Od Davidovca do dresa sa državnim grbom



Mladi sportista govori o trnovitom putu koji je prošao od Odbojkaškog kluba Vranje pa sve do prvoligaša Kosovska Mitrovica čiji dres sa uspehom nosi, pozivu u juniorsku reprezentaciju Srbije i mečevima koje je igrao u dresu sa državnim grbom u kvalifikacijama za odlazak na juniorsko prvenstvo sveta, ideji da na vreme završi studije na Fakultetu za fizičku kulturu.



 

Aleksandar Nedeljković spada u red onih retkih sportista kome je sudbina odredila da ide putem kojim retko ko ide. Rođen u Vranju, ali stalno nastanjen u selu Davidovac gde je do odlaska u Kosovsku Mitrovicu živeo sa majkom Suzanom, ocem Cvetanom i mlađim bratom Milošem. Još kao đak OŠ ,,Radoje Domanović“ isticao se od ostalih, što je zapazio profesor fizičkog Slađan Radenković koji ga je uveo u svet odbojke. Niko mu nije predviđao neku ozbiljniju karijeru. Oni koji nisu verovali u njegov talenat, pogrešili su. Nakon tri godine provedenih u OK Vranje koji se godinama takmiči u Drugoj ligi Istok , spakovao je kofere i otišao put Kosovske Mitrovice, svestan da ga očekuju neviđena iskušenja. Na kraju se sve isplatilo. Standardni je srednji bloker prvoligaša iz Kosovske Mitrovice. Postao je i juniorski reprezentativac Srbije, a selekcija je prošla uspešno prvu rundu na putu do Ukrajine gde će se u maju ove godine  održati druga runda kvalifikacija za odlazak na svetsku smotru.



BICIKLOM NA TRENINGE

Svestan činjenice da ništa ne dolazi preko noći, mladi Aleksandar govori o svom početku vraćajući se na period kada je bio u osnovnoj školi:

-Ogromnu zahvalnost dugujem profesoru fizičkog vaspitanja Slađanu  Radenkoviću, prvi me primetio i pružio šansu. Pored toga što zna dosta o odbojci, vrstan je pedagog. Svima nama koji smo bili u odbojkaškoj sekciji izričito je rekao da ako želimo bilo kakav uspeh, moramo biti vredni, radni i diciplinovani. Mnogi iz generacije su digli ruke, ali nisam odustao. Profesor nas je vodio na školska takmičenja, postizali smo dobre rezultate a samim tim i podizali ugled škole čiji smo đaci bili.

Pristupili ste OK Vranje odmah posle izlaska iz đačke klupe?

-Postao sam član OK Vranje još dok sam išao u osnovnu. Sekretar kluba Srđan Milić pozvao me u mlađe selekcije. Dolazio sam na treninge direktno iz škole, posle nisam znao kako ću kući u Davidovac. Često me svojim kolima vozio sekretar Milić, njemu takođe dugujem zahvalnost. Trenirao sam redovno, nijednom nisam izostao. U proleće sam biciklom dolazio i vraćao se. Mnogi su se čudili zašto se toliko mučim, govorio sam da je odbojka moja velika ljubav i zato mi ništa ne pada teško. Otac i majka su mi nesebično pružali podršku, hvala im na tome. Mislim da je bilo drukčije, veliko je pitanje da li bismo danas razgovarali. Naučio sam u klubu od svog trenera Slavoljuba Stojanovića da moram uvek dati svoj maksimum. Međutim, pozicija drugoligaša bez nekih ozbiljnijih ciljeva u smislu napredovanja rezultirala je odlaskom mnogih igrača, pa i mojim.

Kako baš Kosovska Mitrovica?

-Imao sam prijatelja koji je igrao za tim iz Kosovske Mitrovice. Pozvao me da budem deo ekipe koji igra Prvu ligu Srbije. Dugo sam razmišljao pre nego što sam doneo konačnu odluku, srećom podrška roditelja ni ovoga puta nije izostala. Kada sve sada sumiram, ne kajem se, srećan sam. Mada, nisam jedini Vranjanac u klubu. Pored Miloša Cvetanovića, tu su braća Vujadin i Despot Deljanin.   Super se slažemo, činimo kostur tima a publika nas voli. Trener Nikola Radomirović ima velike zasluge što sam postao član juniorske reprezentacije. Jednostavno je verovao u mene, za uzvrat očekivao da dajem sve od sebe. Kada je na adresu kluba stigao poziv za reprezentaciju, u prvom mahu nisam poveravao. Krenule su suze radosnice i rekao sam: „O, Bože, pa zar ja iz Davidovca da doguram do dresa reprezentacije Srbije?!“ Trener je uzvratio ,,Šta sam ti rekao, Aleksandre, bićeš veliki odbojkaš, a ti mi nisi verovao!

Kako je biti član najbolje juniorske selekcije?

-Osećaj je neprocenljiv. Ima nas iz cele Srbije, najviše iz najjačih beogradskih klubova i Vojvodine. Svi smo svesni da branimo ugled naše zemlje. Prva runda takmičenja održana je u Portugaliji, u gradu Vijana do Kastelo, bili smo prvi u grupi a očekuje nas druga runda od 18. do 21. maja u Ukrajini. Naši protivnici biće najbolji juniori Bugarske, Francuske i zemlje domaćina. Na svetsku smotru ide samo pobednik, selektor Vladimir Vasović prati naš rad, cilj je da se nađemo tamo.

Ko se najviše obradovao tvom učešću u reprezentaciji?

-Porodica koja ne krije ponos, a komšije iz sela se takođe raduju, trudiću se da nikog ne razočaram. Popriličan broj ljudi je zvao da čestita, između ostalih i drugari iz OK Vranje. To je još samo jedan dokaz da sam na pravom putu i da odbojka ima uporište u Srbiji.

Pored odbojke, uspešan ste student Fakulteta za fizičku kulturu?

-Na prvoj sam godini, videćemo koliko ću biti uspešan. Fakultet je u Kosovskoj Mitrovici, blizu je mesta gde treniram tako da za sada sve ide po planu. Želim da postanem profesor i da znanje prenosim mladima, kao što je mene učio Slađan Radenković. Ako čovek u životu ne postavi jasne  ciljeve pred sobom, ne može uspeti. Polako, uz naporan trud i rad ostvarujem sve ono što sam zamislio.

PORODICA I PRIJATELjI

Kako gledate na odbojku u Vranju, devojke guraju, muškarci tapkaju u mestu?

-Ne znam šta se događa, devojke su u Prvoj, muškarci u Drugoj ligi. Iskreno želim da postanu prvoligaši u najskorije vreme. Možda nemaju dovoljno novca, znam da imaju dobre trenere. Možda devojke više vole odbojku od momaka.. možda je to razlog, a možda i grešim. Vranje je sportski grad, nadam se da će odbojkaši krenuti stazama uspeha i da će se naći tamo gde im je mesto – na prvoligaškoj mapi Srbije.

Imate li vremena da svratite u rodni kraj?

-Sve je više obaveza, a sve manje vremena – klub, reprezentacija, fakultet. Naravno, gust raspored ne sprečava me da se svakodnevno čujem sa porodicom, rodbinom i prijateljima. Iako fizički nisam prisutan, uvek sam sa njima u mislima. Nisam se promenio ili nekog zaboravio.

Za kraj, kojem cilju težite?

-Želim da se naša reprezentacija plasira na Svetsko juniorsko prvenstvo i da budem deo te uspešne priče. Trudim se da budem što bolji u timu iz Kosovske Mitrovice, a voleo bih da iz juniorske pređem u seniorsku selekciju Srbije i da u roku završim studije. Znam da me očekuju velika odricanja, ne planiram da stanem, idem do kraja svestan da je nastup za rođenu zemlju moja najveća obaveza!

 

 

PROFIL

 

Ime i prezime: Aleksandar Nedeljković

Datum i mesto rođenja: 27.10.1997, Vranje

Visina: 205 cm

Težina: 99 kg

Obrazovanje: Student prve godine Fakulteta za fizičku kulturu

Klub: Kosovska Mitrovica

Karijera: OK Vranje, Kosovska Mitrovica

Status: Juniorski reprezentativac Srbije u odbojci

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar