Kasno za novi početak



Put bez povratka: Balkan Brik, Miljković, Bio je najbolji kupac: Ljubisavljević

Najveća žrtva nacionalističke paranoje nije Nedžat Behljuli, koji je želeo da kupi crepanu, već njeni radnici, danas mahom socijalni slučajevi, ali i cela hanska opština



 



Put bez povratka: Balkan BrikPosle deset godina, koliko su trajali sporovi pred domaćim pravosuđem, odlukom Ustavnog suda Srbije, proglašena je nevažećom Odluka republičke Agencije za privatizaciju kojom je stavljena van snage aukcija na kojoj je Nedžat Behljulji, vlasnik preduzeća „Elhan komerc“ iz Bujanovca, još decembra 2004. godine postao jedini kupac fabrike za proizvodnju građevinskog materijala IGM „Balkan Brik“ iz Vladičinog Hana.

Ustavnopravna ocena sprovedenog postupka zasnovana je na praksi Ustavnog suda, kao i kriterijumima Evropskog suda za ljudska prava. Odredbom Ustava utvrđeno je da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki i da svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu ako mu je povređeno ili uskraćeno neko ljudsko ili manjinsko pravo, kao i pravo na uklanjanje posledica koje su povredom nastale; da se pripadnicima nacionalnih manjina jamči ravnopravnost pred zakonom i jednaka zakonska zaštita; da je zabranjena bilo kakva diskriminacija zbog pripadnosti nacionalnoj manjini.

ŽIVE RANE

MiljkovićBio je najbolji kupac: LjubisavljevićPovodom ovakvog razvoja situacije u slučaju Balkan Brika, Goran Mladenović, predsednik opštine Vladičin Han se i zvanično obratio Nedžatu Behljuljiju, izrazivši najpre ubeđenje da je ova odluka Ustavnog suda zapravo potvrda da je Republika Srbija pravna država i da najviše pravosudne institucije ipak čuvaju integritet svakog pojedinca, nezavisno od njegovog porekla, veroispovesti ili imovinskog stanja. Predsednik Mladenović se u ovom pismu osvrnuo i na reakciju tadašnjeg rukovodstva opštine Vladičin Han koje je u decembru 2004. godine uložilo javni protest i izričito neslaganje sa prodajom, obrazlažući onda takav stav napomenom „da je takvom prodajom ugrožen strateški interes opstanka Srba na ovim prostorima i širenje Albanaca na Jugu Srbije“.

ELHAN KOMERC
POBEDA PRAVDE
U saopštenju Elhan komerca izražava se zadovoljstvo zbog pobede pravde:
– Ustavni Sud Srbije okončao je dugogodišnji spor oko preduzeća “Balkan Brik” iz Vladičinog Hana u korist Nedžata Behljuljija.Odlukom objavljenom u Službenom glasniku Republike Srbije br.56, od 27. maja 2014. godine, ovaj Sud je proglasio nevažećom Odluku Republičke agencije za privatizaciju kojom je stavljana van snage aukcija na kojoj je Beljulji posato jedini kupac fabrike za proizvodnju građevinskog mateerijala „Balkan Brik“ iz Vladičinog Hana.
Ustavnopravna ocena sprovedenog postupka zasnovana je na praksi Ustavnog suda, kao i kriterijumima Evropskog suda za ljudska prava. Odredbom Ustava utvrđeno je da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki i da svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu ako mu je povređeno ili uskraćeno neko ljudsko ili manjinsko pravo zajamčeno Ustavom, kao i pravo na uklanjanje posledica koje su povredom nastale; da se pripadnicima nacionalnih manjina jamči ravnopravnost pred zakonom i jednaka zakonska zaštita; da je zabranjena bilo kakva diskriminacija zbog pripadnosti nacionalnoj manjini.
Sudski spor Nedžata Behljuljija i Agencije za privatizaciju Republike Srbije pred raznim sudovima u Srbiji trajao je čitavih deset godina. U borbi za ostavrenje svojih prava Behljulji je angažovao desetine eminentnih advokata, od kojih su neki bili i iz inostranstva.
Nedžat Behljulji bio je proglašen za kupca Preduzeća “Balkan Brik” decembra 2004. godine, na javnoj aukciji koja je sprovedena od strane Republičke agencije za privatizaciju. Nekoliko dana nakon toga, pošto su odbornici Skupštine opštine Vladičin Han javno zatražili da se „Albancu ne dozvoli kupovinu fabrike u njihovom gradu“, ova Agencija stavila je van snage odluku kojom je fabrika postala vlasništvo Behljuljija.
Od tada Behljulji pred sudovima bije bitku za svoja prava.U tri navrata Vrhovni sud presuđivao je u korist Nedžata Behljuljija, ali sprovođenje njegovih presuda bilo je neopravdano odlagano, pa je slučaj “Balkan Brik” bio upućen na rešavanje Ustavnom sudu Republike Srbije.
Sada je na redu Zavod za veštačenje i procenu imovine, koji će proceniti štetu koju je Behljulji pretrpeo tokom svih ovih godina.
Bez obzira na postojanje sudskog spora i donete sudske odluke, Republička agencija za privatizaciju prodala je to preduzeće trećem licu. A ubrzo nakon toga Preduzeća “Balkan Brik” prestalo je sa radom, a 281 radnik našao se na ulici.
Nedžat Behljulji, preko svog preduzeća “Elhan Komerc” godinama pre aukcije 2004. godine bio je uspešan poslovni partner “Balkan Brika” – uspešno je plasirao na trzištu njihove proizvode, što je radnicima omogućavalo da redovno primaju svoje plate, a proizvodi ove fabrike stekli su veliki ugled na celom prostoru bivše Jugoslavije.
Danas Vladičin Han važi za jednu od najsiromašnijih opština u Srbiji.
Povodom Odluke Ustavnog suda, Behljulji se zahvaljuje svojima advokatima, ali i svima koji su se stali na starnu pravde i pomogli joj da, posle deset godina, trijumfuje.

„Gosp. Behljulji“ – piše Mladenović – „ne mogu a da na svojevrstan način ne izrazim i razumevanje za reakciju tadašnjeg rukovodstva Hana i odbornika SO, uzimajući u obzir da su rane i sećanja na tada tek završene oružane sukobe na Jugu Srbije i Kosovu bile još uvek sveže, a da mnoge od njih nisu ni zacelile. Među žiteljima Vladičinog Hana, moguće je i među odbornicima, bilo je mnogo onih čiji su najbliži stradali tokom tih nesrećnih dešavanja a sve njih je dodatno isprovocirao i tekst iz tadašnjih Novina Vranjskih u kojima se spekuliše Vašim učešćem tokom tih ratnih sukoba u jedinicama takozvane OVPBM“. Na kraju svog pisma, predsednik poziva „privrednika Behljuljija“ da skupa sačekaju i formalni epilog ovog spora kako bi svi, uključujući i Vladu Srbije, uzeli zajedničko učešće u realizaciji ove sudske odluke i to u interesu, pre svega građana Hana, posebno sagledavajući ambiciju sadašnjeg rukovodstva koje nema važniji zadatak od stvaranja ambijenta za obezbeđivanje novih radnih mesta u čemu su dobrodošli svi ozbiljni poslovni partneri.

A kako je sve počelo?

Behljulji je, godinama pre nego je 2004.hteo da kupi firmu, bio najbolji i često jedini kupac njenih proizvoda a od njegovog novca radnici su dobijali plate, ali je mnogima zasmetalo kada je hteo da postane vlasnik.

Tadašnji narodni poslanik Srpske Radikalne stranke, pokojni Slobodan Janjić Čerča iz Vladičinog Hana je i za govornicom hanske ali i za govornicom republičke Skupštine javno govorio da je i Tomislav Nikolić u ime poslaničkog kluba intervenisao kod Vlade ondašnjeg premijera Vojislava Koštunice, uz pretnju da će, ukoliko se „prodaja ciglane Albancu teroristi ne poništi“, pokrenuti inicijativu za smenu Vlade.

Zahtev za poništenje privatizacije 2004. godine je, u ime većine odbornika SO Vladičin Han, potpisao predsednik Skupštine Branislav Miljković, tada odbornik DS a sada čelni čovek lokalnog odbora LDP i aktuelni pomoćnik predsednika opštine zadužen za privredni razvoj.

Sa ove vremenske distance ali, kako tvrdi i tada, protivio se ovakvoj inicijativi ali je, kaže, bio nemoćan jer je ovakva odluka bila odraz većinskog mišljenja motivisanog patriotskim nadahnućem koje je onda bilo trend koji je u lokalnoj Skupštini forsirala Srpska radikalna stranka.

– Ja lično sam i tada glasao protiv i znam da su mnogi odbornici delili moj stav, među njima je bilo i radnika ali i bivših rukovodioca Balkan Brika. Politička klima je, prosto rečeno, bila takva da, ukoliko biste rekli da se ne slažete sa prozivkama kupca po nacionalnoj osnovi, bivali proglašeni za izdajnika srpskog naroda, neprijatelja i saučesnika u onda paranoidnim insinuacijama radikala o širenju kosovskih Albanaca do Niša – objašnjava Miljković, dodajući da je ovo bio čist promašaj i početak kraja preduzeća ali i hanske privrede uopšte.

Na ponovljenoj aukciji, fabriku je 2006. godine kupilo preduzeće „D-COMPANY“ DOO iz Babušnice. Nedugo potom, krenula su da se gomilaju dugovanja, problemi u poslovanju, neredovne isplate zarada, štrajkovi i otpuštanja. Preduzeće je lagano umiralo na očigled svih pa i ondašnjeg državnog rukovodstva, slažu se u konstataciji i nekadašnji direktori Balkan Brika, radnici i sindikalci. Novi vlasnik preduzeća je posle niza obećanja da će pokrenuti posrnulo poslovanje, prema rečima bivših radnika koji nisu želeli da im se spominju imena, fabriku doveo do propasti. U crepani je 2010. godine proglašen stečaj a posle na scenu stupa „stečajna mafija“, ogorčeno naglašavaju oni.

Preduzeće koje je do ovih, ispostavilo se na kraju, nesrećnih privatizacija, zapošljavalo 280 radnika i bilo jedan od najuglednijih proizvođača građevinskog materijala u Srbiji, prestalo je sa radom, radnici su postali socijalni slučajevi a fabrička imovina je, kako sastavni deo stečajne mase, davana u bescenje.

Branislav Miljković, aktuelni pomoćnik predsednika opštine, ilustrujući nebrigu stečajnog upravnika prema imovini, kaže da je za osnovni dugo od 3,7 miliona dinara, isečena i prodata u staro gvožđe mašina koja vredi desetostruko više kako bi se time namirio deo duga.

– Stečajni upravnik Branko Mitić iz Vranja nam se ni danas ne javlja na telefon, nije dozvolio da eksperti USAID-a uđu i razgledaju preduzeće kako bi ga u okviru programa promovisanja privrednih potencijala Hana i juga Srbije predstavili potencijalnim investitorima, ne želi kontakte sa medijima ili bilo kim ko se interesuje za ovaj slučaj. Opštinsko veće je pre neki dan donelo odluku da se opština Han, time što će pomoći finansiranje čuvarske službe, uključi u obezbeđivanje preostale imovine Balkan Brika, videćemo šta će nam na to odgovoriti.

Svoje viđenje cele ove situacije ima i Zoran Ljubisavljević, dugogodišnji generalni direktor, koji je na čelu preduzeća bio devedesetih godina, kada je ono najbolje i poslovalo. On nam objašnjava da je Balkan Brik bio atraktivna firma za kupovinu zato što je imala proizvod koji ste mogli da kupite samo uz avansne uplate što je najbolji način za dobijanje živog novca.

– Ne mogu da verujem da bilo ko, ako se imalo razume u poslovanje, ovakvu jednu firmu može da gurne u propast. Hanska crepana je do lopovskih privatizacija bila među vodećim proizvođačima građevinskog materijala u zemlji. Uglavnom smo bili orijentisani ka tržištu juga Srbije i Kosovskog pomoravlja. Firma Nedžata Behljuljija je bila naš najveći kupac a ujedno i najveća trgovinska firma na tržištu građevinskog matrijala Srbije. Kao jedan od najpouzdanijih poslovnih partnera, bio je, bar po meni, pravi kupac koji bi nastavio negovanje dobrog ugleda preduzeća ali i ulagao u unapređenje proizvodnje. Uz veliku galamu u kontekstu veleizdaje i ostalih kvazi patriotskih parola, Skupština je pod pritiskom radikala pre svih, tražila poništenje ove prodaje.

ARAPI I INDIJANCI

Ljubisavljević, koji je danas odbornik opozicione SPS, kaže da je da je u vreme kada je bio direktor Balkan Brika pokušao da, u skladu sa tada važećim zakonom, izvrši privatizaciju uz dokapitalizaciju ali da za to nije dobio saglasnost Vlade Srbije, iako su za takav poduhvat imali strateškog partnera iz Italije. I on se slaže da je ovo jedna od najtužnijih priča o propasti hanske privrede, posebno imajući u vidu da glinište ovog preduzeća tangira trasa Koridora 10 kroz Han pa bi na ime izgubljene dobiti bilo moguće naplatiti veliku sumu novca koja bi bila uložena u kupovinu nove opreme. On sudbinu crepane poredi i sa sudbinom nesrećno privatizovane Betonjerke koja sada, kada za izgradnju Koridora, bukvalno pred vratima ima potrebe za betonom i drugim proizvodima, ne radi a ovaj materijal se kupuje od drugih dobavljača čiju cenu diktiraju transportni troškovi.

Prema njegovim rečima, teško da će Balkan Brik ikada i da proradi jer su u toku brojni sudski postupci, sve što vredi od mašina je isečeno i prodato u staro gvožđe a jedino što može biti od koristi su hale i infrastrukturno dobro opremljeno zemljište.

I bivši radnici ne gaje gotovo nikakve nade oko firme koja ih je nekada hranila. Neki od njih imaju i presude na ime potraživanja za doprinose i neisplaćene zarade ali su svesni da je i naplata tih neizvesna i da zavisi od statusa koji će imati u okviru stečajne mase. Niko od njih nije želeo javno da stane iza svoje izjave, ali su generalno ljuti na državu, ondašnje lokalno rukovodstvo, političare i bivše direktore jer su, kako kažu, oni samo žrtve njihove nebrige.

– Nije mi važno da li ću da radim za Arapina, Indijanca ili Albanca, žali bože što smo sad svi na ulici a ono je bila zlatna firma. Sećam se da su redovi kamiona čekali da ih natovarimo a roba je išla za Kosovo pa se tad niko nije bunio. Nedžat je bio veliki kupac. Od njega smo primali plate pa umesto da smo ga u noge ljubili, oni ga najuriše, a mi svi na ulicu – ogorčen je bivši radnik Balkan Brika koji je, kako kaže „nanigde“.

– Nisam za penziju, a ko da me zaposli u ovim godinama, pa ti vidi.“

 

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar