SNS je napravljen od bašibozuka



 



PROFESIONALAC

VRANjSKE: Prošlo je već dovoljno vremena pa bi mogli da sumirate stanje posle vašeg odlaska sa vlasti. Kako je?



ANTIĆ: Ja sam profesionalac, politika je moj život. Ništa se suštinski nije pomenilo, nego više ne razmišljam dnevno o problemima grada kao ranije. Znam koliki je domet ove vlasti, šta oni mogu a šta ne, i kolika će im biti uspešnost. Angažovan sam kao i pre, samo što ne silujem sebe da radim kao ranije po 16 sati, nego imam vremena da rešavam svoje obaveze. Malo jednostavnije. Naravno da se čovek presabere, stavi prst na čelo, gde je, ako je grešio…

Zadovoljni ste?

– Ja sam u teškom momentu došao na tu funkciju, pozorište je zapaljeno tri dana pre mog preuzimanja mandata, pun energije i želje, sa velikom koncentracijom moći i podrške. Bilo je evidentno da će Dačić postati premijer, moj predhodnik postaje poslanik, predsednik Okružnog državni sekretar… Ali razvoj događaja nije baš išao na ruku.

Šta je obeležilo vašu vladavinu?

– Bez sumnje, borba sa raznim interesnim lobi grupama koje su navikle, decenijama, da one upravljaju, bez da odluke prolaze kroz institucije. Ti interesi su i dalje tu i možda su omča oko vrata novoj vlasti.

O kojim to krugovima govorite?

– Uvek je to privreda, jer su pare uvek u privredi. Godinama je ovde pripreman jedan post – tomićevski milje, koji će vladati kad Tomić mora da ode, jer se znalo da on neće još dugo moći da bude gazda. Jedna ekipa ljudi to je vešto pripremala. Iako nisam bio njegov miljenik, ja sam se nekako našao na putu tim planovima, kao prepreka rušenju Tomića.

A sa Tomićev, kakav je vaš dnos?

– Držao sam se maksime starijih socijalista, da se sa „Simpom“, a pogotovo sa Tomićem, nije zdravo zamerati. Eto, stekao sam i tu pamet: ljudi koje je on stvarao, kojih bez njega ne bi bili ništa, svi su oni glasali protiv njega tog 12. novembra 2014. Sve što sam učio, sve se tada otvorilo. To su ljudi koji su bili nesposobni da bilo šta sami urade, kojima je on dao sve. Slađan Disić, Blagoje Stošić, Lidija Pešić, Dobrica Manasijević i pokojni Perica Malinac, i još mnogi, branili smo ga samo ja i Avnija iz Bujanovca.

Da se vratimo na sadašnjost.

– Sad imate ljude ponikle u velikim gradskim kompanijama, i sada su na vlasti, i koji kritikuju da tamo nešto nije valjalo. Pa što nisu menjali? Što se nisu dokazali, od Bulatovića, Gorana Nikolića, Ivana Stankovića, Mikija Mladenovića… Da su nešto radili, ne bi nam „Simpo“ dugovao 2,5 milijarde, a da me ovi isti optužuju da sam zaduživao grad. Za to vreme, plate u „Simpu“ tehnomenadžera su išle od 300.000 pa do 1,2 miliona, po raznim osnovama. I sada su takve, samo ih kriju.

Zato ste vi blokirali račun „Simpa“ i jedno vreme im skidali sve pare?

– Nisam ih ja blokirao što ih mrzim, nego što sam morao. Svi rokovi su počeli da ističu, krivično bih odgovarao. Možda sam jedan od prvih čelnih ljudi grada na koga niko sa strane nije mogao da utiče. I ja sam skupo platio cenu toga. Vranje sam vodio u interesu grada i građana, i niko iz Bujanovca, Surdulice ili Beograda nije mogao ovde da mi naređuje. Ušao sam u sukob sa mnogim lobi grupama koje nisu mogle da zadovolje svoje sitnosopstveničke interese. Školovan sam za ovaj posao, i to mnogo, bez lažne skromnosti, i niko to nije mogao da prenebregne i da preko mene zadovoljava svoje lične potrebe. Zato su me izdali i prodali, i zato sam i pao. Moji, pre svega.   

NISAM TOMIĆEV PROIZVOD

Vi ste, od početka svoje karijere, stalno napredovali. Dali ste vi, u stvari, bili politički proizvod Dragana Tomića?

– Ne, nisam, ali sam imao podršku. U partiji sam od aprila 96. a tek 2000 postajem predsednik mladih socijalista. U početku, imao sam podršku Zorana Kneževića, Negovana Stankovića, i naravno Siniše Mitića, kao sive eminencije „Simpove“ nomenklature u partiji. Stojčićeva podrška došla je kasnije, pre 2.004. godine. Tada sam i prvi put video stvar koja traje do danas u SPS-u – naše članstvo stalno radi protiv svog kandidata, protiv onog ko je prvi i najbolji. Kad se Mire kandidovao, a i ja, veliki deo je želeo da izgubimo, i tako je i sada.

Onda je došla i 2016., i pad SPS-a. Da li ste vi zaista najodgovorniji čovek za tu situaciju, kako mnogi tvrde?

– Ne, sve se samo srušilo na mene. Ja sam rođen 73.,  kako mogu da budem odgovoran za period kad sam bio dete, na primer? Ovde imamo društveno političke tektonske procese, koji su neminovni. Pa nigde u svetu nema da budemo 150 godina na vlasti! Tokovi elita su se promenili. Sada imamo paradoks, da su deca onih koji su osvojili vlast 45., danas ekstremno protiv nas, a da oni koji su bili žrtve te ideologije stanu uz nas! Naravno, mi smo evoluirali, i zato i ušli u sukob sa oveštalim strukturama SPS-a, koji nikako nisu shvatali da su se vremena promenila.

Zato je i došlo do ovako oštrog diskontinuiteta?

– Ovo što sada imamo na vlasti nije iz te priče. Ovo je jedna skupina konvertita, promašenih u životu, iz svih mogućih partija, kvazi stručnjaka i eksperata, skupljenih sa koca i konopca, najviše iz URS-a. Tu su profesionalni primači plata koji će uništiti svaku političku koncepciju. Nisu oni tu što ih je neko glasao, nego što su na Vučićevoj listi. Da su išli na direktne izbore, to bi bio masakr. Ali, posle dugog niza godina došlo je do vrhunca i naše snage i oni koje smo menjali okrenule su se protiv nas. Pa sada je za nas glasalo dve trećene građanskih elemanata, dok je dobar deo naših ljudi glasao za SNS!  Dogodio nam se 5., 6., i 7. oktoba zajedno!  

Kad je SNS došao na vlast išla je salva optužbi prema vama da ste prezadužili grad. Ali, vi ste zatekli možda i veća dugovanja. Zašto se niste bunili?

– Ja sam zatekao oko 650 miiona duga, od toga 380 samo za struju, plus sudski troškovi, zaostale eksproprijacije još iz 48., krediti, mnogo veći nego što sam ostavio. Ali, ja kao pripadnik SPS-a morao sam to da pokrijem. Ćutim i radim i borim se sam protiv protivnika, i spoljnih i unutrašnjih.

Dobro, šta posle svega mislite o svom prethodniku?

– I dalje sve najbolje. Mire je bio dobar  gradonačelnik, i lepo se snalazio, sa svojim drugarima i prijateljima. Bio je sposoban političar, ali se u kasnijem periodu nije snašao oko saradnje sa Beogradom. Kada je Tomić bio na političkom izdisaju, mi nismo tražili zaštitu ni od koga, nego smo krenuli sami. Bilo je teško, imali smo horizontalnu podršku u bazi, ali smo izgubili vertikalnu, snagu Beograda. Čvrsto smo se držali i čuvali, i ja sam imao neograničenu slobodu, za razliku recimo od Milenkovića,  koji ne može sam da mrdne.

Socijalisti su uvek bili ispomoć jedni drugima?

– Ono što Mire nije rekao, a morao je, to je činjenica da nije bilo Zorana od 2004. do 2012. godine, ne bi bilo ni Mireta. Davno bi on bio bivši predsednik. To je mene možda skupo koštalo, ali ne žalim. Bio sam odan i veran saradnik, moja reč je čvsta kao kamen. A mnogo je bitno da nikoga ne prodate, i da se nikome ne prodate. Ako to jednom učinite, učiniće te to uvek. Mi smo se držali jer se nismo prodavali. I to zahvajlujući meni, zato što sam preko Stojčića personifikovao i čuvao interese partije.  Mene nije imao ko da čuva. Nisam imao svoog Zorana.

Šta misllite o svom nasledniku Milenkoviću?  

– Rekao sam već da je netalentovan za politiku. Ništa loše lično, mi se privatno znamo godina, on je odličan lekar, ali je politički nesamostalan, nema inicijativu koja je neophodna, umesto njega odlučuju Boske, Bulatović, Djoša…. On je tu, eto, tu je. Gonzi je tu.

Vi ste bili drugačiji?

– Da meni bude šef neko tipa Stevanovića, to bi bilo krajnje dramatično. Ne pije vodu nikako.

Šta njemu fali?

– Prvo diploma, pa tek onda sve ostalo.

Pa nije on biran za rektora univerziteta.

– Naravno, on je političar. Samo, za upravljanje državom je potrebno neko obrazovanje i neki resursi. Nismo u 45. da nam klonferi i dunđeri vode državu. Možda najveći krivac je moj nekadašnij partner Dragan Nika Nikolić, neko ko je mogao da ima neviđenu političku moć, a dozvolio je da takvi dođu naa vlast u ovom gradu. Rušeći mene, on je srušio sebe. I dalje čuvam poruke Bosketa i Bate Gašića po ovoj temi, i to je zanimljivo štivo.  

Dobro, šta posle svega mislite o naprednjacima?

– Mislim da je to kvazi projekt sa određenim rokom trajanja, bez određene ideologije, samo za željom da se Srbiji nametne nova vladajuća klasa. Ta struktura napravljena je od bašibozuka, od svega i svačega, plus su ultra neoliberalne orijentacije. To je šuntavilo jedno neviđeno. Buduću elitu ne čine najobrazovaniji i najsposobniji delovi društva, nego kriminalci, starlete, bašibozuk… Isti „Crni Gruja“, 200 godina kasnije.

tihi i prle

A ovi vranjski ovde?

– To isto dođe. Neka mi neko kaže šta može da spaja sve te ljude u jednu priču, Gonzija, Denzija, Bulata, Nikolća, Mošu, Nelu, Miceta, Gogčeta, Recka… Šta može da ih spaja sem golog interesa?

Ali, oni će biti elita u narednim godinama?

– Ne, oni su samo članovi stranke koji će se pojesti između sebe, kad Vučić bude trusnuo, gore nego mi u SPS-a. Mali će biti aerodromi u Skoplju i Nišu, iz kuće neće smeti da izađu. Eto, bila je muka da se pomeri Zoran i SPS. I sad šta su promenili? Šta?

Imate li još neostvarenih želja?

– Ja sa svoje 43 godine nema šta nisam bio u svom selu, i zato sam zadovoljan. Jedino još nisam bio pop i vladika, a da sam hteo, ko zna kakva bi sudbina Pahomija bila danas. Ne postoji mesto i funkcija na kojoj nisam bio, i dokazao da sam u svojoj struci mnogo naučio i mnogo toga primenio u praksi.

Niko vas ne zove?

– Ne, za sada ne. Meni je dobro ovde, i nigde neću da idem. Ovo su moji ljudi, drugovi, i moj grad, i tako će i biti.

I kako dalje?

– Pa, idemo dalje. Ili u ilegalu, ko 41. Tihi i Prle! Sa štitom ili na njemu.  

 

NAPADI IZNUTRA

 

Trpite otvorene javne napade i iz vaše partije?

– U intervju sa bivšim predsednikom SO Vranje Draganom Tomićem, sa kojim sam ja inače u korektnim odnosima, vidi se kako se nama bave ljudi koji nisu ni kročili u partiju, i koji sada smatraju da smo mi ovakvi ili onakvi. On je bio predsednik samo dve godine, i ostao je upamćen po tome što je čekao Slobodana Miloševića. Pa to je mogao svako u to vreme! A verovatno da čitava ta nomenklatura ljudi nikad ne bi došla do nekih stvari da nije bilo tog Miloševića.

Ali, Tomić je pričao i o reformi privrede?

– Da, ali je prvo morao da se dogovori sam sa sobom. Ko im je branio da reformišu, da završe taj posao? Imali su pun kapacitet vlasti, a sad opet Tomić nije hteo, ovo ono. Godinama slušam gluposti oko sukoba u SPS-u. Ustvari, to je sukob oko podele novca iz države, do kojih se dolazilo preko politike. Nema nikakvog sukoba Simpo – Jumko, nego sukoba  tehno menadžera oko novca. To se dešava i danas.

 

DAČIĆ

U Vranju je boravio Branko Ružić, visoko pozicionirani socijalista? Šta je razgovarano tom prillikom?

– Ništa posebno, bio je, razgovarali smo, i to je to.

Ali, tom prilikom vi ste rekli da bi jedino mogli da podržite kandidaturu Ivice Dačića za predsednika, i da nemate nameru da podržavate naprednjake? Prst u oko predsedniku? 

– Zašto? To je dokaz moje podrške njemu, ja i dalje mislim da on treba da bude šef države.

Ali, on ne misli tako, i vi to znate?

– Da, ali on ne odlučuje sam u partiji, nije on sam SPS, postoje i drugi koji se nešto pitaju. Moraćemo da čujemo jedni druge. Mi smo mu iskreno rekli da ljudi neće podržati naprednjake. Treba li da lažem predsednika partije, da mu pričam šarene laže, da mu ulepšavam stvarnost? Ne, preko 98 odsto članova partije neće glasati ni za koga ko nije čisto socijalistički kandidat. Nije ovo moj stav – trenutna koalicija rastura partiju, i to će vam reći svako ko ima imalo smelosti.

Pa kako sad to, imate predsednika i imate partiju?

– Ta klika oko njega gura ga u težak zagrljaj SNS-a. Koji su tu interesi, to je već nešto u šta ja ne ulazim. I dalje tvrdim da je Ivica jedan od naših najsposobnijih političara, ali da je nivo podrške partije, nizom čudnih poteza, doveo u sumnjivu situaciju. Tome su kumovali mnogi oko njega, sumnjivih kapaciteta. I mislim da je Dačić žrtva cele te priče. Moje je, kao člana Predsedništva SPS-a, da upozorim na ono što se dešava u stvarnosti. Nemam ništa protiv Vučića i SNS-a, ali vi po Srbiji ne možete da nađete ni čoveka koji će saopštiti da treba da se glasa za njih, kamoli šta drugo. 

 

NISAM HTEO DA PRODAM STOJČIĆA

Vi važite za arhitektu ponašanja SPS-a, koji je, na kraju, odbacio sve svoje nekadašnje partnere, i SRS, i DSS, i DS, i na kraju SNS. Da li je ovo istina?

– Ne, nikoga ja nisam bacao, sve sam ih čuvao. Ali, u svakoj stranci je bilo ljudi koji su me nervirali i sa kojima se nije dobro sarađivalo, Andonov iz DS-a, Dejan Stanojević Denzi iz DSS-a, Dragan Nikolić iz SNS-a… Svuda je bio neko ko je ekstremno protiv nas. Nisam ni u jednoj situaciji prihvatio da prodam Stojčića, i da rešim pitanje i za čukun unuke. Nisam. A neki su na DS-u, radikalima i pokojnom Mikuju Pešiću zaradili mnogo novca. Ja nisam, jer nisam bio na prodaju, nikad.

 

OPTUŽNICA

Posle svih optužbi na javnoj sceni, protiv vas je sud podigao i stvarnu optužnicu?

– To je optužni predlog za 375. 000 dinara za porez na transfere koje nije platio FK Dinamo preko Sportskog saveza. To je funkcija koju ja ne zauzimam još od 2012. godine: Prijava je iz februara 2011. a predmet iz 2010.  godine. Smešno! Kao protiv gradonačelnika ništa nisu našli, i neće.

To je zato što ste bili pošteni ili…?

– Naravno. Svi su želeli da me diskredituju, omalovaže, da me kriminalizuju i etiketiraju kao lopova. Kao, „Saba Belča“ mi je pravio kuću pored one Ace Lukasa, stanove imam ovamo i onamo… Pa gde je to?

Vi ste ipak kupili stan dok ste bili na funkciji?

– Jesam, i imam rešenje Agencije za borbu protiv korupcije da sam stan kupio iz realnih izvora prihoda. Vodili su protiv mene postupak, pa odustali. U pitanju je kredit. Ja sam im pisao na četiri strane kako dvoje intelektualaca koji su zarađivali preko 200.000 mesečno, sa roditeljima penzionerima, mogu da kupe stan u ovoj zemlji. Usled toga, postupak je obustavljen.   

 

NEGOVANOV BEZOBRAZLUK

Sukob sa Negovan Stankovićm jedan je od žešćih u SPS-u?

– Nije tu bilo sukoba, nego njegov temeljni bezobrazluk, prostakluk. Neko ko dve godine ovde nije ni došao, nama da drži lekciju? Da nije Tončeva i mene, ko bi im napravio 20.000 glasova na jugu? Stanković je mogao lepo da kaže da ima problema da opstane kao državni sekretar. Da je rekao, ne pravite mi probleme, i ne bi mu ih niko ni pravio. Ali ne, on je rešio da nam prodaje ovo za ono. Naša reakcija je očekivana, jer smo napravili najbolji rezultat u Srbiji u okviru SPS-a. Stanković se plašio da ću ja da mu otmem za sebe mesto državng sekretara, o čemu ja nisam mislio ni jedne jedine sekunde.

 

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar