Poljska u mom srcu



Poljska i Srbija, Andropol i Jumko, Treba održati primarnu, profitabilnu proizvodnu konfekciju: Goran Djorđević, Rukovodstvo je uspelo da izgura do kraja ovo priču: Branislav Popović

Jumko se našao među 502 firme u restruktuiranju za koje je Agencija za privatizaciju 15. avgusta raspisala javni poziv za prikupljanje pisama o zainteresovanosti. Osim ponude kompanije iz Poljske, u zadatom roku od mesec dana, stigle su još dve, ali samo za „Bivodu“, koja je u vlasništvu vranjske tekstilne kompanije



 



Poljska i Srbija, Andropol i Jumko– Poljska kompanija „Andropol“ zainteresovana je za „Jumko“ zahvaljujući naporima Ministarstva privrede, i rukovodstva Kompanije. Ovo posebno ističem jer se radi o firmi koja je i ranije bila u igri, ali su Poljake uplašili i oterali štrajkači i još neke interesne grupe u lokalu, koji direktno rade za tajkune. Jer, mnogima ne odgovara što Jumko radi za Vojsku i policiju i hteli bi da preuzmu te poslove – kaže za Vranjske Goran Djorđević, generalni direktor Jumka.

Djorđević je sa saradnicima nedavno boravio u Poljskoj gde je obišao „Andropol“ u istoimenom gradu oko 500 kilometara udaljenom od prestone Varšave. On kaže da se radi o velikoj, ozbiljnoj tekstilnoj kompaniji, koja je u poslednjih nekoliko godina već kupila dve firme slične Jumku.

Jumko se našao među 502 firme u restruktuiranju za koje je Agencija za privatizaciju 15. avgusta raspisala javni poziv za prikupljanje pisama o zainteresovanosti. Osim ponude kompanije iz Poljske, u zadatom roku od mesec dana, stigle su još dve, ali samo za „Bivodu“, koja je u vlasništvu vranjske tekstilne kompanije. Međutim, Djorđević ističe da je stav rukovodstva i zaposlenih, u čemu imaju podršku i Ministarstva, da se „Jumko“ ne prodaje u delovima, već kao celina. Za fabriku vode i sokova u Bujanovcu interesovanje su pokazale dve firme, iz Turske i Makedonije.

BOSILEGRAD
Jumko uskoro planira da ponovo pokrene proizvodnju u svom pogonu u Bosilegradu, o čemu su se prošle nedelje u tom mestu dogovorili Goran Djorđević, generalni direktor Jumka i Vladimir Zaharijev, predsednik opštine.
Djordjević je naglasio da je Jumko, uz pomoć nadležnih ministarstva, spreman da obezbedi posao za postojećih 35 radnika, i da uposli pedesetak novih na odredjeno vreme. Interes Kompanije nije, po njegovim rečima, samo profit, već i mogućnost da se u ovoj siromašnoj opštini smanji broj nezaposlenih. Generalni direktor je obećao i da će radnici redovno primati plate i imati isti status kao i oni koji rade u matičnoj fabrici.
Prema saopštenju Kompanije Jumko, predsednik Zaharijev je pružio punu podršku Djorđeviću i njegovim saradnicima, kod kojih je prepoznao „ozbiljne namere da se posle dužeg vremena oživi proizvodnja u pogonu“. On je obavestio prisutne da će lokalna samouprava pomoći pri adaptaciji objekta, obezbediti energente za zagrevanje pogona, kao i prevoz i ishranu radnika. Takodje, za potrebe javnih preduzeća opština će u narednom periodu kupovati radna odela od Jumka. Predsednik Zaharijev je istakao da će dan kada je održan ovaj sastanak biti ubeležen zlatnim slovima u istoriji opštine jer će se njegovom realizacijom na duže vreme obezbediti egzistencija stotinak porodica.
N.L.

Treba održati primarnu, profitabilnu proizvodnu konfekciju: Goran DjorđevićJumko se od 2004, konverzijom dugovanja, nalazi u većinskom vlasništvu države (oko 65 odsto) i u proteklih deset godina nalazi se u ogromnim iskušenjima. Poslednje, štrajk dela zaposlenih koje predvode lideri ASNS i Samostalnog sindikata, započet početkom godine, čini se da je pri kraju. Prema izveštajima beogradskih medija, oko 250 štrajkača započelo je u ponedeljak protest ispred Ministarstva privrede, ponavljajući zahteve od kojih su najvažniji isplata zaostalih zarada i povezivanje staža. Protest je okončan sutradan, posle obećanja iz Ministarstva da će se o njihovim zahtevima raspravljati u petak.

– Deo zaposlenih štrajkom pruža otpor privatizaciji, koja je neminovna – kaže Djorđević, koji se na čelu kompanije nalazi od maja ove godine.

On naglašava da je poslovodstvo pronašlo strateškog partnera, što mu je i bio zadatak dobijen od Ministarstva, tako da je sada sve na resornim državnim institucijama.

– U firmama koje je kupio, poljski partner prodao je zastarele mašine a taj novac uložio u održavanje. Održali su 1.200 radnih mesta u konfekciji, dok nekretnine koje nisu u proizvodnji rentiraju jakim firmama gde posao obezbeđuju višku svojih radnika. To je ideja i za „Jumko“. Treba održati primarnu, profitabilnu proizvodnju – Doradu, Konac i Konfekciju, to je oko 1.300 radnih mesta. Ostale hale treba izdati firmama koje će zaposliti višak Jumkovih radnika, od čega ćemo imati višestruku korist zbog rente i novih radnih mesta. To je naš predlog koji je država prihvatila, i niko, ma koliko se trudio, neće moći da to poremeti i sruši – poručuje Djorđević.

Rukovodstvo je uspelo da izgura do kraja ovo priču: Branislav PopovićPrema njegovim rečima, poslovodstvo Jumka je do sada uradilo sve što mu je u nadležnosti, i sada je sve u rukama Agencije za privatizaciju:

– Stabilizovali smo poslovanje, dajemo redovne plate, isplaćujemo ranija dugovanja zaposlenima i sada je važno da neko ponovo ne uplaši partnera. Ponavljam da je u štrajku mala grupa radnika, koji kao taoce drže većinu koja hoće da radi i zaradi. Ponavljam da ta manjina, slobodno napišite, radi u interesu pojedinih tajkuna, tekstilnih firmi sa po nekoliko desetina zaposlenih, kojima je u interesu da Jumko stane, da se ugasi.

Prema rečima Branislava Popovića, predsednika Nadzornog odbora Jumka, veoma je simptomatično da su nezadovoljni radnici protest u Beogradu započeli upravo u momentu kada je pristiglo pismo o zainteresovanosti iz Poljske.

– Ipak, rukovodstvo je uspelo da izgura do kraja ovu priču, i pored brojnih pretnji i ucena. Ne, ne znam ko preti, radi se o anonimnim telefonskim pozivima, kao što ne znam ni ko stoji iza štrajka, mmogu samo da pretpostavim. Ali, to što Jumko radi za Vojsku ne odgovara nekima koji bi da uniforme uvoze iz Kine – kaže Popović.

Fabriku, objašnjava Popović, ne prodajemo mi, prodaje je država, čija Agencija za privatizaciju sada, prema zakonu, na raspolaganju ima četiri metode prodaje firmi potencijalnim kupcima: prodaja kapitala, prodaja imovine, dokapitalizacija i strateško partnerstvo. Na Agenciji je da odluči za koji će se princip odlučiti, od čega će zavisti svi detalji i uslovi privatizacije.

Poljska u mom srcu, što bi rekla „Azra“.

VELIKO INTERESOVANjE ZA FIRME U OKRUGU
Prema nezvaničnim informacijama bliskim Ministarstvu privrede (obzirom da Ministarstvo i Agencija nisu zvanično izašli sa podacima), za 15 firmi iz Pčinjskog okruga koje se nalaze u restruktuiranju, na adresu Agencije za privatizaciju stiglo je 47 pisama o namerama zainteresovanih kupaca i investitora.
Prema podacima do kojih su došle Vranjske, za Simpo, odnosno za matičnu kompaniju, zaintersovano je samo rusko „Delo“ (o čemu smo pisali u prošlom broju), dok je za zavisna preduzeća interesovanje pokazalo deset kompanija, do čijih naziva nismo uspeli da dođemo. Pismo o namerama za „Zavarivač“ poslala su četiri interesenta, a za „Vodogradnju“ jedan. Za RTV Vranje stigle su tri pisma zainteresovanih, a prema našim saznanjima jedan od njih je konzorcijum zaposlenih. Za „Zastavu PES“ iz Surdulice pismo su poslale tri kompanije,  za Veterinarsku stanicu u tom gradu jedna, a za HUP „Evropa“ dve. Od svih kompanija na spisku najveće interesovanje vlada za bujanovačko „Proleće“. Za ovu firmu stiglo je 12 ponuda. Iako u dugovima i problemima, „Proleće“ je atraktivno zbog „Motela“ na ulazu u grad kraj autoputa. Za Duvansku industriju Bujanovac stiglo je jedno pismo o zainteresovanosti, i to od nemačke kompanije čija je primarna delatnost proizvodnja medicinskih preparata. Prema našim saznanjima radi se o kompaniji „Modus Pflegeprojekt 24 GMBH“ iz grada Hanau. Za Bujanovačku Banju, tačnije Specijalnu bolnicu takođe se zanima jedna nemačka firma, do čijeg naziva nismo uspeli da dođemo.

PROFIL KOMPANIJE ANDROPOL
Nismo prvi, ali smo najcenjeniji
Informaciju da je poljski „Andopol S.A.“ zainteresovan za Jumko nisu želeli da zvanično potvrde ni u Agenciji za privatizaciju, ni u Ministarstvu privrede. Ali, Poljaci dolaze, ma koliko to nadležni krili. Ukoliko se, naravno, država dogovori oko cene i drugih uslova. Andropol je tekstilni kombinat, ustvari potpuno ista stvar kao vranjski „Jumko“. Imaju sopstvenu proizvodnju tkanine, prave i najmodernije i najšire kombinacije, sami šiju svoju odeću, imaju isturene firme… Od onoga što se moglo saznati, Andropol S.A. osnovan je 1906. godine i, kako sami za sebe kažu, možda nisu uvek bili prvi, ali su svakako najcenjeniji. Naravno, firmu su 1945. godine „privatizovali“ komunisti, silom oružja, a ona se u tom času zvala „Braci Czeczowiczka „, u podnaslovu „Pierwsza Galicujska Tkalnia Mechaniczna „, ili Prva Galicijska mehanička tkačnica. E, onda oružje više nije moglo da hrani gladna usta pa je Andropol privatizovan 1992. godine, i od tada posluje kao akcionarsko društvo. Veoma uspešno. I utoliko se razlikuje od „Jumka“ – Poljaci nisu imali Slobodana Miloševića, krenuli su u promene kad smo mi krenuli u rat, i za ovo vreme do danas dovoljno ojačali da oni kupuju „Jumko“ a ne „Jumko“ njih. Ali, ko bi to mogao da objasni „Jumkovim“ radnicima pre 20 godina? Ili, ko to može da im objasni danas? Ali, to je neka druga priča. Andropol danas obuhvata i pogone u Andričovu i Bjalistoku, koje su takođe kupili kao posebne firme i pripojili ih matici. Trenutno su najvažnija tekstilna fabrika u Poljskoj, kako kažu, „u svojoj klasi“, a takođe imaju pogone i u inostranstvu, za koje proizvode većinski deo svega što prave.
„Proizvodimo tkaninu širine od 50 do 165 cm, a težine u opsegu od 70 do 400 g / m 2. Proizvodimo beljene, bojene, štampane i obojene tkanine visokih fizičko-mehaničkih performansi i otpora“ – kažu Poljaci na svom sajtu.
Iskustva sa privatizacijom Poljaci imaju, a imaju i plan kako se to radi. Oni, priča se, najpre prodaju sve što više nije od koristi, pre svega kao staro gvožđe, ali i kao drugi otpad. Kad tako isprazne hale od svega što je neupotrebljivo, izdaju ih kao poslovni prostor zainteresovanim firmama. Dok se ovaj posao radi pravi se spisak optimalno potrebnog broja radnika, koji ostaju da rade u matičnoj fabrici. Andropol kao deo poslovne politike vidi zapošjavanje viška radnika kod drugih poslodavaca koji iznajmljuju njihove poslovne prostore. Ali, glavna aktivnost im je pravljenje i prodaja tekstila, baš kao i „Jumku“. I to će biti zajednički interes radnika koji hoće da rade i novih poslodavaca, ako to postanu. Ali, ono što ovdašnji svet ne razume ili neće da razume je da firme postoje da bi proizvodile profit, a ne da bi zbrinjavale radnike. Videće se kako će se ta stvar odvijati ako dođu u „Jumko“, čiji zaposleni smatraju da neko mora da brine o njima. No, prvo Poljaci neka kupe „Jumko“, pa onda polako. Živ čovek se na sve nauči.
Saša Stojković

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar