Moćni čovek iz senke



MALA PREDUZEĆA



VRANjSKE: Da li si se u SPS distancirao od programa partije, ili od ljudi koji su ga vodili?

TOMIĆ:Znate, prvo sam se distancirao od Dragomira Tomića, a onda i od ljudi. Oni su, onda kada nam nije bilo potrebno, stvorili dve grupe koje su se žestoko suprotstavljale jedna drugoj. Ja sam bio u grupi sa Slobodanom Jovanovićem, Mićom Stojanovićem, Ranđelom Veljkovićem, Zoranom Ljubisavljevićem…Razišli smo se na ključnom društvenom i političkom pitanju – koncepciji privrednog razvoja Vranja i juga Srbije. Sukob je bio i po pitanju nezakonite privatizacije koju je ustanovio Dragomir Tomić konceptom „mala preduzeća, velika šansa“, kojim je ogromno društveni bogatstvo počeo da deli svojim poslušnicima, vozačima, sekretaricama…



Prštalo je na sve strane. Tomić nije mogao da shvati da Jovanović, Stojanović, Ljubisavljević…mogu da mu stanu na put?

-Naravno, jer smo mi u tome prepoznali kriminalne radnje, a njegov koncept smo u partiji nazvali „mala preduzeća, velika pljačka“. Sukob je dobio takve razmere da je za to saznao i Slobodan Milošević. Ubrzo je Srđan Nikolić,kao tadašnji ministar, dobio zadatak da se to pitanje reši na nivou Pčinjskog okruga.

Dobro, a ko je bio na drugoj strani, sa Tomićem?

-Ko? Oni koji u Vranju nikada nisu imali svoje mišljenje, ili nisu smeli od Tomića da ga imaju. U toj grupi je bio i Miodrag Mimi Stojiljković iz Surdulice, koji je od Tomića ubrzo bio nagrađen izgradnjom Fabrike vode „Rosa“.

Tada je trebalo „imati gaće“, pa se suprotstaviti Tomiću?

-Znate, on je bio osion do te mere da je hteo da državnim parama bude tatko na jugu Srbije zajedno sa Nišom. Tada je državnim parama za „Simpo“ kupio i vilu na Dedinju od 600 kvadrata, koju je kasnije prisvojio. Neverovatno, ni od čega i ni od koga nije zazirao – gazio je žive ljude.

Čekajte, pa kako je onda ministar Nikolić rešio taj unutar partijski problem?

-Kako? Organizovali smo sastanak u onoj čuvenoj „šestici“, svi smo se dobro pogledamo u oči, svi smo iz „džepova“ povadili ko je šta ima, a nismo se razilazili do zore. Naš pakao je počeo onog trenutka kada je Mića Stojanović Tomiću skresao u brk: „Dragane, ti nisi čovek za 21. vek“.

Kakav je bio epilog sastanka?

-Mi do zore nismo imali rezultat. Razišli smo se i dogovorili da odspavamo, a da sutradan razgovor nastavimo hladnih glava. To „sutradan“ je trajalo kao večnost. Onaj lisac je brže bolje pozvao Andriju Milosavljevića iz JUL-a, ministra za lokalnu samoupravu i sa njim dogovorio da ministar na nas izvrši pritisak.

Sastanak u „šestici“ je nastavljen kako je dogovoreno?

-Da. Pre toga ministar je obavio domaći zadatak  koji mu je dao Tomić. Na sastanku smo svi ostali na svojim pozicijama. Većina prisutnih je bila protiv Tomićevog koncepta razvoja juga Srbije.

Tomić je, dakle, poražen?

-Tačno, ali to nije bilo dovoljno da mi sačuvamo glave. Tog trenutka na političkoj sceni juga Srbije počinje „seča knezova“. Prvi je glavu „izgubio“ Slobodan Jovanović, potom Mića Stojanović, pa Zoran Ljubisavljević…

Pomenusmo Slobodana Miloševića. U samo dve godine dva puta ste mu bili domaćin?

-Da, prvi put1993. godine, kada je Vranje obeležilo devet vekova postojanja, a drugi put sledeće godine, povodom 7. septembra, Dana oslobođenja Vranja, kada smo mu dodelili povelju „Počasnog građanina“.

Zašto u oba slučaja baš Slobodan Milošević?

-Vi to gledate tako. No, nas je tada zanimao naš ekonomski razvoj. Da budem još konkretniji, da nije došlo vreme koje je došlo, mi smo tada sa njim bili na pragu da od Vranjske Banje napravimo nešto veliko.

Gde i kako ste dočekali 5. oktobar?

-Tada sam radio u Jumku. Tog popodneva sam, sa generalnim direktorom Stanišom Janjićem, gledao na televiziji one slike koje su obišle svet. Dosta nam je bilo propadanja, sankcija, ratova, bombardovanja…zbog čega smo se iskreno svi nadali nekim promenama.

Promene su nastupile, ali…?

-…ali niko od nas nije baš ovo očekivao. Dogodilo nam se to što se dogodilo. zato što kormilo ideala 5. oktobra nije bilo u rukama pametnih, stručnih i poštenih boraca za promene.

Kako vi danas doživljavate ulogu i delo Zorana Djinđića?

-Kao poslanik imao sam priliku da bliže upoznam i njega i Koštunicu. Obojica su se u Skupštini ponašali mudro i pametno. Kasnije su me razočarali na funkcijama premijera i predsednika. Došao sam do zaključka da su njima dvojici mesta na fakultetima.

Nije tajna da ste posle 2000. godine, bili opozicija SPS-u i mešetarili sa nekim drugim političkim opcijama?

-Biću kratak u odgovoru na to pitanje: naseli smo na neke političke trikove Milorada Vučelića.

Kako ste dočekao višepartijski sistem i privatizaciju?

-Višepartijski sistem nam se morao dogoditi, ali ovakva privatizacija nikako. U našim privrednim uslovima, ovo je morala da bude radnička privatizacija. Pitam vas šta bismo danas u Vranju imali da je Jumko privatizovan po istom modelu kao Alfa.

IMA NADE

Uporedite nam onaj sa ovim SPS-om?

-To se jednostavno ne može uporediti. Mi smo ranije imali partiju sa ideologijom. Ovi danas su napravili SPS kakav odgovara njima i njihovim novčanicima.

Suštinski, u čemu se vi ne slažete?

-Kod nas je linija mere bila koliko ko radi u interesu građana. Kod ovih danas ispred interesa građana je njihov lični interes.

Kako ste doživeli odlazak sociokomunista u istoriju, posle 71 godine vladavine i dolazak naprednjaka?

-Ja sam taj trenutak smene očekivao i mnogo ranije. SPS sa ljudima koji su ga vodili, sa njihovim neznanjem, neradom, nepoštenjem… ničemu boljem nije imao da se nada.

Kao iskusan privrednik, kako vidite ekonomsku i političku budućnost Vranja?

-To je isuviše teško pitanje jer se bojim da smo mnoge resurse upropastili. Neke čak trajno. No, nada uvek postoji. Hoćemo li i koliko uspeti u vremenu kome idemo u susret, zavisi pre svega od ljudi koji vode i koji će voditi grad. Mislim da je Vranju danas potreban privredni i politički strateg kakav je u svoje vreme bio Dragoljub Mitić Mitke.

 

 

O MIRETU I ZORANU

Kako ocenjujete političko delovanje Miroljuba Stojčiča?

-Za Vranje je velika šteta što je on, po nalogu Dragomira Tomića, bio tri mandata na tom odgovornom mestu. Bio je to dug period stvoren za velika dela, kojih na žalost nema.

A kako doživljavate Zorana Antića?

-Kako je sa svojom ekipom radio, tako je završio.

 

 

PROFIL

Rođen je u Vranju, 1946. godine, gde je završio osnovnu i srednju školu. Diplomu ekonomskog fakulteta stekao je u Nišu 1972. godine, kada se zaposlio u Fabrici obuće „Koštana“, gde je sedam godina radio u službi komercijalno-izvoznih poslova. Od 1979. prelazi u tek otvoreni Rudnik olova i cinka „Blagodat“ a odatle za finansijskog direktora PKV, da bi se posle četiri godine vratio u Blagodat na mesto generalnog direktora.

Taj posao ga je preporučio za njegovu prvu, ali najodgovorniju političku funkciju – predsednika Skupštine opštine Vranje. Po isteku mandata, biva imenovan za načelnika Pčinjskog okruga, a potom je biran i za narodnog poslanika.

Tomić se onda vraća u PKV Jumko, a odatle ide na mesto direktora tek otvorene vojvođanske Razvojne banke u Vranju.

Radnu karijeru je okončao starosnom penzijom  2011. godine.

 

 

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar