Čekajući na peronu Tranzicija



Ne dopada mi se koncept tzv. ličnog kataloškog karaktera

U kratkim predasima između ratnih životnih dejstava, Vranjanka potajno priželjkuje nekog princa na belom konju, pa da otpočne savremenu bajku. Međutim, on se u međuvremenu pretvorio u žapca Kraljevstva Asambairskog, Sobinskog, Balinovačkog…



 



Ne dopada mi se koncept tzv. ličnog kataloškog karakteraZa život ovdašnji, čovek treba da se opremi dobrom bojnom strategijom

(mentalne manevarske veštine) i adekvatnim „naoružanjem“. Da li da izbor budu red, rad, disciplina, intelektualno delovanje ili nešto suprotno od toga, konsultujte vlastito vaspitanje ili se posavetujete sa nekim od ozbiljnog životnog iskustva. Samo da se razumemo: kada govorim o umeću životnog „ratovanja“ , stvar je pre u umeću, nego u ratu.

Tek kada se uveriš u ispravnost svoje odluke, svoj moralni stav, uravnoteženost želja i mogućnosti, umešnost upravljanja sobom, onda veruj u povoljan ishod borbe. Ne znači da će životne pobede dolaziti brzo i da će sve biti ugodno, ali je sigurno da ako uradiš pravu, ispravnu stvar, trijumf neće izostati. Možda ne bude u očekivanom obliku, ali će svakako biti na opšte zadovoljstvo.

Tako nekako bi moglo da izgleda uputstvo za nešto više od preživljavanja u gradu ovdašnjem.

***

Kao svaka savremena žena od akcije, em što si u poslovnoj trci ili trci za poslom, neretko si i pralja, kuvarica, sudopera, lična vidarka, krizna menadžerka u porodici, glavna i odgovorna pred Bogom i ljudima za istraživačke pohode vašeg juniora u bogate riznice dečijeg nosića i to baš pred gostima. To su obaveze i odgovornosti – veštine kojima žena vlada po svojoj prirodi. Nemam ja problem sa tim da „umesim pogača, kroz trepke brašno da seem, so solzi da go zamesim, na grudi da go razvijem, sos duša da go ispečem“; ni da u slatko sunčano vranjsko jutro pometem avliju, pa taranu prospem da se suši kao nane iz komšiluka nekad i sad; a kad „prolepša vreme“ otvorim prozor i s tzv. letnju sukaljku (ona tanka što se bolje čuje) komšiluk obavestim da će se ovuj subotu izede snajkino zeljanče… Međutim, ovo novo (ne)vreme mami apetit prema životu i podstiče spremnost da se on zadovolji na raznim drugim poljima društvenog delovanja jedne žene. To umnogome poboljšava moju „mentalnu probavu“, priznajem.

PROFIL
Maja Krstić rođena je 2.juna 1979. godine u Vranju. Po zvanju, znanju i obrazovanju je istoričar umetnosti, jedan od najuspešnijih studenata Filozofskog fakulteta u Beogradu na katedri za istoriji umetnosti, rekli su odgovorni sa autoritetom i legitimitetom. Bavila se onim za šta se školovala, a od dodatnih savremenih veština poznaje i marketinški posao, pa je svojevremeno bila direktor marketinga jedne inostrane firme u Beogradu. Medijskim poslom bavila se na RTS, NTV 017, NOVINAMA VRANjSKIM, a kratko vreme beše i urednik televizije na RTV Vranje. Veruje da su mladi i obrazovani ljudi pokretačka snaga svakog društva i da posle svakog neuspeha sebi duguju još jednu šansu. Još uvek veruje da ćemo uhvatiti bolji tajming kada će u našoj sredini pravi ljudi biti na pravom mestu, iako je strpljenje precenjeni izgovor.
Iako se lako skrene s puta mudrosti na stranputicu neznanja i gluposti, zna da je njen motiv održiv i u takvim okolnostima ovdašnjeg društva.

***

Ako ste pri čistoj (samo)svesti i zdravoj pameti, i od one ste ženske čeljadi koja će u životu da obuje model staklenih cipelica, u kasabi imate tu i tamo prođu da na tren zablistate u svom poslovno-društvenom delovanju. Ako vam je po meri pre model cipela za loše vremenske uslove, tj. žena ste u nevremenu, računajte na krupne korake uz povremenu popravku đonova. Vranjske ulice i sokaci su u veoma lošem stanju.

***

Ne dopada mi se koncept tzv. ličnog kataloškog marketinga, niti, u većini slučajeva dizajn istog. Fotografskom samospoznajom putem selfija, plasirano na instagramu, fejsbuku, itd, ubismo se da uveličamo značaj onoga što je manje bitno od naše suštinske društvene aktivnosti ili vrednosti. Kada se nategne ovaj samostrel samoreklamerstva, treba precizno odrediti metu i svrhu, da se ne bi završilo u besmislu ili sam sebi bio cilj.

U današnjem čoveku lako se probudi savremeni Narcis koji histerično promoviše model kul imidža, uspeha, lagodnosti usled ispraznosti, samoće i neviđene dosade u životu. Otuda i opsednutost fotografisanjem, samopromocija bez značajnijeg cilja i smisla. Novi komunikativni kod je isključivo zavođenje: selfi iz kupatila (uz sve moguće i nemoguće prateće detalje), automobila… uz prepoznatljivu korporalnu retoriku; tzv. „narcističko širenje ega“, kako to neki stručnjaci nazivaju.

***

Vekovna inherentna priroda žene, posebno po pitanju obrazovanja, političko-upravljačkog delovanja u današnjoj opštoj konfuziji  ciljeva i sredstava za njihovo ostvarenje, daju za pravo nekim ženama da se samopromovišu kao estetski objekti. Izgleda da nismo svesne da „ženskost“ promovišemo kao najprodavaniji i najbesmisleniji proizvod. Tako same aktuelizujemo problematikuo neravnopravnosti polova, dok svetski brendovi zadovoljno trljaju ruke. Ućarili su zahvaljujući prostom receptu: zgodna žena, luksuz i sjaj… i upecaš konzumenta. A mi bismo sve to da probamo, za merak, na vranjski način, pa to ti je!

***

Prefinjene vrednosti ženske prirode kao što su razumevanje, saosećajnost, nežnost, intuicija koju žena razvija majčinstvom i razumevanjem nemuštog  jezika bebe da bi odgovorila njenoj potrebi, debelo su devalvirale u sistemu poželjnih vrednosti današnjice.

Ipak, slutim mogućnost da na krilima trenutnog vrtoglavog uspeha ženskosti, svaka „misleća“ žena dizajnira sopstveni imidž ženstvenosti koji će raditi u njenu korist. Inače, nisu povoljni vetrovi ovde kod nas za to, ali snagom duha, harizmom, blistavim umom, promovišite svoju posebnost i svoj cilj. Probajte, ništa ne košta. Ne mora se, niti može uspeti iz prve, važno je da ste na pravom putu sa ispravnim stavom.

***

Novo vranjsko nevreme opoziva brak. U kratkim predasima između ratnih životnih dejstava, Vranjanka potajno priželjkuje nekog princa na belom konju, pa da otpočne savremenu bajku. Međutim, on se u međuvremenu pretvorio u žapca Kraljevstva Asambairskog, Sobinskog, Balinovačkog… Ako je slomi očaj, upali se crveno za optimizam – bolje je da uspori. Jednostavno, da ne radi ništa. Ama, baš ništa. Iz očaja se na brzinu načine najveće greške, za koje je potrebno i višegodišnje strpljenje da se isprave.

Za to vreme moderni profesionalno afirmisani Vranjanac – neženja, jedinu vernost duguje firmi, poslodavcu ili političkoj partiji. Kao savremeni janičar promoviše slobodu samačkog života kao prihvatljivi stil. Izgovor: porodični život je preskup, ne isplati se da se uzima kredit. Dotle, moderni profesionalno neafirmisani Vranjanac – neženja, vernost duguje dečačkom snu da je u nekoj dalekoj zemlji sve bolje, ali se retko ko od njih upusti u konkretno putovanje. Izgovor: koj’ će se cima, ovde mi je društvo, tamo nikoga ne poznajem.

***

Iskustvo mi govori da naša (ne)sreća ili (ne)uspeh ne zavise uvek isključivo od okolnosti u kojima smo se zadesili , već i od našeg karaktera, naravi. Svaka moguća i nemoguća situacija koja nas snađe, bogato je iskustvo. Nema izuzetaka i selekcije. Često nije dovoljno dati sve od sebe i sačekati da se nešto dobro desi, jer nas je neko u to uverio. Mnoge generacija su dobro savladale ovu lekciju, čekajući na peronu Tranzicija. Zato svaku neprijatnost, bezobzirnost i bezobrazluk treba prihvatiti kao uputstvo za život. Sve pokušaje na destabilizaciji integriteta vaše ličnosti okrenite u svoju korist, stvorite šansu da se uzdignete i dokažete suprotno. Mnoge naše nevolje i zablude umeju da proisteknu iz našeg shvatanja prednosti i slabosti. Prednost nije uvek suštinski prednost, iako se takvom predstavlja, poznata je priča: olujni vetar iz korena iščupa stoletno stablo sa jakim korenjem, ali ne i vlat trave. A ni slabost nije uvek nemoć: i najmanja sila koja bi pokrenula kamen niz liticu, izazvala bi njegovu ogromnu snagu i survala ga u ponor.

***

Danas vlada mišljenje da sa tobom nešto debelo nije u redu, ako nemaš potrebu da napreduješ na društveno-političkoj lestvici. Onda se desi, da kao takav „izrod“ s prezirom sagledan od okoline, nosiš osećaj krivice kao nedovoljno ambiciozan tip.

Svaki bes i nezadovoljstvo, kako znate i umete, pretvorite u energiju sopstvenog duhovnog i intelektualnog napretka. Mnogi će vam onda u potaji aplaudirati na hrabrosti.

P.S. Ovo je tekst o paradoksima i konceptu ličnog izbora i ne preporučuje se mladima bez savladanih elementarnih životnih lekcija i starijima bez mladalačkog entuzijazma. O neželjenim reakcijama na tekst posavetujte se sa autorom ili se obratite redakciji.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar