Djoša je siva eminencija Vranja, a ne „Jumka“



BLOKADA



Vranjske: „Jumko“ je u blokadi na 434 miliona dinara, ko je krivac za blokiran centralni račun preduzeća?

Popović: Problem su neisplaćene obaveze iz ranijeg perioda, porezi, zarade bivših radnika… Skupljalo se to godinama, pa očekujem blokadu na većem iznosu i „skidanje“ priliva sa centralnog računa. A tu su kao poseban problem i zelenaške kamate za sudske presude, pa smo ušli u začaran krug bez izlaza.



Kako će „Jumko“ da posluje u uslovima blokade centralnog računa?

– Na sreću, namenska proizvodnja ne spada u tu priču, a ima i tehničkih načina da se radnicima isplate plate.

Koji su to načini?

– Preko namenske proizvodnje gde kupci direktno uplaćuju sredstva na račune angažovanih radnika.

Da li je i „Jumko komerc“ jedan od tih načina?

– To je nezavisna firma koja se bavi trgovinom, sa svojim računom, koja uzima procenat od prodatih proizvoda i posluje bez ikakvih opterećenja i nasleđenih obaveza.

Ipak, u ovakvoj situaciji mnogi u Vranju brinu za opstanak „Jumka“!?

. Rešavaćemo ovaj problem sa Ministarstvom privrede, ali poručujem da će u Vranju biti tekstilne industrije sa „jumkom“ na njenom čelu, u to sam ubeđen.

Iz sindikalnih organizacija u „Jumku“ osporavaju strukturu radnika koji su prihvatili socijalni program, kažu, od 300 radnika svega dvadesetak je iz administracije, a svi ostali su radnici iz proizvodnje!?

– Mislim da su u sindikatima neke stvari u vezi s tim bukvalno shvatili, jer nisu proizvodni radnici jedino u fabričkim halama, a neproizvodni u upravnoj zgradi. U upravnoj zgradi je 50 radnika, to jeste režija, ali postoji i proizvodna režija iz koje ima zaposlenih koji su uzeli socijalni program. Uostalom, prihvatanje socijalnog programa, generalno, bazira na dobrovoljnosti.

Znači, ostajete pri stavu da struktura radnika na poslednjem socijalnom programu nije tako nepovoljna kako to tvrde sindikati?

– Tako je! A treba naglasiti da je cilj svakog socijalnog programa da bude smanjen broj radnika na neodređeno vreme. U „Jumku sada ima 700 radnika na neodređeno vreme, što je posledica realizacije dva socijalna programa u fabrici.

Šta je istina u tvrdnji iz sindikalnog tabora da su u „Jumku“ morali da ostanu „Djošini“ administrativci i da je njima zagarantovano mesto u preduzeću?

– Da se razumemo, svi koji su zaposleni su radnici „Jumka“, nema mojih, Djošinih ili nečijih radnika. Što se tiče administracije u „Jumku“ iz vremena kada je direktor bio Goran Djorđević, tada su zaposleni ljudi zbog potreba i specifičnog znanja i o tome nije jedino odlučivao tadašnji direktor kao pojedinac, već rukovodstvo preduzeća.

SIVA EMINENCIJA

Koji su bili važeći kriterijumi prilikom zapošljavanja administrativnih i režijskih radnika u „Jumku“ u periodu kada je Djorđević bio direktor?

– Cilj je bio da „Jumko“ bude rasadnik stručnih i sposobnih kadrova u Vranju, što smo i postigli, pa je primera radi, Marjan Stanković, direktor „Parking servisa“ i većnik radio u „Jumku“, Goran Djorđević, direktor „Vodovoda“ je takođe kadar ovog preduzeća, Aleksandar Janjić, većnik za poljoprivredu isto tako, Borivoje Janjić, direktor JU „Sportska hala“…

Koliko ima istine u tvrdnji da je prethodni direktor Goran Djorđević i dalje „siva eminencija“ „Jumka“, a da je aktuelni direktor Branislav Trajković samo marioneta koji ispunjava njegove zamisli?

– Goran Djorđević je bio siva eminencija „Jumka“ kad je bio direktor, a ne sada kada je direktor JP „Vodovod“. A bio je direktor u najtežem periodu za „Jumko“. On je sada siva eminencija Vranja, jer je kao direktor tako važnog javnog preduzeća među najuticajnijim ljudima u gradu. Branislav Trajković, aktuelni direktor, mlađi je čovek koji je uspešno realizovao socijalni program, donosi odluke, dobro se uklopio u posao i uspešno sprovodi ciljeve Ministarstva privrede. On tek treba da iskaže znanje i menadžerske sposobnosti.

Šta mislite o mišljenju reprezentativnog sindikata u „Jumku“ da svi radnici treba da odu na socijalni program, a da zatim stupe u radni odnos na određeno vreme, najviše na tri meseca, kažu, to bi povećalo disciplinu i logično, povećalo produktivnost rada?

– Znam ko stoji iza takvih ideja, Galić i sindikat „Jumko spas“, ali to ne može da se sprovede, jer ko uzme socijalni program, tri meseca ne može da radi u „Jumku“, pa nećemo valjda da zaustavimo proizvodnju u fabrici. Naravno, ne sporim da ugovor sa zaposlenima na određeno vreme povećava produktivnost rada, ali da svi uzmu socijalni program, pa se vrate u fabriku, to ne ide tako. Uostalom, o tome odlučuju u Ministarstvu privrede i siguran sam, to ne bi prihvatili.

Šta se događa na relaciji „Jumko“ – Grad Vranje, vezano za međusobna dugovanja i potraživanja?

– Još nema konkretnog dogovora, ali sam siguran da ćemo naći kompromis posle pravosnažne sudske odluke o Čerencu, prvostepenu presudu dobio je „Jumko“.

Grad potražuje 400 miliona dinara, „Jumko“ od Grada skoro 50 miliona, kako ćete to „prebiti“ na obostrano zadovoljstvo?

– Tu postoji jedna nelogičnost, za razliku od potraživanja Grada kojima su pripisivane kamate, Grad ne prihvata da se kamate „Jumkova“ potraživanja. A bilo bi u redu i pravedno da smo u jednakopravnom položaju, „Jumko“ svakako ima pravo na to.

Iz lokalne samouprave zameraju, ali i strahuju, da će „Jumko“ proceniti vrednost bazena i fudbalskog stadiona na, kako kažu, nerealno visokoj ceni, hoće li se to zaista dogoditi?

– „Jumko“ se sa Gradom dogovara o međusobnim potraživanjima, a nije u sudskom procesu pa da se neko plaši kako će sudija presuditi. Ako, pak, neko ima strah od dogovora, neka ide kod lekara, on leči i strahove ljudi. Seli smo da se dogovorimo i tu nema šarene laže niti namere da neko bude prevaren, već je cilj da se postigne kompromis na korektan način. Moram tako da kažem, pojedinci iz Grada su lupali gluposti o tome, ne vodeći računa da do dogovora treba da dođe na obostranu korist.

Koji su to „pojedinci“?

– U toku su dogovori sa ljudima iz Grada, korektnim, kao što su gradonačelnik Milenković i drugi, pa pošto ovi koje sam tako okvalifikovao i nisu naročito bitni za tok pregovora, to neću da obelodanim njihova imena.

HIPOTEKA

Kad je „Jumko“ bio u teškoćama, angažovali su vas da pomognete, sada ste koordinator Ministarstva privrede za „Zavarivač“, pa vas pitamo ima li nade za ovo preduzeće koje je u dugovima od dve milijarde dinara i račun blokiran na iznos od skoro 900 miliona?

– Podsećam, „Jumko“ je bio pred stečajem kada su me angažovali, ali smo nakon sagledavanja stanja sa državnim sekretarom u Ministarstvu privrede zaključili da nije sve izgubljeno i da može da se izađe iz krize. U „Zavarivaču“ takve mogućnosti nema, zbog dugovanja koje ste pomenuli i hipoteka nad celokupnom imovinom, pa očekujem da svi zaposleni, njih 170,  odu na socijalni program i tu započne neka nova priča sa ciljem da se zadrži delatnost koja ima tržišnu perspektivu, a Ministarstvo privrede se odluči za najpovoljnijeg investitora.

Kako se moglo dogoditi da u „Zavarivaču“ Dragan Igić bude zastupnik kapitala u ime države i istovremeno direktor i tako u „sukobu interesa“ kontroliše samoga sebe?

– Kada je te 2010. godine kao zastupnik kapitala sebe imenovao za direktora, to je bilo moguće, jer je merilo uspeha tadašnjih vlasti bilo da uništite firme, pa se Igić odlično snašao i uklopio u taj koncept vlasti i vladanja.

Konačno, ko je, po vama, najveći krivac za posrtanje „Zavarivača“, Srboljub Vasiljević, dugogodišnji direktor do dolaska kupca 2010, „Galeb grupa“ iz Šapca, Dragan Igić ili neko četvrti?

– Za Vasiljevića mogu da kažem da je bio uspešan direktor, „Galeb grupa“ je ušla u posao, ali joj nije data prava šansa, jer njih su držali dve godine, a Igića sedam, pa mogli su i njih toliko. Uostalom, brojke ne lažu, u vreme „Galeb grupe“ „Zavarivač“ je dugovao 200 miliona i 12 plata radnicima, Igić je „dogurao“ do dve milijarde duga i 40 plata zaposlenima, mislim da to sve govori.

Nedavno ste u svojstvu šefa vranjske kancelarije Regionalne privredne komore izrazili nezadovoljstvo radom stečajnih upravnika za brojne vranjske firme u stečaju, zašto?

– Generalno, Zakon o stečaju je dobar, stečajni upravnici su radili po zakonu, ali veoma usporeno i sa ciljem da se unište preduzeća, umesto da stečaj bude u služni njihove transformacije. Na primeru vranjskih preduzeća videli smo kako to izgleda, tu su „Zamber“, Štamparija, „Poljoprodukt“, pa banjski TIV koji je mogao da radi. Smatram da je rešenje za ovaj problem da stečajni postupak ne sme da traje duže od dve do tri godine.

Živite u Surdulici, a kancelarija RPK u Vranju ima nadležnosti nad ekonomijom Pčinjskog okruga. Zato vas pitamo, kako je moguće da u opštini Surdulica 40 odsto radno sposobnog stanovništva nema posla, kako objašnjavate tako visoku stopu nezaposlenosti?

– Opštinskoj vlasti je bilo važnije da napravi fudbalski stadion, da Surduličani mogu da gledaju superligaški fudbal, za FK Radnik je opredeljeno čak preko 160 miliona dinara za ovu godinu iz budžeta, a zanemareni su veliki potencijali ove opštine i otvaranje novih radnih mesta u realnom sektoru. To je „uspavalo“ ljude koji tamo žive i oni pasivno doživljavaju stanje u ovoj opštini.

Kako ocenjujete pokušaje Novice Tončeva da finansiranjem javnih radova iz budžeta i angažovanjem oko 200 lica bez posla ublaži nezaposlenost u ovoj opštini?

– Odmah da kažem, ne radi se o „javnim“ radovima, već izbornim, ali, svejedno, to nije dobar način za rešavanje problema nezaposlenosti. Rešenje je u stvaranju održivih radnih mesta u realnom sektoru, a tu se Surdulica nije snašla niti se trudila da to učini.

Zašto Belo Polje, predgrađe Surdulice, još uvek nema status industrijske zone kada se zna da ono to jeste po broju fabrika?

– Neobjašnjivo je zašto Belo Polje još uvek nije zvanično proglašeno za industrijsku zonu n zašto nije pokrenuta realizacija projekta infrastrukturnih radova, valjda zato nema ni zainteresovanih investitora. Paradoks je da su to naselje i industrijsku zonu stvorili Nemci u Drugom svetskom ratu, a mi to uništavamo 70 godina, to nikad neću razumeti!

Na kraju, šta vidite kao šansu da Vranje i jug Srbije izađu iz očiglednog i velikog ekonomskog zaostajanja u odnosu na Beograd, Vojvodinu, Zapadnu Srbiju i Šumadiju?

– Naš najveći potencijal se topi, to su ljudi koji odlaze sa juga Srbije. Zato smatram da je najveća i zadnja šansa Vranja i Pčinjskog okruga što nas je Vlada Srbije stavila u prioritet za otvaranje novih radnih mesta i dovođenje investitora.

 

PROFIL

Ime i prezime: Branislav Popović

Datum i mesto rođenja: 21. mart 1965. Surdulica

Obrazovanje: Osnovna i srednja škola u Surdulici (tehničar hemije), Mašinski fakultet u Nišu, magistarska i doktorska disertacija takođe na Mašinskom fakultetu u Nišu

Radna karijera: „Zastava PES (tehnički direktor), od 2008. Regionalna privredna komora; dopunski rad „Jugoinspekt (kontrola kvaliteta), „Metaltehnika“ (konsultant), Fakultet „Union Nikola Tesla“

Bračno stanje: Oženjen, supruga Gordana, sin Vukašin, kći Anastazija

Živi u Surdulici

 

SIMPO“ JE BOLjI OD ŠVEDSKE „IKEE“

„Simpo“ je opet u blokadi na 253 miliona dinara, kako izgleda, ne pomažu ni injekcije države u vidu subvencija i beskamatnih kredita, šta dalje sa ovom fabrikom?

– Lično smatram da je neophodna reorganizacija „Simpa“, jer je to fabrika koja ima potencijala, ali ne znam koliko dobija novca od države.

Samo na ime subvencija od 2004. do 2011. dobila je 169 miliona evra, od 2012. do kraja 2015. 130 miliona, zar to nije faktor uvećanja javnog duga zemlje koji već sada dostiže bezmalo 75 odsto brutodruštvenog proizvoda?

– Realno, svakome je potrebna pomoć države, jer i „Simpo“ je porodica koja se bori sa teškoćama, ali verujem u pozitivan stav Vlade Srbije prema ovoj važnoj fabrici.

Neki ekonomisti smatraju da „Simpo“ treba da radi lon poslove za švedsku „Ikeu“!?

– Mislim da to mišljenje nije validno, jer „Simpo“ proizvodi mnogo kvalitetniji nameštaj od Šveđana koji prave jevtin i nameštaj kratkog trajanja. „Simpo“ je brend koji treba sačuvati.

 

DIREKTOR NA ČEKANjU

„Zavarivač“ kao sudbina

Ministarstvo privrede uskoro treba da reši pitanje direktora vranjskog „Zavarivača“ i na tu funkciju, umesto Dragana Igića, postavi vas, kada to očekujete?

– Na čekanju sam i za sada sam samo koordinator za rešavanje problema u ovom preduzeću. Taj „Zavarivač“ mi je nekako kao sudbina, jer me je vlasnik „Galeb grupe“ Rade Veselinović, kada je kupio ovu firmu, zvao da budem direktor. Postavio sam uslov da prestane štrajk i spremao se da u ponedeljak stupim na dužnost direktora, ali je i tog dana nastavljen štrajk radnika i odustao sam.

 

PREDVIDjAM SVETLU BUDUĆNOST „JUMKA“

Na pitanje kako vidi budućnost „Jumka“, Branislav Popović pruža jasan odgovor.

– „Jumko“ vidim kao najveću tekstilnu kompaniju u tehnološkom industrijskom parku na prostoru ove fabrike, reorganizovanu jednim delom u namensku fabriku. Ako ovde dođu Turci, kako je to najavljeno, proizvodiće džins, Makedonci, Hrvati ili Poljaci radiće modnu konfekciju. I želim da obelodanim, uskoro ovde dolaze Italijani preko Biznis inkubator centra, kao prvi stranci u ovom velikom tehnološko-industrijskom parku, zato su moja očekivanja realno optimistička.

  

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar