekaju i ugoste kao najrođenije“, reče nam Zaharijev, dodavši da ova poseta Dačića i Gerdžikova znači da „Bosilegrad nije zaboravljen“.

SVETSKI KONKURS

U blizini gimnazije, zgrada do zgrade, Dom kulture, naša sledeća destinacija. Tu Gerdžikov i Dačić otvoriše izložbu „Svetski konkurs za dečiji crtež“ čime je festival i zvanično otvoren. Nakon recitovanja, pevanja hora i propratne govorancije, svita se zaputi na krajnje odredište, do spomenika Vasilu Levskom, bugarskom nacionalnom heroju, da polože vence. Stigoše do spomenika, pokloniše liku i delu Vasilovom. Dačić istaknu da nas slobodarske težnje heroja, poput Levskog, „podsećaju ne samo na to koliku su cenu platili svi naši narodi u borbi za slobodu, već i da postoje vrednosti koje su zajedničke za narode Srbije i Bugarske“.

„Mi političari volimo da pričamo  nekim terminima i pojmovima koji su teoretska, a ljudi žive praktičan život. Mora da se radi, da ljudi mogu da ostanu da žive ovde, a ne da gledaju da li će da odu za Beograd ili Sofiju“, što publika dočeka aplauzom i uz povike „tako jeeee!“.

Obeća, onda, naš Ivica da neće ovde dolaziti samo kad su proslave ili izbori, nego i da bi rešavao životne probleme koji postoje u Bosilegradu, ali zajedno sa bugarskom vladom. Interes je, reče, da se napravi plan ekonomskog razvoja ovakvih sredina gde žive Bugari u Srbiji.

„Ne znam kako se na bugarskom kaže Hristos vaskrse, verovatno isto kao i na srpskom. Znate da sam iz južne Srbije i razumem dobro kad neko priča na bugarskom, a i Bugari razumeju kad se priča na srpskom. Nemamo narode koji su nam bliži, nego što smo mi jedni drugima. Da živimo u miru i da nikad više ne ratujemo između sebe“, poruči Dačić, uz političarima svojstvene pokrete rukama, koje koriste kad žele da vas ubede u ispravnost svojih reči.

„Ja sam inače okružen Bugarima, jer moj državni sekretar u Ministarstvu spoljnih poslova je Ivica Tončev, a tu je i Novica“, našali se Dačić.

Za govornicu stade, zatim, Zaharijev koji ne propusti priliku da Dačiću i kompaniji uruči darove – „vunene čarape, šarenu torbu i čašu rakije, ubave, domaće“.

„Srećni smo što ste ovde, što pokazuje da nismo zaboravljeni, niti od majka Bulgarija, niti od Srbija. Zahvaljujem vicepremijeru što je lično ambasadoru u Beogradu uručio knjige koje smo mi zajedno sa ministarstvima uradili i predložili, da dečica uče na maternjem jeziku. Sve ovo znači da se države slažu, da se narodi vole, da smo najbliži i da granice ne treba da postoje“, poruči Zaharijev uz novo oduševljenje prisutnih.

Uputi potom i jednu inicijativu u kojoj predlaže pomirenje dva naroda, koju predloži gostima Dačiću i Gerdžakovu.

POMIRENjE

„Volimo Republiku Srbiju, koja nam je dala utočište, a volimo i Republiku Bugarsku. Mi smo ljudi sa dva srca“.

Prvi potpredsednik Vlade Srbije Ivica Dačić, povodom predloga Zaharijeva o konačnom pomirenju dva naroda, zaključi da treba da gradimo mostove između naših naroda i ne treba da dozvolimo da nikada više međusobno ratujemo.

„Ima mnogo više onoga što nas spaja, nego što nas razdvaja. Sama činjenica da ja vama, u bugarskoj sredini, mogu da pričam na srpskom i da me razumete, a da vi pričate na bugarskom i da vas ja razumem, znači da se razbiramo i da nema problema. Što se nas tiče, mi smo se već pomirili“, rezimira Dačić.

Bugarski premijer Ognjan Gerdžikov naglasi da mu je „izuzetno drago da čuje to što je gospodin Dačić rekao“, kao i da je jasno da smo kroz istoriju vodili nemali broj bitaka. Ubeđen je, veli, da ih u budućnosti neće biti više.

Raziđoše se ljudi, glavešine se spremaju za pokret.  Najpre će tu do Vlasine, da pojedu i popiju, pa onda kućama svojim. Opet celivanje Dačića, Tončeva i Zaharijeva na rastanku i fotografisanje za dugo sećanje. Odlazimo u kafanu, tu u centru Bosilegrada, pa se vraćamo u Vranje. I novinarske stomake treba nahraniti.

 

Dimitar Dimitrov, penzioner

DOKLE ĆEMO DA BUDEMO SRPSKI REZERVAT

„Gospodina Dačića sam hteo da pitam dokle će naše zapadne pokrajine biti rezervat i kolonija Republici Srbiji. Mi smo ovde 96 godina, sva naša rudna bogatstva, šumsko gazdinstvo… Od naše reke Dragovištice se crpi 300 miliona kubika vode, vraća se gore u Vlasinsko jezero, gde se razvija turizam, a u Srbiji se proizvodi i struja. Mi od toga nemamo nikakvu korist“, razočaran je Dimitrov.

Dodade i da radi na tome da se zna bugarska istorija, te je otkrio nekoliko „pametnika, naših bugarskih oficira i ljudi koji su stradali kada je Kosta Pećanac spalio Bosilegrad“. Onda je, reče, dobio pritužbe da je „povredio grobove“.

„Pre mesec i nešto sam dobio poziv Javnog tužilaštva iz Vladičinog Hana, da objasnim ko i zašto meni naređuje da to radim. Poziv koji mi je poslat je bio na srpskom, ali ja nisam hteo da ga primim. Vratio sam ga, uz predlog da bude napisan na mom maternjem jeziku“, kaže Dimitrov.

 

 DAČIĆ ZABORAVIO NOVICU

Ivica Dačić, predsednik SPS, zaobišao je na putu ka Bosilegradu Novicu Tončeva, predsednika surduličkih socijalista, koji je bio veoma ljut, kako Vranjske saznaju, čak je bilo spremljeno i adekvatno saopštenje, ali tek nakon što ga je Dačić pozvao i izvinio se, strasti su se smirile.

U vrlo oštrom saopštenju, Opštinski odbor SPS Surdulica  je od  Ivice Dačića zatražio objašnjenje i izvinjenje zbog toga što je, na putu ka Bosilegradu, zaobišao Surdulicu.

Nije normalno, ističe se, da predsednik SPS boravi u poseti Pčinjskom okrugu i da zaobiđe opštinu u kojoj je SPS ostvario najbolji izborni rezultat.

„Poslednje je vreme da od Ivice Dačića dobijemo bar malo poštovanja za doprinos, poverenje i sve glasove koje smo u najtežim okolnostima obezbedili stranci“, navodi se u saopštenju.

Surdulički socijalisti ističu da je Dačić prošao i kroz selo Božica, u opštini Surdulica, u kome dva puta uzastopno SPS osvaja 99 odsto glasova. Predsednik SPS, kako se ističe, „nije izdvojio ni pet minuta da pokaže poštovanje prema meštanima koji mu nesebično poklanjaju poverenje“.

Surdulički socijalisti, uz napomenu da su ovakvim ponašanjem povređeni pre svega kao ljudi, od predsednika SPS očekuju objašnjenje i izvinjenje.

U selu Božica rođeni su Novica Tončev, predsednik OO SPS Surdulice, i njegov rođeni brat Ivica koji, zajedno sa Dačićem, boravi u poseti Bosilegradu.

 

 Ivan Nikolov, predsednik KIC

IZLOŽBA POVODOM SPALjIVANjA BOSILEGRADA

„U poslednjih godinu dana radimo na obeležavanju stogodišnjice od spaljivanja Bosilegrada, kada je jedna paravojna jedinica Koste Milovanovića Pećanca 15. i 16. maja 1917. godine ušla na teritoriju Bosilegrada i spalila ukupno 317 kuća u gradu i okolnim selima. Učinjena je šteta od 2,5 miliona zlatnih leva u to vreme i ubijeno 32 ljudi. Naša ideja je da posle toliko godina, a s obzirom i na obeležavanje stogodišnjice od Topličkog ustanka, organizujemo okrugli sto na tu temu, zatim izložbu od sačuvanih podataka spaljenog Bosilegrada. Ta izložba obuhvatila bi petnaest panoa koji, pored slika, sadrže i dokumenta opisa događaja tog perioda.

Izložba će biti organzovana 15. maja u Bosilegradu, a biće pokušaja i da se pokrene inicijativa za podizanje spomenika žrtvama, sa idejom da se inicira proces nacionalnog pomirenja između bugarskog i srpskog naroda, kaže predsednik Kulturno-informativnog centra Bosilegrad i glodur časopisa Bilten

 

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar