Kako nezvanično saznajemo, sud, u čijim je rukama sudbina Fabrika hleba i mleka u Vranju, traga za dokazima da je ona kupljena parama od droge, ili kako se to kaže „opranim novcem“. U redu, neka svako radi ono što mu je posao. Ali, postavlja se ključno pitanje čiji je interes da za to vreme ne radi jedna uspešna fabrika sa120 radnika
Kada jednoga dana budemo u Evropskoj uniji, u nekom udžbeniku ekonomije mora biti zapisano ovo ili nešto slično ovome: „Bila jednom jedna mnogo uspešna fabrika. Proizvodila je najbolji hleb, najbolje mleko i najbolji sir i kačkavalj u okolini. Fabrika je imala 120 radnika, koji su bili pravi majstori svoga posla. Zato su godinama primali dobre i redovne plate. Ne lezi vraže, jednoga dana, ni kriva ni dužna, iz privatnih, Fabrika dospela u ruke države. Posle samo godinu dana, novi gospodar je pokazao da mu nije stalo ni do proizvodnje ni do radnika, pa je na kapiji osvanuo katanac, a radnici su dobili otkaze“.
Bez i malo ironije, vranjska Fabrika hleba i mleka (FHM) jedan je od očitih primera na kojima je ova vlast pokazala sve svoje umeće, svoje (ne)znanje i (ne)posvećenost sopstvenim građanima. To je ujedno knjiški primer u kome država Srbija svojim građanima pokazuje da nije loš, već katastrofalno loš poslodavac, ili primer da beogradskoj administraciji apsolutno nije stalo za „tamo neko Vranje“ i 120 radnih mesta.
Kompletan tekst možete pročitati pretplatom na elektronsko izdanje „Vranjskih“ preko www.novinarnica.net
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.