Niko nas ne dira, ali niko i ne pomaže



Tog jutra na Autobuskoj stanici u Bujanovcu slika je bila pomalo nestvarna. Niko od državnih organa da barem konstatuje da su oni tu, da im nešto ponudi. Nigde vode, nigde policije! Čak i bujanovački taksisti skoro da ne obraćaju pažnju na ove ljude



 



Saif (28) sa suprugom (24) i dvogodišnjim sinom, krenuo je iz Avganistana 10. maja. Posle prevaljenih nekoliko hiljada kilometara kroz Iran, Tursku, Grčku i Makedoniju, u zoru 13. juna, posle 32 dana potucanja od nemila do nedraga,  stigao je u Srbiju, u Bujanovac. Kolona u kojoj je bio sa još 60 izbeglica, tu negde oko Miratovca, u ponoć je prešla granicu Srbije i Makedonije. Bujanovac im je tranitna stanica do Beograda, i dalje ka Zapadnoj Evropi! Tog sunčanog jutra, oko šest časova, u Bujanovac su stigli preko sela Nesalce, Oslare i Levosoje.

SIGURNA KUĆA

 On i supruga sede na klupi. Bezbrižni dečak juri okolo, šutira plastične flaše i sve češće baca pogled na meštanina koji se sladi grickalicama i flašicom narandžastog soka. Kada je dečak dobio to isto i seo na klupu pored oca i majke, Saif  je, u znak zahvalnosti, uz smešak klimnuo glavom. Što uz pomoć slabog engleskog, što prstiju i mimike, a najviše zahvaljujući Guglovom prevodiocu, upoznasmo se i promenismo nekoliko informacija, uz njegovu opasku da sklonimo foto-aparat.

Kompletan tekst možete pročitati pretplatom na elektronsko izdanje „Vranjskih“ preko www.novinarnica.net

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar