Direktor u horoskopu



 



PROŽIMANjE

Osobenosti radne i političke karijere Gorana Petrovića, prepliću se kao i na primeru svakog (a)tipičnog izdanka partokratskog društva. To prožimanje nije počelo preko noći, a prve inicijacije usledile su već polovinom zadnje decenije prošlog veka, posle završene Više tehnološke škole u Leskovcu, kada je mlađani Petrović sa svojih 27 godina već na prvom radnom mestu osetio slasti direktorovanja. U periodu od 1992. do 1996. godine, radio je u PK „Delišes“ iz Vladičinog Hana na mestu rukovodioca vranjske poslovne jedinice preduzeća koje je predstavljalo uzdanicu hanske i celokupne privrede juga Srbije. Znatno pre propasti ovog giganta, 1996, Petrović postaje direktor poznate zemljoradničke zadruge „Vrtogoščanka“ u rodnom Vrtogošu, gde ostaje do 2000. U tom periodu učlanjuje se u SPS, svestan da je to bila najsigurnija preporuka za neku od rukovodećih funkcija u preduzećima vranjskog kraja koje su socijalisti, u uslovima svačije i ničije društvene svojine, držali pod svojom kontrolom.



„Vrtogoščanka“ je bila odlična zadruga, ali joj društveni uslovi kao i celom zadrugarstvu u Srbiji, nisu išli na ruku“, priseća se Petrović svoje prve direktorske fotelje.

Posle propasti „Vrtogoščanke“, Petrović radi u privatnoj firmi „Budućnost komerc“ gde ostaje do 2005. godine.

„To je bila firma moje supruge“, ističe aktuelni direktor „Novog doma“ ne precizirajući da li je i tu bio direktor ili samo radnik koji je obavljao većinu komercijalnih poslova.

Ambiciozan i nemirnog duha, Petrović je pažljivo tih godina pratio događanja na vranjskoj političkoj sceni i 2004. donosi prelomnu odluku, napušta socijaliste, uzdrmane rezultatima na lokalnim izborima 2004. godine, kada su prvi put u svojoj istoriji morali da dele vlast sa DSS i G 17 plus, i pre lokalnih izbora te godine prelazi u „ekspertsku“ družinu Mlađana Dinkića, tražeći sigurnije uhljebljenje u nekom od ovdašnjih javnih preduzeća, polazeći od rezultata G 17 plus na izborima u Vrtogošu zbog kojih je postao odbornik. Uroš Trajković, prvi čovek Dinkićeve stručne grupe u Vranju, u sadejstvu sa DSS, omogućava Petrovića zapošljavanje u JP „Novi dom“ i to na mestu zamenika direktora. Aktuelni sekretar vranjskih socijalista Branimir Stojančić pamti godine kada je Goran Petrović bio član SPS (Vidi okvir), a i on sam se seća kako je doneo tu za njega važnu odluku.

„U Novom domu sam od 2005, na mestu zamenika direktora Slavka Nikolića iz DSS, a godinu dana pre toga sam postao član G 17 plus“, seća se Petrović.

U naredne tri godine, on je „preživeo“ dvoje direktora, narečenog Slavka Nikolića i Ružicu Tošić, ali posle završenog FABUS-a, naglo mu rastu direktorski apetiti, pa konstantno vrši pritisak na Uroša Trajkovića da mu isposluje mesto prvog čoveka „Novog doma“, što je, po rečima anonimnog sagovornika iz te stranke koji je još uvek radnik ovog preduzeća, Trajković uporno odbijao.

„Doktor Uroš nije hteo da čuje da Petrović bude direktor, iako je on stalno ukazivao da je stranka dobro prošla na izborima u njegovom rodnom Vrtogošu koji je sigurna glasačka baza“, ističe ovaj sagovornik.

REVOLT

Konsterniran zbog odnosa rukovodstva G 17 plus prema njegovim direktorskim ambicijama u „Novom domu“, Goran Petrović 2007, što bi rekli, iz revolta napušta G 17 plus i pristupa Demokratskoj stranci. On podseća da je tada napustio sve dužnosti koje je dobio kao član G 17 plus.

„Kada sam napustio G 17 plus, odmah sam podneo ostavku na odbornički položaj u vranjskom parlamentu i na mesto člana Upravnog odbora JKP Komrad, počeo od nule u DS i polako krenuo sa pripremama za lokalne izbore 2008“, naglašava Petrović.

Rezultati na lokalnim izborima 2008. u Vranju pokazali su da Petrović prelaskom u DS nije napravio račun bez krčmara, već naprotiv, vranjske demokrate su osvojile 16 odborničkih mandata i sa socijalistima i G 17 plus formirali lokalnu vlast. Vrtogoš je i ovoga puta bio uz svog Gorana, glasavši u visokom procentu za DS, što će biti presudno da u vranjskom odboru donesu odluku da Goran Petrović bude kandidat za direktora „Novog doma“ koji je je pripao u podeli partijskog plena. Tako se treća sreća u Petrovićevoj političkoj karijeri  široko osmehnula ovom ambicioznom čoveku i on će od leta 2008. postati direktor „Novog doma“.

„Bilo je to vreme velikih investicija na širenju toplovodne mreže i povećanju broja korisnika. Najpre je izgrađena kotlarnica u naselju Češalj gde smo dobili 123 nova korisnika, vlasnika stanova u tom naselju, odakle je produžen toplovod prema naselju Ledena stena kojim smo obuhvatili kao korisnike daljinskog grejanja Ekonomsku školu i 150 stanova u ovom naselju sa tehničkim mogućnostima za grejanje 680 preostalih stanova“, hvali se Petrović.

Aktuelni čelnik „Novog doma“ ne prestaje sa podsećanjem na „slavne“ dane svog prvog direktorskog vojevanja u ovom javnom preduzeću.

„Toplovod iz Mesne zajednice Centar produžili smo u fazama, najpre do Osnovne škole „Radoje Domanović“, pa na zahtev Građevinskog preduzeća Meteor do novih zgrada kod autobuske stanice, pa je usledilo produženje do Tehničke i Poljoprivredne škole, a sa kotlarnicom u centru Vranja povezali smo na sistem Dom kulture, Gimnaziju, zgrade kod Gimnazije i Dom Vojske, te postavili novi kotao i gorionik u naselju Viktor Bubanj“, navodi Petrović.

I dok se aktuelni direktor hvali da je u prvom direktorskom mandatu, od 2008. do 2012, „skoro duplirao kapacitete koje greje Novi dom, „opozicija“ u ovom preduzeću tvrdi „da je toplovod do Ledene stene bio promašena investicija za koju je utrošeno 40 miliona dinara, uzetih na ime kratkoročnih kredita, a anketa stanara je pokazala da se manje od četvrtine stanova priključilo na mrežu daljinskog grejanja“. Na Petrovićevu tvrdnju da nije zapošljavao nove nepotrebne radnike i da ih je u prvom mandatu bilo stalno 41, pomenuta opozicija ističe „da je zaposlio 12 novih ljudi, a da je na otpremnine za otpuštene radnike samo do kraja 2008. utrošio 1.382.995 dinara“.

Prvi mandat direktora „Novog doma“ Gorana Petrovića bio je obeležen i drugim kontraverzama. Na dušu mu idu dva vranjska politička rialitija pod nazivom „menjam ženu“ i to u dve verzije, zatim problematično poslovanje sa „burazerskim“ preduzećima, niškom firmom „Litokomerc“ i APR „Nikodijević“ iz Despotovca. Nišlijama je, kako se sumnja, omogućio da razbijanjem velike javne nabavke na veći broj manjih dobiju posao u 2009. u vrednosti od 12,5 miliona dinara, u 2010. za 19,7 miliona i u 2011. za 11,5 miliona dinara, i to izbegavanjem otvorene ponude, već izdavanjem usmenih naloga komisiji za javne nabavke. Po krivičnoj prijavi Policijske uprave Vranje od 13. septembra 2013, Osnovno javno tužilaštvo je u predmetu KT 3188/13 naložilo finansijsko veštačenje tek u novembru 2016, čiji izveštaj još nije stigao u ovu pravosudnu ustanovu. Reagujući tada na prijavu ovdašnje Policijske uprave, Petrović je potencirao „da se ovde radilo o namernoj prijavi s ciljem da se onemogući njegova kandidatura za direktora Novog doma, i to u trenutku kada je jedini od svih kandidata ispunjavao sve uslove konkursa, a rađeno je sve prema odlukama Gradskog veća“.

MENICE

Kad su u pitanju Despotovčani, odnosno, firma APR „Nikodijević“ iz ovog grada, inače prevoznici mazuta, Petrović je kao direktor „Novog doma“ izdao pet menica na ukupan iznos od 5,4 miliona dinara u periodu od 26. juna do 30. Jula 2012. godine, dakle u poslednjim mesecima svog direktorovanja u prvom mandatu. To je dovelo do blokade preduzeća i kritike novog direktora Živka Stamenkovića, koji je u avgustu 2012. postavljen za direktora kao kadar Srpske napredne stranke. Preuzimajući dužnost od Petrovića, Stamenković je sa indignacijom konstatovao „da mu ovaj u nasleđe ostavlja dug u iznosu od 184 miliona dinara, a da potraživanja preduzeća iznose 115 miliona i to od dužnika kojima je to nemoguće naplatiti, zbog stečaja i bankrota „Beka“, „Koštanepromet“, „Panonije“ „Borbe“….      

Nekoliko meseci pre nego što je naprednjak Živko Stamenković istisnuo Petrovića iz direktorske fotelje u „Novom domu“, tačnije, 17. maja 2012, još uvek aktuelni direktor ovog preduzeća isključen je iz Demokratske stranke. Razlog je učešće Petrovića u rialitiju „menjam ženu“ u drugoj verziji. Anonimni demokrata napominje „da se ovakva mera mogla očekivati posle incidenta između Petrovića i Igora Andonova tokom posete predsednika DS Borisa Tadića Vranju.

„Petrović je najveća greška DS, zbog čega smo najveći krivci za ovakvo stanje u Vranju, pa i danas ne razumem zašto smo mu oprostili prvu verziju bruke „menjam ženu“ koju je izveo u sadejstvu sa Draganom Stojkovićem. Isključen je kada je tu grešku ponovio, a tada je već bilo kasno i za nas i za Novi dom, smatra ovaj stari demokrata.

Perica Janković, potpredsednik GrO DS u Vranju, međutim, govori drugačije o Petroviću i njegovim stranačkim transferima na političkoj sceni Vranja.

„Svako ima pravo da bira svoj politički put i da menja stranke, ali lično nikada neću menjati stranku, jer to nije evropski stil i pravilo“, zaključuje Janković.

Goran Petrović, isključen iz DS, novo stranačko pribežište, prema očekivanju, nalazi u taboru SNS, pa nakon sklapanja koalicije sa socijalistima, opet želi direktorsku fotelju u „Novom domu“. SNS nju, međutim, oktroiše Živku Stamenkoviću, čoveku koji je izneo veliki teret predizborne kampanje na parlamentarnim i lokalnim izborima 2012. godine. Petrović ne miruje, njegove ambicije i opsesije su uvek vezane za direktorski položaj, pa 2013. učestvuje na konkursu za direktora u „Novom domu“. Osim njega, kandidati su bili i Živko Stamenković i Saša Sentić koji je zamenio Stamenkovića na toj funkciji, ali je Petrović jedini ispunjavao sve uslove konkursa. To nije bilo dovoljno za njegov izbor, jer se, kako se navodi, tome usprotivio tadašnji lider naprednjaka Dragan Nikolić, budući da je označen kao čovek Dejana Tričkovića, nosioca druge struje u SNS. Petroviću nije pomogla ni ocena komisije za izbor direktora koja ga je sa 4,12 postavila na treće mesto među kandidatima za direktore vranjskih javnih preduzeća.

Već naredne 2014. situacija u Vranju razvija se na štetu direktorskih ambicija Gorana Petrovića. Naprednjaci po diktatu iz Beograda odlaze sa trona vlasti, a zamenjuju ih demokrate koji na položaj direktora „Novog doma“ postavljaju Nebojšu Radulovića, ranije direktora „Kavim Jedinstva“. On na tom položaju ostaje do juna 2016, kada posle lokalnih izbora SNS dolazi na vlast u Vranju. Goran Petrović je u „groznici“, jer se nada da je konačno došlo njegovih pet minuta. Ali, politička sreća je kao i vojnička, varljiva je i često nedokučiva; SDS Igora Andonova ulazi u koaliciju sa naprednjacima i novi direktor „Novog doma“ je kadar ove stranke Slobodan Ignjatović. Petrović, međutim, ne miruje, uz podršku Slaviše Bulatovića, predsednika GrO SNS u Vranju, organizuje udar na Ignjatovića u decembru prošle godine, ali se tome suprostavio prvi naprednjak Pčinjskog okruga Dragan Stevanović i dvojac Petrović-Bulatović mora da se pomiri sa činjenicom da SDS-ovac Ignjatović ostaje direktor, dok Petrović mora da se pomiri sa mestom izvršnog direktora.

Kada je u martu ove godine Igor Andonov podneo ostavku na mesto zamenika gradonačelnika, Ignjatović je ostao nezaštićen i na meti naprednjaka, pa ga je Skupština Grada smenila a za vršioca dužnosti direktora „Novog doma“ imenovala Gorana Petrovića, opet na pritisak Slaviše Bulatovića. U međuvremenu, Grad je raspisao konkurs za izbor direktora svih vranjskih javnih preduzeća, a jedino su za mesto direktora  „Novog doma“ konkurisala dva kandidata, sadašnji čelnik Goran Petrović i njegov prethodnik Slobodan Ignjatović. I jednom i drugom pretedentu na direktorsku fotelju u „Novom domu“ račune mogu da pomrse vranjski socijalisti ukoliko do kraja aprila uđu u gradsku vlast i na fakturi koju će ispostaviti naprednjacima „zaokruže“ Novi dom kao javno preduzeće u svojoj interesnoj sferi!

 

„MENjAM ŽENU“ U DVE VERZIJE

U vreme svog prvog direktorskog mandata u „Novom domu“, Goran Petrović je bio učesnik dva rialitija na lokalnoj političkoj sceni pod nazivom „menjam ženu“. U prvom je sa Draganom Stojkovićem, tada direktorom Direkcije za izgradnju i razvoj Grada, sklopio dil tako što je zaposlio Stojkovićevu ženu u svojoj firmi, a Stojković njegovu u Direkciji. DS je ragovala odmah po izbijanju ove afere i amortizovala posledice ove bruke.

U maju 2012. Usledio je drugi rialiti sa narečenim nazivom. Petrović je u „Novom domu“ zaposlio suprugu direktora „Uprave Banje“ Nebojše Stojanovića, Aleksandru, a Stojanović je u svom preduzeću uhlebio Petrovićevog sina Miloša. To je bio razlog za isključenje Petrovića iz DS.

 

 

Petrović udvostručio reprezentaciju

Na ime troškova reprezentacije, u 2007. „Novi dom“ je utrošio 387.323 dinara, a u 2009, kada je Goran Petrović bio direktor, 734.296 dinara, 2010. 838.069, 2011. 934.371, a Živko Stamenković je 2013. na ime reprezentacije izdvojio 214.315 dinara.

U 2010. na ime troškova seminara i simpozijuma „Novi dom“ je utrošio 542.412 dinara, a u 2012. 849.705 dinara i to je bilo kada je Goran Petrović bio direktor.

 

 

PETROVIĆ

 NISAM BULATOVIĆEV ČOVEK

Na pitanje zašto je narodni poslanik Slaviša Bulatović uvek njegova logistika i da li za tako nešto ima nekih posebnih razloga, Goran Petrović daje diplomatski odgovor.

„Poštujem sve u SNS, članove i naravno rukovodstvo i poslanika Slavišu Bulatovića i uvek ću biti vojnik partije“, poručuje Petrović.

Slaviša Bulatović, predsednik GrO SNS i narodni poslanik, nije se javljao na telefonski poziv novinara Vranjskih.

 

 

STOJANČIĆ

 PAMTIMO PETROVIĆA KAO SOCIJALISTU

„Bio je član SPS, dobro smo sarađivali tada, ali je stranke menjao prema svom ličnom interesu. U prvom mandatu  smo podržali neke projekte, ali napominjem, to je direktor koga treba obuzdavati, a ne gurati“, ocenjuje Stojančić.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar