Dobro da ga vukovi nisu nanjušili



PROMRZAO I GLADAN
Osmogodišnji dečak Vukašin Anđelković iz sela Koćura kod Vranja, koji se u subotu 8. oktobra izgubio i skoro čitavu noć proveo u šumi, u stabilnom je stanju, potvrdili su otac Dragan i doktorka koja je upoznata s njegovim slučajem.
Te večeri Vukašin je krenuo u potragu za ocem, zalutao je, a nakon gotovo 24 časa u obližnjem selu Novi Glog pronašli su ga meštani Trebešinja koji su tamo bili da dovezu drva iz planine. Čitavu noć između 8. i 9. oktobra dečak je proveo u šumi, promrzao i gladan. Ovi dobri ljudi su ga zbrinuli i ugrejali, a onda ga predali Policijskoj upravi Vranje koja ga je dovezla u vranjski Zdravstveni centar.
-Vukašin je u Niš prebačen jer nije sarađivao sa našim psihijatrom i psihologom, kako bi se utvrdilo zašto je sam otišao u šumu te večeri. Najvažnije je da je dečak sada dobro, ovde je kod nas, a za sve dodatne informacije možete se obratiti Centru za socijalni rad – kaže Ljiljana Stamenković, doktorka na Dečjem odeljenju vranjske Bolnice,
Sa odeljenja za dečju i adolescentnu psihijatriju Kliničkog centra u Nišu poručili su nam da samo roditelji imaju pristup informacijama o pacijentima.
Novinari Vranjskih su najpre u utorak 11. oktobra pokušali da odu u Koćuru, međutim obilne kiše koje su tih dana padale onemogućile su nas u toj nameri.
Ipak, dan kasnije smo, uz logističku podršku komandanta 4. brigade Kopnene vojske, generala Zorana Lubure, koji nam je dao vozilo i vozača, krenuli put sela u kome se nalazi porodični dom Anđelkovića.
Tog prepodneva u petak nas je i vreme poslužilo. Vozili smo se dvadesetak kilometara i zastali u blizini osnovne škole u selu Barelić. Od komšija saznajemo da Draganova deca pohađaju ovu školu, pa pokušavamo da od nastavnika dobijemo dozvolu da nam jedno od njih pokaže put do porodične kuće u Koćuri. Treba preći još pet do šest kilometara po veoma nepristupačnom putu, a neophodan nam je vodič.
Na našu molbu jedan za drugim svi su okrenuli glavu i uputili se nekim svojim poslom. Vukašinov učitelj nije želeo da govori o svom đaku.
– Ide se uskim putem koji preseca šumu. Danima pada kiša, teško se stiže – odvraćali su nas meštani.
Ipak, dobili smo broj telefona Vukašinovog oca Dragana.
Dragan nas obaveštava da je krenuo put Niša da Vukašina odvede na lekarski pregled, te da nije siguran kad će se vratiti.
Sa ljudima pričamo o Anđelkovićima. Kažu nam kažu da se i ranije dešavalo da dečak ode iz kuće, ali da do sad nije desilo da ga nema celu noć. Vukašina opisuju kao živahno i radoznalo dete. Ne iznenađuju ih njegovi odlasci iz kuće. Ovog puta je imao sreću da ga nađu u šumi.
Ipak krećemo do Koćure, ali se vraćamo. Put je težak čak i za vojni terenac, a ne znamo ni kuda tačno idemo. Stiče se utisak da ne prolazi mnogo ljudi ovim putem.
Vraćamo se do prodavnice i škole u Bareliću koji je centar sveta za sva četiri domaćinstva u Koćuri. Ljudi sa kojima pričamo objašnjavaju je situacija u kojoj su Anđelkovići teška, da se Dragan razveo od svoje prve žene sa kojom ima sedmoro dece, a da je sada u braku sa drugom koja mu je rodila još jedno. Sva ta deca žive u Koćuri. Primaju socijalnu pomoć od 16.000, ali je to ipak malo za za desetočlanu porodicu.
Pričaju dalje das u deca više gladna nego sita id a se maćeha ne odnosi baš najbolje prema Draganovoj deci
– Često im ne da odeću da se obuku, pa su prinuđena da u školu idu u iscepanim pantalonama – razočareno konstatuju meštani Koćure.
Dragan Petković, iz Centra za socijalni rad koji vodi slučaj ove porodice, kaže da je sa kolegama posetio Anđelkoviće i pre i posle Vukašinovog nestanka.
– To nije zdrava sredina za razvoj dece, naročito ako porodica broji toliko članova Anđelkovići su siromašno domaćinstvo. Korisnici su novčane pomoći Centra za socijalni rad, a i humanitarnim akcijama dobijaju određena sredstva. – kaže Petković.
SESTRA IZ ŠVAJCARSKE
Petković poručuje da će se raditi na rešavanju problema porodice i da će prvi rezultati biti vidljivi za petnaestak dana.
-To je veoma nepristupačan predeo, jer da biste došli do Koćure treba da imate lovačku pušku – slikovit je Petković.
Draganova sestra iz Švajcarske mu je kupila kuću u Bareliću koja ima struju, vodu i kanalizaciju. Za pet do šest dana će moći da se useli sa decom, te će im život biti donekle olakšan.
Porodici pomaže Centar za socijalni rad koji izdvaja 16.000 mesečno za njihove potrebe. Dragan deo prihoda obezbeđuje radeći sa drvima i slične sezonske poslove. Njegova supruga je nezaposlena.
Sa odeljenja za dečju i adolescentnu psihijatriju Kliničkog centra u Nišu poručili su nam da samo roditelji imaju pristup informacijama o pacijentima.



ZAHVALNOST 4. BRIGADI KV
Posebnu zahvalnost dugujemo komandantu 4. brigade Kopnene vojske, brigadnom generalu Zoranu Luburi, koji je obezbedio vozilo i vozača koji nas je transportovao do našeg odredišta i nakon obavljenog posla vratio u Vranje.

DRAGAN ANDjELKOVIĆ, VUKAŠINOV OTAC



-U Nišu smo, na Odeljenju za dečju i adolescentnu psihijatriju Kliničkog centra, proveli dva dana, a sam pregled trajao je otprilike pola sata. Vukašin se sada mnogo bolje oseća. Moje dete je normalno u svakom pogledu, samo se stidi i neće da priča sa svakim. Upravo sam sa njim, čekamo da nas prime na Odeljenju za neurologiju, imamo zakazan pregled ovde u Vranju. Prošle nedelje su mu snimili glavu da utvrde da li postoji neko oštećenje. Hvala Bogu, sve je u redu. Vukašin je počeo da ide u školu. Dakle, normalno funkcioniše.
Porodici pomaže Centar za socijalni rad koji izdvaja 16.000 mesečno za njihove potrebe. Dragan dodaje i da deo prihoda dobija radeći poslove sa drvima i slične sezonske poslove. Njegova supruga Jelena je nezaposlena.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar