GRADIMIR



Prema nepouzdanim i neproverljivim podacima, Gradimir je Jovanović preživeo Hirošimu, Nagasaki, Pljačkovicu i još nekoliko nuklearnih ratova između. Metaforično, ovaj umirovljenik nekoliko državnih firmi prosto je neuništiv, nešto kao Brka- Bata Stojković, u Ko to tamo peva. Pregurao je Druga Titu, Slobu, priča se da njegovoj sreći nije bilo kraja kad su streljali premijera Djinđića, pretekao je i Tadića i Koštunicu, pa ne treba sumnjati da će u budućnosti, u nekom od mnoštva svojih agregatnih stanja, biti prisutan makar kao funkcioner skupštine stanara i posle Vučića.
Da je Gradimir nenadjebiv uveravaju se, evo, ovih dana i naprednjaci koji su ga, onako đuture, pazarili sa sve njegovim PUPS-om. Jovanović je onomad postao dopredsednikom lokalne skupštine, a odbornik Miloš Simić na konstitutivnoj sednici primetio je kako je Jovanović bio svuda, i svuda je dobro prošao, i nema gde nije uzeo otpremninu. I sada, pri prenziji od 50.000 dinara, želi i skupštinsku platu od 100.000 dinara. To je taj čovek – rekao je Miloš Simić.
Međutim, ovde nam je od Jovanoviće zamašne sinekure nekako zanimljivija njegova ideološka matrica, ako se uopšte o ideologiji može i govoriti u kontekstu ove penzionerske majke, pobočnog rođaka dinastije Krkobabić.
Rigidniji nacional-socijalista od svog gurua Slobe, ksenofob i homofob, marksista ali ne revolucionarne provenijencije, već onaj kabinetsko-kancelarijski, Gradimir se poput prsta u onoj stvari lepo uklopio i u postojeće vrednosne sisteme iako često, suznih očiju, voli da prolamentira nad vremenima prošlim u kojima je sve bilo naše, svako uzimao prema potrebi a on uvek bio tu da pomogne, ukaže, posavetuje, dupeta sigurno uglavljenog među rukohvate nekakve fotelje ili makar stolice.
Ovom novinaru po vokaciji nekako je promakla jedna, po njegovom sudu, nebitna vest, takoreći vistica: da je u jesen 1989. srušena jedna građevina koja delila Berlin. Njegova duša svakako je ostala na istočnoj strani, a tu je i danas. Posledično tome funkcioniše i njegov politički habitus. Fabrike treba oteti od zlih kapitalista i vratiti ih na upravljanje radničkoj klasi, setite se samo kako se nekada lepo živelo kad su Jumko i Simpo, jel’ te, bili pod kontrolom samoupravljača a on, Gradimir, uvek bio tu, blizu vlasti. Verovatno nesvestan toga, dao je i značajan dobrinos astronomiji. Naime, svedoci smo kako naučnici upozoravaju da svaka godina traje nekoliko sekundi duže, a Jovanović je taj globalni astronomski problem rešio tako što je prosto izbrisao jedan dan koji kao da se nikad nije dogodio. Dok je bio glodur Slobodne reči, tog svetionika i žurnalističke moralne vertikale, te 2000. godine oktobar je imao 30 umesto 31 dana: 3, 4, 6. oktobar. Kao što vidimo, njemu Peti oktobar nije ni svanuo, pre bi se reklo da mu se tad smrknulo. Iako se sada malo ko i seća tog datuma, ostaće upamćeno da ga u Gradetovim novinama, u Gebelsovskom maniru, prosto nije ni bilo. No, ko sad pa da mari za to. Ovaj komitetlija i dalje je u sedlu.



Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar