Bosketov čovek od poverenja



 



Ipak, on je nekako ostao u velikoj medijskoj senci, neprimećen, mada je funkcija koju zauzima kao stvoren da bude odskočna medijska daska. Ne, Pejković izbegava medije, pa je tako odbio planirani intevjuu za „Vranjske“, ako se ne  računa onih nekoliko rečenica koje je poslao poštom, u odgovoru na pitanja koja su opširnija nego sami odgovori.

Bez obzira na to, ostaje za širu javnost zanimljivo pitanje – ko je Srećko Pejković?



VETERINARSKI TEHNIČAR

Rođen je krajem decembra  1970. Godine, u Surdulici gde trenutno i živi.

– Bio sam direktor društvenog preduzeća „Polet“ iz Surdulice“. Kasnije sam bio na funkciji zamenika predsednika opštine Surdulica, a nakon toga obavljao sam poslove direktora u svojoj firmi. Trenutno sam načelnik Pčinjskog upravnog okruga – kratak je Pejković u iznošenju svojih biografskih podataka.

No, oni koji znaju i hoće da pričaju kažu da je on iz Zagužanja, sela nadomaj Surdulice, te da u selu ima imanje koje se sastoji iz dve kuće, u dvorištu koje ima više od dva hektara! A kuće su, pričaju oni koji su videli, glavobolne, sve u nekim krivinama i dodacima. Ono, to i ne treba da čudi, jer je Pejkovićev otac dugogodišnji radnika na trulom kapitalističkom Zapadu, gde se zarađuje mnogo više novca nego ovde, u zemlji meda i mleka. Ta finansijska sigurnost u mnogome, je kažu, opredelila Pejkovićev životni put .

Osnovnu je završio u Surdulicu, a srednju školu u Leskovcu. Neki izvori kažu da je Srećko u tamošnjoj Poljoprivrednoj školi postao veterinarski tehničar, dok se drugi čude što je po takvu diplomu morao da ide tako daleko, kad je mogao da je stekne i tu, u Belom Polju. No, to izgleda nije jedina nepoznanica u njegovom daljem školovanju.

Bilo kako bilo, široj javnosti Srećko je postao poznat kad je postao direktor auto škole, još u vreme slobizma. Školu je, pretpostavlja se očevim kapitalom, papreno platio krajem devedesetih, kad „privatizacije nisu išle za žutu banku, nego se za vrednost plaćalo po nekoliko stotina hiljada maraka“. Zanimljivo, poznavaoci tvrde da mu je jedini protivkandidat za kupovinu te firme bio NOVICA TONČEV, sadanji poslanik, a tada tek lokalni gazda poznat samo u malim lokalnim krugovima.

– Solidna je to firmica, najveća auto škola u Surdulici, ima i obuku za kamione i autobuse, obnovljen vozni park, nikada nije imala probleme u poslovanju, niti su ljudi tamo otpuštani – kaže jedan od poznavalaca situacije.

Auto škola je ustvari prva zgrada iznad „Knaufa“, jednospratnica, ali podugačka, kažu ne manja od 500 kvadrata.  

I tako je to išlo dok Pejković nije pronašao političku ljubav svog života, Srpsku radikalnu stranku i i Vojislava Šešelja. Kao pripadnik radikala Srećko je okušao i vlast, i taj opojni ukus drži ga do danas. On je bio zamenik (neki kažu i pomoćnik) predsednika Opštine Surdulica STANISLAVA MOMČILOVIĆA u periodu od 2004. do 2008. godine, baš nekako u vreme dok je predsednik tamošnje Skupštine bio današnji bog i batina južne Srbije, DRAGAN BOSKE STEVANOVIĆ. Tu su se putevi ova dva čoveka ukrstila da se, čini se, više nikad ne razdvoje.

I posle svega, načelnik Okruga. Jedna politička, ali i protokolarna funkcija, za pred penziju. Otkud Pejković tu?

–  Na mesto načelnika izabran sam na predlog ministra za državnu upravu i lokalnu samoupravu. Za mene je ovo novi poduhvat i odlično sam se snašao i spreman sam za veće poduhvate. Sprovodim politiku Vlade i nemam svoje posebne ciljeve. Imam odličnu saradnju i sa opštinama i sa Vladom – kaže Pejković rafalno kratko i jasno.

FINANSIJER SNS

E, sad, priča se, a pomalo se i zna, da ga je tu gde se nalazi doveo Dragan Stevanović Bosanac, uostalom kao i sve druge na svakom drugom mestu o kome je odlučivao SNS. Boske ovde vedri i oblači, to nije nikakva tajna, ali Pejković je za sve bio baš iznenađenje, budući da je i među naprednjacima manje više anonimna pojava. No, neki sumnjaju da je Srećko finansijer SNS-a, da je izdašno pomagao u izbornoj kampanji, i to širom okruga, i da je načelničko mesto najmanje čemu je mogao da se nada. Čovek to uostalom i sam potvrđuje, izjavom da je spreman i za veće poduhvate. A, koliko je on to pomogao stranku, i dok je bila radikalna i sada, kada je evropska, najbolje svedoči činjenica da je njegova rođena sestra Slađana sada direktor Poreske uprave u Vranju. Dakle, bliskost sa Bosketom porodici Pejković donosi samo zrele plodove. Ali, kako je do te bliskosti došlo?

– Privatan odnos sa Draganom je moja lična stvar – kaže Pejković.

I na pitanja o svom imovnom stanju on slično odgovara, a da je spreman i na ozbiljnije finansijske operacije na korist stranke uopšte se ne dovodi u sumnju.

– Jesam bogat čovek, i tu sam da dam svoj doprinos – naglašava Pejković.  

Isto se odnosi i na budućnost – šta se i kako može očekivati od Pejkovića dalje?

– Videćemo – proročki je rapoložen Srećko.

I sad, eto belaja. Znamo li više o Pejkoviću nego što smo to znali na početku? Ima tu, naravno, još mnogo priča, kao što je ona o kupovini kamiona – autosmećara za potrebe lokalnog komunalnog preduzeća. Svi znaju da je tu bilo neke mućke, ali, niko ni za živu glavu ne može da se seti o čemu je reč. I svi se sećaju da je glavnu ulogu u toj aferi imao baš Pejković, ali niko ne može da se seti kakvu…

Bilo kako bilo, Vranje priča da je Pejković čovek od najvećeg Bosketovog poverenja, čak nekakav njegov poverenik za vranjski odbor. Da, Boske deli odobrenja i daje zaduženja, ali, on je u Beogradu, a Pejković je ovde, i priča se kontroliše šta se od onoga što Boske traži i odobrava ovde zaista i radi. Nije bilo moguće doći do potvrda ove informacije, ali, priča se, u njoj nema mnogo istine.

– Ma jok, Srećko je dobar čovek, ali, nekako, ne meša se mnogo u svoj, a kamoli u naš posao. Jednostavno, takav je, sedi miran i ne talasa – kaže jedan od sagovornika „Vranjskih“ iz SNS-a.

EKONOMSKI MENADžER

Opet mnogi zameraju Pejkoviću i na diplomi koju ima. Mada je među naprednjacima popularno nabavljanje diploma brzinom svetlosti, zbog nečega se posebno apostrofira baš Pejkovićeva diploma. Ovaj veterinarski tehničar promptno je postao ekonomski menadžer, e sad, da li u Blacu ili u Vranju, niko ne zna. A da svi sumnjaju u njegovu diplomu, to uopšte nije sporno.

Na kraju, ostaje da se zabeleži da je Pejković jedan u nizu načelnika okruga koji nit’ smrde nit’ mirišu, a da je njegova glavna značajka da radi kako je naumio, ali da nikakva javnost tu ne dolazi u obzir. Očuvanje senkovitosti bitna je pretpostavka daljeg napredovanj Srećnog Srećka, u šta uopšte ne treba sumnjati, već tu mogućnost treba primiti kao izvesnost. Pejković je načelnik Okruga samo trenutno i tek protokolarno, sa željom i namerom da ide dalje, mnogo dalje, sve dokle ga Bosketove nnoge nose. A Boske, videlo se to u stvarnosti, baš ume da potrči.

 

HAN – GRAD NAČELNIKA

Porodični život Srećka Pejkovića takođe je obavijen tajnom. Bogtaški dvorac koji ima u Zagužanju postao je premali za njega, pa je, priča se, kupio stan u Hanu, gde sada obitava.  

Pejković već treći načelnik koji živi tamo, posle Tome Ljotića i Tihomira Dimitrijevića.  

 

BEZ AUTOMOBILA I UŠTEDJEVINE

Zanimljivo, iako sam Pejković za sebe tvrdi da je bogat čovek, njegov funkcionerski karton govori nešto sasvim drugačije. Po onome što je u julu prijavio Agenciji za borbu protiv korupcije, Srećni Srećko radi za platu od 57.924 dinara mesečno, poseduje poslovni prostor od 200 kvadrata koji je zadobio kupovinom, baš kao i jedan hektar i 35 ari građevinskog zemljišta.

Sudeći po prijavi, Srećko nema ni automobil niti pak ušteđevinu u banci. Sad, ili Pejković poseduje imovinu koja ili nije njegova, ili pak ima sasvim drugačiju predstavu o bogatstvu od one koju ima prosečan građanin.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar