Javni interes je čudna sorta



Pokušavajući da ga ostvarite, steći ćete veliki broj neprijatelja. Kao i kod svakog velikog poduhvata, važno je da ne odustajete, da uprkos svim nedaćama i nelagodama, pred očima imate samo jedan cilj: „Najveće dostignuće  je da budete ono što jeste u svetu koji uporno pokušava da od vas napravi ono što niste“



 



Novi radni dan, novi projekti, nebrojeni sastanci… Zvonjava telefona prekida uobičajenu rutinu. Grmi Internacionala, a sa suprotne strane slušalice glas novinara Vranjskih. Ne krijem iznenađenje pozivom da iznesem svoje mišljenje u okviru ovog članka, ne toliko zbog funkcije koju obavljam, već više zbog svojih godina. Navršenih 29. Ej, većina čitalaca će pomisliti da moje godine nisu dovoljna kvalifikacija da pričam o vremenu u kojem postojimo; da moje godine nisu mera kojom se može izmeriti iskustvo koje odiše dahom nekih lepših vremena. Na kraju krajeva, to i jeste pristup sa kojim sam se od kako znam za sebe suočavao, a koji posebnu težinu ima od trenutka mog imenovanja na mesto direktora TOV. Pa ipak, kao i nebrojeno puta do sada, prihvatam izazov, samo sa jednim ciljem: da ukažem na probleme mladih ljudi u svetu koji kao da je zaboravio da je mladost nosila borbu na čijim je krilima nastao svet kakav danas postoji.

***

Nemojte misliti da pripadnost staroj vranjskoj porodici nije teret samo po sebi. Tu su ambicije, tu su očekivanja, tu su i klišei tako svojstveni ovom podneblju. Tako je i krenulo moje putešestvije. Početak ovog milenijuma predstavlja veliku prekretnicu u razvoju moje ličnosti. Sve što sam, kao petnaestogodišnjak, do tog trenutka znao, i ono čemu sam težio, iz korena je promenjeno saznanjem da se za svaki trenutak života treba boriti svim svojim silama i umećem. Tim pre je moja odluka da u Beogradu upišem pravni fakultet, iznenadila porodicu koja je lekarsku praksu smatrala najvišom od svih vrlina učenog sveta. Istina, u početku sam i ja bio iznenađen svojom odlukom, ali je nevericu brzo zamenila znatiželja, a nakon nje i zvanje svršenog studenta prava. Put se nastavlja preko policijske akademije, na kojoj stičem naslov master-kriminaliste, sa ciljem napredovanja u poslu koji me je od tih prvih godina novog milenijuma najviše fascinirao. Kad ono…

Kompletan tekst možete pročitati pretplatom na elektronsko izdanje „Vranjskih“ preko www.novinarnica.net

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar