Fotomontaža života



METAR SA METAR
One kažu da u Prihvatilište „odvode pse, gde ih ubijaju, ali oni to, naravno, neće da priznaju“:
-Posećujemo azil redovno, nehumani su uslovi. Imaju 25 bokseva za pse, dimenzije metar puta metar, a kažu da imaju kapacitet za 70 pasa. Kučići ne izlaze iz kaveza, spavaju u svom izmetu. Kada su primili psa sa slomljenom šapom, tri dana smo išle tamo a oni mu nisu pružili pomoć. Na naše pitanje kada će mu pomoći, dobile smo odgovor: ‘Pa, sad ćemo’ – ogorčene su žene iz Udruženja.
Dodaju da u Davidovcu nema veterinara, postoji samo tehničar. iako sterilizaciju po Zakonu o veterinarstvu obavljaju veterinari. Takođe, vrše se operativni zahvati na životinjama od strane lica koja nisu stručna, smatraju u Udruženju, što po osnovu Zakona predstavlja krivično delo. Iz ove organizacije poručuju da ako „iza dana u dan neko posećuje azil, primetiće da nema veterinara i da posle dva popodne tamo nema nikog“.
Članice Udruženja „Borba za život“ poručuju da šinteri nemaju čitače, „hvataju iste pse, a na kraju, od posledica operacija, pas ugine“. Ako se u Davidovcu, smatraju, vode onim „uhvati steriliši-pusti, pas bi kod nijh trebalo da provede najviše sedam dana. Imaju kučiće koji su tamo i po mesec dana“.
-Tehničar je kastrirao psa koji je ležao u lokvi krvi, nema veterinara, otišle smo u Vranje po
Na „jutjubu“ se mogu naći video-zapisi iz Prihvatilišta u Davidovcu, a koji svedoče o uslovima koji tamo vladaju. Na jednom od njih (pod nazivom: „Azil Davidovac, Vranje, 04.07.2016.“) može se videti da je pas uginuo i da nepomično leži u jednom od bokseva. Na opasku žene koja je snimala da je uginulo kuče u kavezu, čuje se muški glas koji kaže da je pas bio „bolestan“.
Nenad Janjić, šefa Veterinarske stanice u okviru koje se nalazi Prihvatilište u Davidovcu, prošle subote nije bio raspoložen za razgovor, te nam je kratko poručio da „su psi sterilisani i da svratimo od ponedeljka da ih fotografišemo, da postoje veterinari koji brinu o psima, kao i da se hrane tri puta dnevno“. Rekao je, takođe, i da „se nije desio slučaj uginulog psa“. Nakon toga je prekinuta veza i naši novi pokušaji da uspostavimo kontakt bili su uzaludni.
Dejan Tričković, jedan od vlasnika Veterinarske, kaže da od izbora na mesto predsednika Skupštine grada nema nadležnosti u Veterinarskoj stanici“.
Dušan Veličković, direktor Veterinarske stanice u Vranju demantuje sve navode Udruženja “Borba za život”:
– Psi se čuvaju u Prihvatilištu pet ili deset dana, maksimalno 14-15. O njima brinu dva veterinara, tri tehničara i jedan pomoćni radnik. Zoohigijenska služba i „Komrad“ mrežama hvataju pse. Netačne su informacije da posle dva sati popodne u Prihvatilištu nema nikog, mi smo korektni. Nemam komentar. Psi se hrane dva do tri puta dnevno, radnici poseduju ugovore o radu, čisti se prostor, dezinfikuje od buba i krpelja– kaže Veličković, uz napomenu da veterinari imaju položene državne ispite i da poseduju licence za bavljenje ovim poslom.
MOŽE DA SE SLIKA
Na pitanje da nekim posetiocima nije dozvoljeno fotografisanje pasa, odgovara:
-Može da se slika. Problem je što oni zloupotrebljavaju, fotomontaže prave – završava Veličković, uz konstataciju da „u Prihvatilištu nikad nije uginulo kuče“.
Momir Stoiljković, v.d. direktora JKP „Komrad“, nije mogao da nam da bliže informacije o ovoj temi:
-Mi iz „Komrada“ hvatamo pse i vodimo ih u Davidovac, to je u našem opisu posla. Šta se posle sa njima dešava, moraćete da vidite sa ljudima iz Veterinarske stanice. Tačno je da nemamo čitače, treba da ih kupimo kako bi se psi čipovali. Hvatamo ih mrežama, a sada može da se diskutuje da li je to humano ili ne – kaže Stoiljković.



DUŠAN VELIČKOVIĆ, VETERINARSKA STANICA
IMAMO SVE DOZVOLE

Iz Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine, tačnije Veterinarske inspekcije, pod brojem 275-323-412/2016-05, 21. aprila poslat je izveštaj Udruženju za zaštitu životinja „Koalicija za život“ u kome se navodi da „Prihvatilište za napuštene pse i mačke koje posluje pri Veterinarskoj stanici u Vranju ‘Vranje’ DOO ne poseduje Rešenje o upisu u Registar prihvatilišta“. Sa druge strane Dušan Veličković kaže da imaju rešenje da Prihvatilište ispunjava veterinarsko-sanitarne uslove za nesmetano funkcionisanje. U izveštaju stoji i da je prilikom službene kontrole RVI (Republička veterinarska inspekcija), obavljene 13. aprila tekuće godine, direktor Prihvatilišta „dao na uvid zahtev za registraciju i kopije uplatnica“.
Na konstataciju da u Izveštaju Veterinarske inspekcije piše da „Grad Vranje nema izrađen Program kontrole i smanjenja populacije napuštenih pasa i mačaka“, Veličković odgovara da „se radi u najveće:
– Za nekoliko dana očekujem da se Program izradi.

– Grad doneo sve propise i mere – Marina Djorđević, član Gradskog veća za ekologiju i zaštitu životne sredine, dala je svoje mišljenje o ovom problemu, ali sa ekološkog stanovišta:
-Psi lutalice su stara gradska priča. Naravno i ekološka. Gradom lunjaju psi, obačeni od svih. Koliki ih je broj, teko je reći jer ih niko nije prebrojao. Mnogo ih je: što izbačenih iz stanova, što pronađenih na ilici, u parku… – kaže Djorđevićeva i dodaje da psi u čoveku traže prijatelja, ali „nepogrešivim instinktom prepoznaju neprijatelja pa se dešavaju i ujedi“.



Veli da je reč o ozbiljnom gradskom problemu, za čije je rešavanje Grad doneo sve potrebne propise i mere koje se korak po korak realizuju. Smatra da je najpreča realizacija, posle dogovora svih relevantnih faktora, kao i primereno i propisno prihvatilište za pse lutalice koje će činiti dobro i Gradu Vranju i građanima.
Gradska vlast ozbiljno radi na tome, upravo zbog ozbiljnosti problema koji se više ne sme zanemarivati i njegovo rešavanje odlagati – kaže Djorđević.
predlog za antrfile 3 – Šta kaže zakon
U članu 20 Zakona o dobrobiti životinja (maj 2009) navodi se sledeće:
-Vlasnik, odnosno držalac životinje dužan je da obezbedi:
1. odgovarajući i siguran smeštaj životinje, kao i mikroklimatske uslove, higijenu, dovoljno prostora, slobodu kretanja, hranu i vodu koja odgovara vrsti, rasi, polu, starosti i fizičkim, biološkim, proizvednim potrebama i potrebama u ponašanju životinje;
2. zaštitu životinje od štetnog uticaja vremenskih prilika, kao i prirodnih neprijatelja;
3. odvojeno držanje životinja koje uznemiravaju jedna drugu ili predstavljaju opasnost za druge životinje i ljude;
4. odvojeno držanje bolesnih, povređenih i iznemoglih životinja;
5. da o životinjama brine potreban broj obučenih lica.
Vlasnik, odnosno držalac životinje dužan je da spreči nastanak tehnopatija.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar