Volim da živim danas



Osmeh za lep vikend

Moj posao zahteva mnogo više od ranog ustajanja, oblačenja i šminkanja. Pre nego što se kamere uključe potrebna je priprema koja podrazumeva veliki tim ljudi koji stoji iza svake emisije. Savetovanje o temama koje zaslužuju mesto u emisiji, aktuelnim gostima, pričama koje želimo da ispričamo našim gledaocima



 



Osmeh za lep vikend– Tri sata živog programa, uključenja reportera iz cele Srbije, gosti koji se ispred vas smenjuju ponekad toliko brzo da tonci jedva stignu da im stave „bubice“, izveštavanje u vanrednim situacijama, desetine različitih tema o kojima morate u svakoj emisiji da znate dovoljno da biste bili sagovornik dostojan svog gosta… Bilo bi neiskreno da kažem da je lako biti voditelj Jutarnjeg programa. Jeste naporno, ali nije teško. To je posao za koji sam se školovala i koji, pre svega, volim da radim. U svakom trenutku trudim se da dajem svoj maksimum, kada je posao dobro odrađen zadovoljstvo je nemerljivo, a onda ne stignem ni da pomislim da li mi je nešto bilo teško. Mislim da imam privilegiju što imam mogućnost da radim ono što volim – kaže za Vranjske poznata TV voditeljka, koja gledaoce RTS budi obično vikendom.

PUNjAČ BATERIJA

Kad nisi pred kamerama, šta još obuhvata tvoj posao?

– Moj posao zahteva mnogo više od ranog ustajanja, oblačenja i šminkanja. Pre nego što se kamere uključe potrebna je priprema koja podrazumeva veliki tim ljudi koji stoji iza svake emisije. Savetovanje o temama koje zaslužuju mesto u emisiji, aktuelnim gostima, pričama koje želimo da ispričamo našim gledaocima. Sve se uobličava na kolegijumima na kojima se sa urednicima dogovaramo kako će Jutarnji program izgledati. Kao novinar, morate biti u toku sa svim dešavanjima, zato su moji dani ispunjeni čitanjem novina i gledanjem informativnog programa. Interesuje me sve, od unutrašnje i spoljne politike, preko kulture i sporta, do meni omiljenih socijalnih tema i pitanja – kako živimo danas i šta bi trebalo da promenimo.

REALITI ŠOU
Da li bi ikada ušla u neki reality šou?
– Naučila sam da nikada ne treba reći – nikad. U realiti, kakve danas znamo, ne bih. U neki čija bi svrha bila da osvetli neku marginalizovanu grupu društva, da pomogne nekome, da obrazuje i senzibiliše javnost na neku osetljivu temu – možda.

Koliko slobodnog vremena imaš i kako ga koristiš?

– Biti voditelj Jutarnjeg programa, Kulturnog dnevnika i novinar Oka, ne ostavlja mnogo slobodnog vremena. Od tih dragocenih sati malo minuta trošim na odmor, a mnogo više na porodicu i prijatelje. Društvena sam osoba i ne prodje gotovo ni jedan dan čiji barem mali deo nije posvećen nekome iz mog bliskog okruženja. Raspored mi je, doduše, uglavnom neplaniran. Nekada me prijatelji samo nazovu i obaveste šta su umesto mene isplanirali, moje je samo da im se pridružim. Šetnja ili kafa sa prijateljima, ručak sa porodicom, uloga tetke deci u mojoj mnogobrojnoj familiji ili gledanje filma sa dečkom su moje omiljene aktivnosti. Sa njima se najsladje smejem i nema „boljeg punjača baterija“ od njih. Zahvalna sam im na tome.

Koje je tvoje omiljeno mesto za odmor u Beogradu, a koje za letovanje?

– Beograd je moj grad, ima mnogo toga što u njemu volim da radim. Šetnja kroz Savamalu ili pored Dunava, kafa na Kosančićevom vencu ili u divnim baštama na Dorćolu. Popodne u hladu neke terase na Vračaru. Volim mesta na kojima mogu da uživam u zelenilu i miru. Jedno od takvih je i moje omiljeno mesto za letovanje, Bokokotorski zaliv i moja terasa. Moj drugi dom. Od najranijeg detinjstva leta provodim tamo. Uvek kada doputujem i ugledam zaliv imam isti osećaj – stigla sam kući. Obožavam to.

Koji je tvoj omiljeni auto?

– Nema dvoumljenja – tojota jaris. Moj „mali crni sportista“, udoban, lak za održavanje, dovoljno mali da mogu svuda da se parkiram, dovoljno veliki da mogu njime da otputujem bilo gde. Jaris je bio moj prvi, „početnički“ auto. Kada je bilo vreme da se menja, zamenjen je samo boljom verzijom. Nadam se da će tako biti i ubuduće.

Kada ne bi vodila Jutarnji program, koja emisija bi bila po tvom ukusu?

– Volim emisije u kojima može da se čuje „živa“ reč, koje postavljaju pitanja važna za običnog čoveka, čije su teme ključne za poboljšanje svakodnevnog života. RTS ima mnogo takvih emisija i ponosna sam na sve moje kolege koje se svakodnevno bore da pokažu pravu sliku života u Srbiji i pomognu onima u čije ime postavljaju pitanja. Javni servis tome i služi.

Svedoci smo „estradizacije“ televizije u Srbiji. Da li program prati želje naroda ili „nameće“ gledaocima teme?

– Mediji su ti koji osluškuju šta je to što gledaoci žele da vide, ali su pre svega kreatori svog programa i odgovorni za njegov sadržaj. Pitanje je šta koji medij želi da postigne. Tabloide i estradizaciju nije izmislila Srbija, oni koji su svoj interes videli u tome isprobani model su preuzeli od iskusnijih od nas. Javni servis ima ulogu da stvarnost ne prikazuje ružičastom, da ne proizvodi „lagano štivo“ i ne nudi jeftin sadržaj. Velika gledanost RTS-ovih emisija o novostima iz sveta kulture, umetnosti, filma, spoljne politike, jeste dokaz da su gledaoci žejni kvalitetnog programa.

ZLATNA RIBICA

Da  li sebe kroz deset godina vidiš i dalje u svetu novinarstva?

– Ne razmišljam mnogo o tome šta će biti sutra, ja volim da živim danas. Čovek nikada ne zna šta mu donosi novi dan. Da sam zamišljala i planirala, ne bih mogla bolje da izmaštam posao koji danas radim. Planovi postoje u smislu stalnog usavršavanja. Drago mi je što sam na pravom mestu, jer je RTS organizovao mnoge kurseve u saradnji sa BBC, tako da ja danas znam sama i da snimam i montiram priloge. Nije savršeno kao što to rade moje kolege, ali mogu da pomognem kada je potrebno.

Kada bi naišla na zlatnu ribicu, koje bi bile tvoje tri neostvarene želje?

– Jedina moja želja bi bila da život nastavi da umesto mene planira dobre stvari. Ja sam zahvalna na svemu što mi je pružio.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar