Zaseda kod Prevalca



PONOĆNI EKSPRES



U obrazloženju presude navedeno je da je okrivljeni, 11. juna 2013. godine odmah posle ponoći, na autoputu od Vranja ka Beogradu, u putničkom kombiju „fiat dukato“ prevozio grupu stranih državljana-migranata iz Pakistana, Malija i Somalije, omogućivši im nezakonit tranzit jer nisu posedovali nikakvu dokumentaciju za kretanje, pa ni za boravak u našoj državi. Navodno je krajnja destinacija grupe afro-azijata bila Austrija. Ovaj ilegalni transport prekinula je policija  koja je zaustavila kombi kod sela Prevalac, nakon čega je okrivljeni, zajedno sa migrantima priveden u Policijsku upravu u Vranju.

Ubrzo potom, 26. juna 2013. godine, Osnovno javno tužilaštvo (OJT) u Vranju podiglo je optužnicu protiv B.O. pod oznakom Kt.br.1958/13, zbog krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi, iz člana 350, stav 3, u vezi sa stavom 2 Krivičnog zakonika. OJT je predložilo da se okrivljeni oglasi krivim i kazni po zakonu, te da se prema njemu izrekne mera bezbednosti u vidu oduzimanja predmeta izvršenja krivičnog dela (vozilo, mobilni telefoni itd), što je i učinjeno.



Okrivljeni je na početku suđenja negirao izvršenje krivičnog dela za koje je optužen. Naveo je pred sudijom da ga je dva dana pre hapšenja angažovao čovek iz jednog sela u zapadnoj Srbiji, navodno vlasnik građevinske firme, da preveze njegove radnike od Vranja do Beograda radi nekog građevinskog posla. Objasnio je da je od ranije poznavao područje Vranja, jer je svojevremeno služio vojni rok u ovdašnjem garnizonu.

– O novčanoj naknadi se nismo odmah dogovorili, već je to ostavljeno za kasnije, kada te ljude prevezem. Došao sam u Vranje u toku noći, kombijem koji sam pozajmio od svog kuma. Stao sam na prvom stajalištu iznad benzinske pumpe na ulazu u grad, tu primio putnike. Žurno su ušli u kombi. Mislio sam da su to radnici, nisam obraćao posebnu pažnju. Bili su crne puti i govorili engleski. Nisam posumnjao da se ne radi o radnicima, jer znam da kod gazde koji me angažovao rade Rumuni, Bugari i drugi stranci – kazao je B.O. na suđenju.

DOGOVOR IZ KAFANE

On je dodao da je po prijemu putnika krenuo u smeru Beograda, ali ga je nakon desetak minuta zaustavila policija i privela zajedno sa ostalim putnicima.

– Tokom tog kratkog putovanja, nisam razgovarao sa tim ljudima. Čak se nisam ni čuo sa čovekom koji me angažovao za prevoz, računajući da je sve dogovoreno i da nema potrebe za dodatnim pojašnjenjima. Ne znam tačno za koliko je osoba registrovan kombi koji sam pozajmio od kuma – kazao je okrivljeni na glavnom pretresu odgovarajući na retoričko pitanje sutkinje, imajući u vidu da je u manjem kombiju prevozio 25 ljudi.

Kako bi proverio ovakve navode B.O, sud je tokom dokaznog postupka u svojstvu svedoka saslušao S.C. iz jednog mesta u Šumadiji. On je izjavio da poznaje okrivljenog od ranije, da su se često viđali u jednoj kafani, te da je početkom juna 2013. godine prisustvovao razgovoru okrivljenog i preduzimača koji ga je angažovao „za prevoz radnika sa Kosova“.

– Razumeo sam da je ovaj u prethodnom periodu ostao bez nekih građevinskih radnika koji su ga napustili, pa je hteo da angažuje druge radnike. Kasnije sam čuo da je B.O. uhapšen, a osobu koja ga je angažovala od tada više nisam viđao. Ne znam šta je eventualno i za koliko novac B.O. trebalo da učini – kazao je svedok S.C, ali sud njegov iskaz nije prihvatio, procenjujući da je dat s ciljem izbegavanja ili umanjenja krivične odgovornosti okrivljenog.

Dvojica migranata ispričala su na suđenju da je grupa u kojoj su se nalazili ilegalno ušla u Srbiju iz Republike Makedonije. Navodno su u susednoj državi, u pograničnom području, upoznali stranca iz Azije J.Z. kome je svako od njih dvadeset petoro za tranzit kroz Srbiju platio po 500 evra.

– Dali smo mu novac i on je bio sa nama dok nismo ilegalno prešli u Srbiju, pa se vratio u Makedoniju. Samo nam je pokazao kombi vozilo koje će nas prevesti dalje kroz Srbiju, a za čijim je volanom sedeo B.O. Nismo videli da li je on lično primio neki novac kako bi nas prevezao dalje. Svi smo ušli u vozilo i on nas je vozio do mesta gde nas je policija uhapsila – posvedočio je tokom glavnog sudskog pretresa jedan od uhapšenih migranata.

Sud se u dokaznom postupku najviše bavio time da li je okrivljeni B.O, u noći izvršenja krivičnog dela, mogao da primeti da su osobe koje su ušle u kombi na parkingu između sela Pavlovac i Davidovac strani državljani koji su ilegalno ušli na teritoriju Srbije. Na njegovu umešanost u celu stvar ukazalo je svedočenje samih migranata kome je sud „poklonio punu veru“, jer su oni ispričali da su za prevoz dali novac i da ih je, u sklopu organizovanog lanca, čekalo kombi vozilo u koje su ušli, a za čijim se volanom nalazio upravo B.O. Za sud je bio neprihvatljiv način na koji se okrivljeni branio, uz obrazloženje da bi bilo „nelogično da neko u vozilo prima njemu nepoznata lica u većem broju, osobe sa kojima ne može da uspostavi nikakav kontakt i da se sve to dešava pod okriljem noći“.

DOJAVA

U prilog ovoj tezi išlo je svedočenje petorice policajaca koji su navedene noći bili u patroli u okolini Vranja i zaustavili vozilo u kome su pronašli migrante.

– Dobili smo od dežurne službe dojavu za praćenje vozila kojim je trebalo da budu doveženi ilegalni migranti. Svi su zatečeni u vozilu kojim je upravljao B.O – policijska je verzija ovog događaja.

Sud je na kraju obrazloženja presude zaključio da je B.O. krivično delo počinio sa tzv. „direktnim umišljajem“ (bio svestan da čini krivično delo i hteo njegovo izvršenje). Od otežavajućih okolnosti, sud u radnjama i ličnom statusu okrivljenog nije našao nijednu. Nije mu čak uzeto za zlo što je ranije u više navrata osuđivan, imajući u vidu da je od tih presuda prošlo mnogo godina. Kao olakšavajuće okolnosti prilikom izricanja jednogodišnje kazne kućnog zatvora, sud je naveo činjenicu da je B.O. porodičan čovek, da ima maloletno dete, uzeo u obzir njegov socijalni i imovinski satus. Na ime sudskog paušala, morao je da plati 5.000 dinara. Ovakva presuda potvrđena je na višoj sudskoj instanci.

Presudama Prekršajnog suda u Vranju, svi migranti osuđeni su po Zakonu o zaštiti državne granice na novčane kazne i izrečena im je mera udaljenja sa teritorije Srbije. Kako nisu imali novac, novčane kazne zamenjene su zatvorskim.   

(inicijali u tekstu su promenjeni)

 

 

KAZNA ISPOD ZAKONSKOG MINIMUMA

U članu 350 Krivičnog zakonika, najpre u stavu 2 piše da onaj „ko u nameri da sebi ili drugom pribavi kakvu korist, omogućava drugom nedozvoljeni prelaz granice Srbije ili nedozvoljeni boravak ili tranzit kroz Srbiju, kazniće se zatvorom od jedne do osam godina.

U stavu 3, za čiju je povredu B.O. bio optužen, precizira se da „ako je delo iz stava 2 ovog člana učinjeno od strane grupe, zloupotrebom službenog položaja, ili na način kojim se ugrožava život ili zdravlje lica čiji se nedozvoljeni prelaz granice Srbije, boravak ili tranzit omogućava ili je krijumčaren veći broj lica, učinilac će se kazniti zatvorom od dve do dvanaest godina“.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar