Bazel je moja druga kuća



Poznati vranjski rukometaš govori kako je sa šesnaest godina ušao u prvi tim, kako je uz pomoć prijatelja Saše Aleksića otišao u Švajcarsku, želji da po okončanju karijere postane predsednik Rukometnog kluba Bazel, biznisu u zemlji ,,čokolade i satova“,žalu što Vranje nema superligaša, ćerki Evi koja mu je najveća životna sreća



 

Svako ko malo ozbiljnije prati rukometna dešavanja  u našem gradu, sigurno je čuo za Igora Stamenova, poznatijeg po nadimku Bugi. Odrastao pored OŠ ,,Jovan Jovanović Zmaj“,  kao i svaki klinac veći deo dana provodio je na terenu u školskom dvorištu. Jednog popodneva zapazio ga je profesor fizičkog vaspitanja , čuveni rukometaš Svetislav Stevanović – Sveta Japanac i pozvao da dođe na trening rukometaša. Tako je počela Igorova karijera koji je i dan danas aktivan, doduše u dresu švajcarskog prvoligaša Bazel, gde živi od 2002. godine. Nekad ubojito krilo RK Vranje, priseća se tog vremena:



-Nisam u startu bio oduševljen rukometom. Trener Sveta Japanac diktirao je gvozdenu diciplinu, isprva sam se bunio, terao me da radim najviše od svih. Sada, sa ove distance moram mu odati priznanje za upornost. Eto, da nije bilo njega pitanje je da li bi nastavio da se trudim i treniram. Dobro se sećam šta mi je govorio: ,,Igore, veliki si talenat, imaš potencijal, molim te radi, nemoj propustiti šansu da postaneš veliki sportista“. I dan danas njegove reči mi odzvanjaju u ušima.

Trener Stevanović je verovao u Vas, sa šesnaest godina ste debitovali za prvi tim?

-Predrag Stevanović Šote i Boban Petrović uveli su me u odabrano društvo u kojem su već bili moji veliki prijatelji – Aleksa, Šef Arizanović, Late, Šaprance, Stanko, Šeki, Vlajko, Iva, Daksa, Kankaraš, Demba, Gaga, Petar, Acko, Dača, Deki, Sale golman. Bila je to sjajna generacija koja je igrala veliku ulogu u srpskom rukometu. Devet godina branio sam boje kluba, ali došlo je do razlaza. Mnogi su klub napustili, među prvima Kankaraš i Djorđijević i otišli gde su ambicije bile veće. Bio sam u RK Apatin, jedno vreme u BSK Hebi i definitivno 2002. godine otišao u Švajcarsku.

Tvrdite da je Saša Aleksić imao ključnu ulogu za vaš odlazak u inostranstvo?

-Upravo tako, Sale je veliki prijatelj, sa menandžerom iz Makedonije je sve završio. Nisam zaboravio šta je učinio za mene, hvala mu na svemu. Razlog odlaska je bila želja za napredovanjem ali i slaba ekonomska situacija u Srbiji. Rukometni klub Bazel, čiji sam član od prvog dana kada sam stupio na tlo ove lepe, čiste i bogate zemlje, je moje ,,utočište“. Igramo u najvišem rangu, kao što je kod nas Super liga, trenutno se nalazimo na sredini tabele. Najstariji je klub u Švajcarskoj, u svojoj dugoj i bogatoj istoriji u više navrata bio je šampion zemlje i osam puta učesnik Lige šampiona. Ne igram samo za klub, već i finansijski pomažem. Imamo odličnu publiku i zaista mi je divno ovde, često kažem da je Bazel moja druga kuća!

Rekoste da pomažete klubu, da li to znači da ste bogat čovek?

-Nije u pitanju bogastvo, već žarka želja da pomognem i doprinesem koliko mogu. U Švajcarskoj imam dve registrovane firme, uveliko sam u biznisu. Jedna je iz oblasti građevinarstva a druga menadžmenta. Konstantno radim, zarada nije loša. Svako troši na ove ili one stvari, ja sam rešio da pomognem svom klubu.

Onda je sasvim razumljivo što vam nude predsedničku fotelju?

-Stalno mi govore i vrlo racionalno sugerišu da preuzmem rukovodeću funkciju, smatrajući da sam najbolje rešenje. Odlažem, ali svestan sam da polako curi vreme i da će taj dan vrlo brzo doći, Ali, ništa strašno, ovde je sve jasno ko suza. Situacija nije kao kod nas, dođeš i onda lupaš glavu, trčiš i radiš kao konj i od Janka do Marka ideš da obezbediš novčana sredstva.

Kako gledate na sadašnjost  kluba u kome ste ponikli?

Dobro sam informisan, redovno pratim ono što objavljujete u novinama kao i na sajtu. Žao mi je što se klub raspao, a bio je superligaš. Krenuli su od nule i dobro dogurali. Plasman rukometaša u Super B ligu čini se malim, s obzirom da Vranje ima pregršt talentovanih igrača, a klub tradiciju. Po meni, moraju doći do Super lige, Zvezda, Partizan, Vojvodina, Metaloplastika – to je naša mera, sve ostalo je ispod nivoa kluba.

Jednom prilikom, ne tako davno došli ste sa klubom iz Švajcarske u Vranje?

-Istina, kako nam je samo bilo lepo, odigrali smo meč i družili se kao nekada. Nisu Švajcarci ostali ravnodušni, poneli su toliko divnih uspomena – teraju me da opet organizujem posetu Vranju. Ali, malo je vremena a obaveza na pretek. Biznis je biznis, čim staneš kao da nisi ništa radio.

Pored vas, ima li još Srba u timu?

Osim Nikole Cvetića, ostatak tima čine igrači iz Švedske, Rumunije, Nemačke, Hrvatske, normalno najbrojniji su Švajcarci.

Kada niste u rukometu ili biznisu, gde ste onda najčešće?

-Najviše vremena provodim sa suprugom i ćerkom Evom koja je najveća sreća u mom životu. Dugo sam ovde, stekao sam dosta prijatelja tako da nemam problema sa slobodnim vremenom.

Imate li vremena za dolazak u Vranje?

-Obično dođem leti, u avgustu mesecu. Inače, ozbiljno razmišljam da zejedno sa prijateljima pomognem klubu u kome sam ponikao. U nezavidnoj je situaciji, smatram da je došao je red da se odužim za sve ono što mi je pružio. Na mesto predsednika došao je Boban Petrović, odlični smo prijatelji, veliki je zanesenjak baš kao i ja, smislićemo neku produktivnu ideju koja će pomoći klubu.

Gde vam je lepše, u Bazelu ili u rodnom gradu?

-Znate, Andrić je rekao ,,Otadžbina je tamo gde vam je lepo“. Ovde je zaista super, ko dođe teško može reći zbogom. Švajcarska je čudo, verujte mi na reč. Nisam toliko ostareo, ne osećam nostalgiju za rodnim krajem, mada u stalnom sam kontaktu sa familijom i prijateljima iz Vranja.

Da li Vam nešto baš nedostaje?

-Uželeo sam se vranjske hrane, posebno ćevapa!

Šta vam je osnovna vodilja u životu?

-Težim poštenom radu, sve ostalo je na onom iznad nas, koji vidi sve i koga ne možete prevariti. Smatram da ću odživota dobiti onoliko koliko mu budem dao!

 

PROFIL

Ime i prezime: Igor Stamenov

Datum i mesto rođenja: 22. januar 1979, Vranje

Visina: 181 cm

Težina: 85kg

Mesto u timu: desnokrilni napadač i desni bek

Karijera: RK Vranje od 1991 do 2000, od 2000 do 2001 RK Apatin, polusezona 2001. u BSK Hebi iz Bujanovca, RK Vranje druga polusezona 2001, od 2002 do danas član RK Bazel 1879.                       

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar