Kad podvarak zamiriše kroz prozor



Ninoslava Dragutinović

Nisam nikad bila fascinirana Beograđanima, njihovim načinom života. Moja porodica živi kao u Vranju.



– Nemam radno vreme. Prilagođavam se ljudima. Sve ide na zakazivanje i onda unapred znam šta radim. Volim posao sa pacijentima, nije mi to teško. Mlađu ćerku uklapam. U Višoj školi nemam puno radno vreme, konsultacije obavljam mejlom. Trudim se da posao završim do 15 časova, jer i kući imam obaveze, mi smo vranjska porodica – počinje Vranjanka Ninoslava Dragutinović, lekar specijalista za uho, grlo i nos.
Ona jedina na Balkanu ima akreditovanu metodu za lečenje zujanja u ušima, koju je sama smislila, vlasnica je privatne klinike “Dr Dragutinović” i profesor na Višoj medicinskoj školi “Milutin Milanković” u Beogradu.
I pored brojnih obaveza vedra je i nasmejana, organizuje se uz prvu jutarnju kafu prelistavajući podsetnik sa zakazanim pregledima i nastavnim obavezama, na osnovu kojih pravi dnevnu maršutu. 
U BEOGRAD IZ LjUBAVI
Ninoslava je u Beograd došla 2001. godine, nakon što se po drugi put udala. Kako kaže, nikada je nije privlačio Beograd, već je došla jer se zaljubila u svog sadašnjeg supruga, koji je tu radio. 
Dragutinović priča da se prilagodila Beogradu, ne smeta joj brzi ritam grada, jer je temperamentan kao i ona sama, ali se i dalje ne odriče Vranja. 
– Nisam nikad bila fascinirana Beograđanima, njihovim načinom života. Ništa im ne zameram, ali u mojoj kući je drugačije. Ne zavidim im ni malo. Iz mog stana miriše podvarak kroz prozor. Volim i da umesim pogaču i kiflice i da mi gosti dođu na večeru, volim da mi ljudi dolaze u kuću – kaže Dragutinović.
Iako voli da sledi vranjski red, da počisti, napravi ručak i posveti se porodici, Ninoslava se ipak prilagođava vremenu u kome živi i trudi se da ne bude strog roditelj. Kroz smeh se seća kako se u njeno vreme izlazilo najkasnije do 22.00 i dodaje da joj je nezamislivo da tako vaspitava svoju decu. 
– Sa decom mnogo pričam. Mislim da imamo poverenje i dobar odnos. Sa starijom ćerkom razgovaram o njenom poslu, pomognem joj sve što mogu. Uvek su mi deca bila ta koja me čine srećnom i kad sam imala probleme. Ona su mi najvažnija i davala su mi uvek energiju – priznaje.
U šali kaže da je noć njeno doba i da je oduvek bila “noćna ptica”, da joj je tad bilo lakše da uči ili smišlja projekte. Dodaje da kad god da legne nije problem da ujutru rano ustane.
– Petkom uveče, ma koliko da  sam umorna, organizujem se sa drugaricama, odemo u neku kafanicu, gde je lep ambijent, gde je atmosfera opuštena, ne volim kad je atmosfera uštogljena – kaže Dragutinović.
Ninoslava Dragutinović završila je Medicinski fakultet u Nišu 1987. godine, a nakon toga se vratila u Vranje gde je radila na Dečjem odeljenju u Bolnici. Nakon toga je završila specijalizaciju iz otorinolaringologije, a zatim i supspecijalizaciju iz oblasti audiologije.
– Obično je ORL na fakultetu mali predmet i ne zahteva se mnogo od studenata. Ja sam dugo radila sa decom, ja ih volim, ali mi je posao bio monoton. Volela sam i operativu i dijagnostiku. Nisam bila ispunjena u potpunosti sedenjem za stolom. Doktor Koce (Konstantin Popović; p.a) me podržavao, jer video je u meni ambiciju i da volim da radim – priča Dragutinović.
Svoju kliniku otvorila je 2005. godine jer u Beogradu nije bilo posla. Nlinika se najpre nalazila u Zemunu, a zatim je prebačena na Zvezdaru. Kako kaže, posao privatnika je pomalo neizvesan. 
– U našm poslu je specifično s obzirom na krizu u državi. Malo ljudi ima novca da plati uslugu i dolaze nam teži slučajevi koji su probali “sve živo”. Treba biti požrtvovan i imati znanje. Možeš da se reklamiraš koliko god hoćeš, ali najbolja reklama je od pacijnta do pacijenta. To se gradi vremenom – kaže Dragutinović.
Sa kolegama u državnoj službi ima sasvim korktan odnos, uvek jedni drugima izlaze u susret, ali se tamo ne bi vratila, pre svega zbog toga što kao privatnik ima više vremena za svoje pacijente.
– Dok sam radiala u državnoj službi ponedeljak je bio moj dan za ambulantu. Imala sam i po 100 pregleda, a tad je nemoguće da lekar sa istom koncentracijom odradi. U privatnoj praksi možete da vidite nešto što bi kad radite u državnoj službi možda i prevideli, ne zbog neznanja, već zbog vremenskih ograničenja, brzine rada, velikog broja pacijenata. Ne bih se vraćala u državnu službu – kaže Dragutinović.
O prdlogu da zdravstvene knjižice važe i kod privatnog lekara, Ninoslava misli da bi to bilo korisno za pacijente jer bi na vreme mogli da dobiju pomoć i da izaberu lekara, ali da ne veruje da bi se to odrazio na prihode privatnih klinika, jer bi verovatno Republički fond za zdravstveno osiguranje postavljao cene.
Na Višoj školi predaje od 2006. godine, a taj posao voli jer je okružena mladim ljudima.  
– Nisam profesor koji dokazuje autoritet. Cilj mi je da studente naučim, da ih posavetujem. Veliki broj studenata, pa i bivših studenata, me zove za savete, neki su ih i poslušali i sami rade, uspešni su.



Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar